Kako prenosi Večernji list, Čović je na Lučićeve prozivke odgovorio nizom teških kvalifikacija. „Ratni kriminal ne zastarijeva, to je moja poruka svima njima“, rekao je čelnik HDZ-a BiH, dodajući kako se neće dozvoliti da „bivši udbaši, kosovari i aidovci opet špekuliraju po prostoru ovdje“. Čović je naglasio da on i stranka „rade korektno za svoj narod“ i da je „ponosan na svaki dan svog života“.
U nastavku je poručio da „neće nikom dozvoliti, posebno nekom šverceru, špekulantu, ratnom profiteru i kriminalcu da komentira vrijednosti Domovinskog rata“. Podsjetio je i na sabor HDZ-a BiH iz 1998. godine, kada su „tim ljudima davno otvorili vrata izlaska iz stranke“. Čović je ponovio kako se „netko sjetio zbog naloga iz Sarajeva da moraju izmiriti opet neke obveze“ te zaključio da se „nakon 30 godina sjetili da opet nešto rade. To nećemo dozvoliti“.
Ono što je Večernji list prenio od Čovića pokazuje atipičan obrazac njegove političke retorike, jer do sada je Čović pokazivao manire uglađenog i kulturnog gospodina koji je pazio na svoj rječnik. Umjesto da se suoči s konkretnim prozivkama Zdenka Lučića na način kako se od njega očekivalo, on poseže za diskreditacijom i etiketama „udbaši, kosovari, aidovci“, „šverceri“ i „ratni profiteri“. Time pokušava stvoriti privid da je riječ o sukobu moralnih veličina, a zapravo se radi o uzvratu istim oružjem kojim je Lučić njega pogodio.
Razlika je u tome što Lučićeve riječi imaju težinu jer su izrečene izravno i bez kalkulacije, dok Čovićeva obrana djeluje kao unaprijed pripremljen repertoar floskula. Njegova tvrdnja da „ratni kriminal ne zastarijeva“ zvuči kao prijetnja, ali i kao pokušaj da se sam postavi u ulogu moralnog arbitra, iako je upravo on godinama bio meta optužbi za korupciju i političke manipulacije.
Iz ovih izjava jasno se vidi na koji će se način Čović boriti protiv kandidata oporbene Petorke. Otvorit će se bespoštedna kampanja s nizom udaraca ispod pojasa. Kampanja još nije ni počela, a rat je već započeo. Čović je prvi put suočen s protivnikom koji ga ne doživljava kao nedodirljivog autoriteta, nego ga javno proziva i razotkriva. Upravo zato ova kampanja neće biti klasična borba za mjesto u Predsjedništvu BiH, nego referendum o Čoviću, o njegovom političkom opstanku i o tome hoće li hrvatski narod u BiH ostati zarobljen u jednoumlju ili će se otvoriti prostor za pluralizam.
Lučićevim izjavama nagoviješten je kraj Čovićeve dominacije. Naravno, Čović se neće lako predati, a po ovim izjavama vidimo da će u klinč ući prljavije nego ikada.
Na jesen nas očekuju vrlo zanimljivi izbori, a prije njih mnoštvo prepucavanja i prodaje domoljubnih floskula. Ovo će biti i test za narod. Vidjet će se koliko je hrvatski narod samosvjestan, koliko je politički zreo ili će možda pokazati političku naivnost i ne prepoznati istinu i vlastiti interes.
Ako HDZ BiH uspije zadržati monopol, nastavit će vladati kao da živimo u jednopartijskom sustavu. Porazom Lučića Čović bi zacementirao svoju poziciju i podigao stupanj autokratske vladavine na višu razinu, gurajući Hrvate u još dublji ponor jednoumlja. S druge strane, pobjeda Lučića mogla bi otvoriti prostor za demokratizaciju političke scene kod Hrvata u BiH, gdje bi se konačno mogao vidjeti politički pluralizam koji je počeo nestajati upravo dolaskom Dragana Čovića na čelo HDZ-a BiH.
Ova Čovićeva reakcija na Lučića pokazuje da je svjestan opasnosti: prvi put nasuprot sebe ima čovjeka koji ga se ne boji.
DOMOVINA
