Događaji u Poljskoj posljednjih dana ponovno su skrenuli pozornost na pitanje odnosa između nacionalnih institucija država članica i političkog utjecaja Bruxellesa. Sukob oko poljskog Ustavnog suda više nije samo unutarnje pitanje Poljske, nego još jedan pokazatelj dubokih podjela koje sve snažnije oblikuju Europsku uniju.
Pristaše aktualne poljske vlade tvrde da je riječ o nužnom uređenju pravosudnog sustava i vraćanju institucija u okvire vladavine prava. S druge strane, konzervativni i suverenistički krugovi u Poljskoj upozoravaju da se pod tim obrazloženjem provodi politički obračun s institucijama koje ne dijele stajališta sadašnje vlasti. Upravo zato događaji oko Ustavnog suda izazvali su snažne reakcije dijela poljske javnosti, ali i brojnih političara iz drugih europskih država.
Među najglasnijima bio je slovenski oporbeni čelnik Janez Janša, koji je upozorio da Europska unija sve češće pokazuje dvostruke kriterije kada procjenjuje stanje demokracije i vladavine prava u državama članicama. Janša smatra da Bruxelles postaje vrlo osjetljiv kada su na vlasti konzervativne ili suverenističke vlade, dok prema politički bližim opcijama pokazuje znatno više razumijevanja. Bez obzira slaže li se netko s njegovom ocjenom ili ne, činjenica je da takva kritika dolazi od političara koji je godinama sudjelovao u europskoj politici i čije riječi imaju određenu težinu.
Posebno je zanimljivo da se o svemu tome u Hrvatskoj gotovo i ne raspravlja. Dok se u Poljskoj, Sloveniji, Mađarskoj i drugim državama vode ozbiljne političke polemike o ulozi europskih institucija, hrvatska politička scena uglavnom ostaje po strani. Vlada ne pokazuje interes za komentiranje spora, predsjednik Republike također ne zauzima jasan stav, a tema je tek sporadično prisutna u hrvatskim medijima.
Takav pristup možda kratkoročno izgleda pragmatično, ali postavlja se pitanje je li dugoročno i mudar. Hrvatska je članica Europske unije i odluke koje se danas donose u Bruxellesu ne utječu samo na Poljsku. Način na koji će se u budućnosti definirati odnos između europskih institucija i nacionalnih država jednako će se odnositi i na Hrvatsku.
Ako danas prešutimo raspravu o ovlastima Ustavnog suda u Poljskoj, sutra bismo se mogli naći u situaciji da se ista načela primjenjuju na neku drugu državu, pa i na Hrvatsku. Upravo zato nije riječ o poljskom problemu nego o europskom pitanju. Ono zadire u samu srž odnosa između nacionalnog suvereniteta i europske integracije.
Naravno, nitko razuman ne zagovara sukob s Europskom unijom niti povratak u vrijeme kada su europske države svaka vodile svoju politiku bez ikakve suradnje. Međutim, jednako je legitimno postaviti pitanje gdje završava opravdana briga za zajedničke europske vrijednosti, a gdje počinje politički pritisak na države članice koje zastupaju drukčije poglede od većine u Bruxellesu.
Zato Hrvatskoj nije potreban navijački pristup ni za Varšavu ni za Bruxelles. Potrebna joj je svijest da se rasprava koja se danas vodi u Poljskoj tiče i njezine budućnosti. Šutnja možda jest najjednostavnija politika, ali rijetko kada predstavlja i najbolju politiku. Država koja želi sačuvati vlastiti politički utjecaj trebala bi barem pokazati interes za procese koji će sutra određivati granice njezina suvereniteta unutar Europske unije.
PeD | DOMOVINA
