Konferencija TradFest, održana u Zagrebu, predstavljena je kao skup „domoljubnih i konzervativnih ideja“, ali ono što se ondje dogodilo ima vrlo malo veze s domoljubljem, a još manje s odgovornom politikom prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Umjesto ozbiljne rasprave o položaju hrvatskog naroda, svjedočili smo političkom performansu bez ikakvog legitimiteta, bez ikakve veze s realnošću i bez ikakve svijesti o posljedicama.
- Tko su ljudi koji govore u ime Hrvata u BiH?
- Karta podjele BiH – politička fantazija bez dodira s realnošću
- Bošnjaci takvu podjelu nikada ne bi prihvatili
- Treći entitet nije hrvatski interes — nego tuđi
- Predizborna godina i politička instrumentalizacija hrvatskog pitanja
- Što je stvarni cilj konferencije?
- Vrijeme je za odgovornu politiku, a ne za politički turizam
Kao netko tko godinama prati odnose u BiH i tko živi s posljedicama političkih eksperimenata iz prošlosti, ne možemo se oteti dojmu da je TradFest bio čin političkog diletantizma koji dugoročno šteti i Hrvatima u BiH i interesima Republike Hrvatske. A možda je upravo to i cilj, jer teško je povjerovati da je riječ o neznanju. Mnogo je vjerojatnije da je riječ o svjesnom stvaranju političke buke pred izbore, uz korištenje hrvatskog pitanja kao potrošne robe.
Tko su ljudi koji govore u ime Hrvata u BiH?
Najprije treba jasno reći: većina sudionika konferencije nema nikakvu vezu s Bosnom i Hercegovinom. Neki jesu rođeni u BiH, ali su svoju sreću našli drugdje, dok im je BiH moneta za potkusurivanje. Sudionici konferencije prije svega nisu izabrani predstavnici hrvatskog naroda u BiH. Nisu politički akteri iz BiH i nisu ljudi koji žive s posljedicama odluka koje zagovaraju. Barem ne većina promotora i zagovaratelja ideje trećeg entiteta na konferenciji u Zagrebu.
Riječ je o interesnoj skupini, ideološki povezanoj, ali politički potpuno neodgovornoj. Neki od njih imaju dugu povijest zagovaranja politika koje su Hrvate u BiH već jednom skupo koštale i to ne metaforički, nego vrlo konkretno, kroz presude Međunarodnog kaznenog suda u Haagu.
Ta politika napuštena je još 1994. godine Washingtonskim sporazumom. No, izgleda da pojedinci nikada nisu odustali od ideje „hrvatske republike“ u BiH, iako je povijest jasno pokazala kamo takve ideje vode.
Karta podjele BiH – politička fantazija bez dodira s realnošću
Najviše reakcija izazvala je karta podjele BiH na tri entiteta: srpski, hrvatski i bošnjački, uz Brčko distrikt.
Na toj karti „hrvatska republika“ obuhvaća zapadnu Hercegovinu, Mostar, dijelove srednje Bosne i dijelove Posavine.
Na papiru to možda izgleda uredno. Ali u stvarnosti to je više nego neizvedivo.
Prema službenim podacima popisa stanovništva iz 2013. godine u Federaciji BiH živi oko 74% Bošnjaka i oko 22% Hrvata. Dakle, Hrvati čine manje od četvrtine stanovništva Federacije, a ne polovicu. A predstavljena mapa predviđa gotovo polovinu Federacije BiH koja bi ušla u sastav trećeg entiteta. Svaka podjela Federacije „pola–pola“, kakvu sugerira karta, bila bi demografski nemoguća. To nije pitanje političkog stava, nego elementarne matematike.
Bošnjaci takvu podjelu nikada ne bi prihvatili
Bošnjaci ne mogu prihvatiti nikakvu podjelu BiH i to iz razloga koji su duboko ukorijenjeni u povijesti rata, ratnih zločina i teritorijalnih osvajanja.
Republika Srpska nastala je kao rezultat rata i etničkog čišćenja. Svaka nova podjela Federacije, ma kako se zvala, bila bi doživljena kao nastavak istog procesa. Drugim riječima: svaka podjela Federacije BiH bila bi voda na mlin Republici Srpskoj.
To je razlog zbog kojeg bošnjačka politika, od najumjerenije do najradikalnije, nikada neće pristati na takav model. I to je razlog zbog kojeg je karta predstavljena u Zagrebu politički neozbiljna i opasna.
Treći entitet nije hrvatski interes — nego tuđi
Ranije smo pisali na ovu temu i rekli smo da je treći entitet zapravo srpski interes, jer vodi disoluciji BiH. To i dalje stoji. Treći entitet cementira Republiku Srpsku, slabi Federaciju, udaljava BiH od euroatlantskih integracija, otvara prostor za nove teritorijalne pretenzije.
To nije hrvatski interes. To nije interes Republike Hrvatske. To nije interes Hrvata u BiH.
To je interes onih koji žele slabu, podijeljenu i trajno nestabilnu Bosnu i Hercegovinu.
Čim se vidi tko su bili promotori ove konferencije u Zagrebu postaje jasno kakvi interesni lobiji Hrvatima podmeću priču što bi za njih bilo najbolje.
Na konferenciju su se mogli vidjeti predstavnici američkog Heritage Foundationa, poljski Ordo Iuris, suradnici Viktora Orbána kojeg je mađarski narod debelo kaznio na netom održanim izborima u Mađarskoj. Posebno ugledan gost bio je Brian Brown, čovjek koji radi za Vučića i koji je javno hvalio Vučićev režim i srpske izbore nazvao „besprijekornima“.
Ako je netko tražio listu ljudi koji nisu prijatelji hrvatskih interesa na Balkanu teško bi našao bolju.
Iz svega se nameće logično i legitimno pitanje kako se zagovaranje trećeg entiteta uklapa u interese tih aktera? Jer teško je povjerovati da je riječ o slučajnosti.
Predizborna godina i politička instrumentalizacija hrvatskog pitanja
Još jedan detalj bode oči. Opći izbori u BiH održavaju se u listopadu ove godine. Tema trećeg entiteta uvijek se aktivira kad treba mobilizirati biračko tijelo. To je stara iskušana matrica.
I uvijek najviše koristi jednoj stranci, ni manje ni više nego HDZ-u BiH.
Zanimljivo je da organizatori konferencije nisu iz HDZ-ovog kruga, ali tema koju guraju savršeno odgovara HDZ-ovoj predizbornoj retorici. To otvara dodatno pitanje: je li konferencija bila politički projekt, a ne samo ideološki? Ako jest, onda je riječ o još većem problemu, jer se hrvatsko pitanje u BiH ponovno koristi kao alat za tuđe interese.
Što je stvarni cilj konferencije?
Ako znamo da karta podjele BiH nije realna, da je Bošnjaci nikada neće prihvatiti, da je međunarodna zajednica neće podržati, da Hrvati u BiH od nje nemaju nikakvu korist, a da koristi imaju samo politički akteri kojima odgovara destabilizacija, onda je logično zaključiti da stvarni cilj konferencije nije treći entitet.
Stvarni cilj je stvaranje političke napetosti, narušavanje odnosa Hrvata i Bošnjaka, otvaranje novih frontova, i priprema terena za predizborne manipulacije.
Drugim riječima treći entitet je samo dimna zavjesa.
Vrijeme je za odgovornu politiku, a ne za politički turizam
Ono što se dogodilo u Zagrebu nije bila rasprava o budućnosti BiH. Nije bila rasprava o položaju Hrvata. Nije bila rasprava o jednakopravnosti. To je bio politički performans ljudi koji nemaju nikakav legitimitet govoriti u ime Hrvata u BiH, ali imaju dovoljno utjecaja da naprave štetu.
Hrvati u BiH ne trebaju nove karte, nove entitete, nove eksperimente. Treba im stabilnost, partnerstvo s Bošnjacima, funkcionalna Federacija i jasna euroatlantska perspektiva.
Sve ostalo je politički avanturizam koji vodi u nove sukobe, nove podjele i nove frustracije.
Ako je TradFest želio otvoriti raspravu o budućnosti BiH, onda je to učinio na najgori mogući način. Ako je želio pomoći Hrvatima u BiH, onda je napravio suprotno. Ako je želio poslati političku poruku onda treba znati da je poslao pogrešnu.
A ako je želio izazvati reakciju u tomu je uspio. Jer ovo što se dogodilo nije samo neodgovorno. Ovo je opasno.
Opasnost ove konferencije upravo je u tome što se pod krinkom brige za Hrvate u BiH potkopava jedini realni okvir njihove sigurnosti, stabilna Federacija i partnerski odnos s Bošnjacima. Ovakvi skupovi ne jačaju hrvatsku poziciju, nego otvaraju prostor za nove podjele, nove manipulacije i nove sukobe, pretvarajući Hrvate ponovno u sredstvo tuđih interesa, a ne u subjekt vlastite politike. Umjesto da se gradi budućnost, priziva se prošlost, i to ona najskuplja, a Hrvati u BiH nemaju više ni vremena ni snage za još jedan politički eksperiment koji bi mogao stvoriti deset novih problema, a ne riješiti nijedan. Upravo u toj kombinaciji neodgovornosti, neznanja i tuđih ambicija krije se stvarna opasnost TradFesta.
DOMOVINA
