Predsjednik Hrvatske republikanske stranke Slaven Raguž reagirao je na aktualne političke polemike oko „Petorke“ i Zdenka Lučića, ističući da problem nije u pojedincima nego u činjenici da se, kako kaže, približava kraj političkom monopolu u BiH. U svom osvrtu kritizira taktiku HDZ-a BiH, optužuje za recikliranje ideja koje je HRS iznosio još 2014. te naglašava da se strah od političke alternative očituje kroz anonimne pamflete i napade na „Petorku“. Raguž podsjeća na prijedloge ustavnih promjena koje je HRS ranije predstavio u domaćim i međunarodnim institucijama, te postavlja pitanja o strateškim odlukama i suradnji HDZ-a BiH s drugim političkim akterima. Njegov zaključak je da se politička scena mijenja i da monopol nad definiranjem „hrvatske politike“ u BiH više nije neupitan.
Ragužev osvrt prenosimo u cijelosti.
NISU PROBLEM NI „PETORKA“, NI ZDENKO LUČIĆ – PROBLEM JE ŠTO MONOPOLU DOLAZI KRAJ!
Od Zdenka Lučića se očekuje da odgovara za sustav kojeg je bio dio do 1998., od čovjeka koji više desetljeća diktira tim istim sustavom se ne očekuje ništa. Od njega se, valjda, očekuje još jedan intervju i novi rok od 15 dana za izmjene izbornog zakona. Kažu „Petorka“ nema program, a danas se recikliraju i plagiraju ideje koje je HRS iznosio još 2014.
Da nije tragikomična, bila bi zanimljiva taktika kojom HDZ BiH protunapada Petorku. Preko svojih ljudi u SIP-u kažnjavaju javni politički govor pod izlikom „prijevremene kampanje“ (HRS je trenutno druga najkažnjavanija stranka u BiH). S druge strane napadaju kako „nemamo programa“.
No, kako se kampanja približava, iskaču, u pravilu nepotpisani, partijski pamfleti. Zadnji u nizu, tekst s Poskoka koji su mi proslijedili. Napada Zdenka Lučića kako je bio dio sustava kojeg napada, a „Petorku“ kako nema programa. Tekst puno više govori o političkim protivnicima Petorke i Lučića nego o njemu samome.
Polazna postavka je sasvim legitimna: Lučić je bio dio sustava kojeg kritizira! U redu. Ali onda isti autor radi upravo ono što mu navodno smeta. Umjesto odgovora na ono što Lučić danas govori, važnije im je gdje je bio devedesetih, s kim je bio i koliko medijskog prostora dobiva. Čovjeku koji je na vrhu tog sustava, njim tiranijski upravlja, ne postavljaju niti jedno pitanje. Ako su „Petorka“ i Zdenko politički nevažni, čemu analize? Ako nemamo potporu, čemu napadi?
Razlog je taj što se osjeća da se nešto mijenja: monopol nad definiranjem toga što je „hrvatska politika“ u BiH.
Godinama je obrazac bio jednostavan: HDZ BiH = hrvatska politika. Čim netko izvan tog kruga ponudi konkretnu alternativu, postaje „nečiji projekt“. Nitko ne zna ništa, niti smije znati išta, doli oni sami. Zato „Petorka nema programa“.
Kad smo kod toga, evo odgovora iz prvog lica: HRS je 2014. objavio prijedlog ustavnih promjena i preustroja Federacije BiH. Ne slogan, ne fotografiju s mise, vijenca ili komemoracije, nego konkretan model ustavne arhitekture. Taj je model godinama promoviran u BiH, Saboru RH, institucijama EU i Washingtonu kako bi hrvatsko pitanje prestalo biti predstavljano kao „hrvatska frustracija“ i postalo ono što jest: pitanje ustavne ravnopravnosti, političke stabilnosti i održivosti BiH.
Lobiranja i razgovori koje smo vodili po Zagrebu, Bruxellessu, Washingtonu, Berlinu itd. su itekako pomogli da dođe do promjene pogleda na BiH. Shvaćeno je ne samo hrvatsko pitanje, nego i pogubnost pseudograđanskog koncepta.
Upravo je tu razlika između politike i partijskog marketinga. Prozapadna politika ne dokazuje se fotografijom s europskim dužnosnikom negdje na marginama (jer ne znaš govoriti ijedan strani jezik da s njim ravnopravno razgovaraš za stolom), nego strateškim odlukama.
Al’ evo, ako se sve gleda tako kroz povećalo, par jednostavnih pitanja naručiteljima pamfleta: kako je moguće da se politička struktura koja se predstavlja kao najjači prozapadni faktor otvara isključivo kineskom i ruskom kapitalu u strateškim sektorima? Dok se oko Južne plinske interkonekcije još uvijek vode političke borbe? Objavite ugovore, koncesije, vlasničke strukture i odluke, pa da javnost vidi tko uistinu radi za Zapad, a tko za „istočne partnere“.
Kako je moguće da najjača hrvatska stranka kadrovira zajedno i podržava kadrove onih koji od Hrvata žele napraviti manjinu, kao što je to slučaj suradnje HDZ-a BiH s DF-om, ne samo na razini Federacije, nego i županija? Kako je moguće da se izglasavaju zakoni i deklaracije koje bacaju blato na ostavštinu Domovinskog rata?
Ako je kriterij da svatko tko je bio dio sustava mora odgovarati, neka odgovaraju svi. Tko je znao, odlučivao, potpisivao i šutio. Ali isti kriterij mora vrijediti za sve.
Ako je Zdenko nevažan, ignorirajte ga. Ako Petorka nema potporu, pokazat će to izbori. Čemu tolika briga o rezultatu „Petorke“!? Birači će to procijeniti. Ako redovito morate pisati tekstove da biste dokazali kako nismo važni i ne umijemo, upravo dokazujete suprotno.
Činjenica da se ne zna tko je autor bilo kojeg od ovih pamfleta, jer nigdje nema potpisa, najbolji je dokaz kako je sve ovo samo jedan simptom. Simptom straha od političke alternative. Straha od poraza!
