Kada je 1991. godine započela velikosrpska agresija na Hrvatsku, kao vrlo mlada djevojka zajedno s bratom i sestrom pristupila je Zboru narodne garde, odlučna stati u obranu svoje zemlje.
Četiri ratne godine obilježile su njezin život, ali nisu slomile njezin duh. Naprotiv, postale su temelj višedesetljetne vojne karijere tijekom koje je prošla brojne obuke, napredovala kroz sustav i stekla ugled jedne od najiskusnijih dočasnica Hrvatske vojske.
Danas, kao prva dočasnica Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, savjetnica je zapovjednika i glas vojnika i dočasnika u donošenju važnih odluka.
U povodu 31. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluje Nevena Ramić je dala intervju za Fenix-magazin u kojem govori o ratnim počecima, izazovima vojnog poziva, položaju žena u Hrvatskoj vojsci, ponovnom uvođenju temeljnog vojnog osposobljavanja te poručuje mladima da se ne boje velikih snova.
FM: Nevena, Vaš životni put neraskidivo je povezan s Domovinskim ratom i Hrvatskom vojskom. Kako je sve počelo?
Rođena sam u Zadru, od majke Danice i oca Ivana, a bezbrižno djetinjstvo sam provela uz starijeg brata i dvije mlađe sestre u Poličniku, pored Zadra. Miran i bezbrižan život grubo je prekinut u ljeto 1991. godine brutalnim napadom neprijateljske vojske na Hrvatsku. Odmah sam se skupa sa sestrom i bratom uključila u sastav Zbora narodne garde sa potrebom i željom da se, poput mnogih u to vrijeme, svim svojim sposobnostima i snagama stavimo na raspolaganje u obrani i oslobođenju naše Domovine. Slijedile su četiri godine užasnog rata koje su promijenile sve pa vjerojatno i moj neki zamišljeni životni put. Bilo je to vrijeme izloženosti stalnom strahu i neizvjesnosti za goli život te lišeni svih blagodati civilizacije, zaista izazovno vrijeme. Takve okolnosti jako utječu na psihu pa ljudi nakon takvih iskustava ili jako očvrsnu ili ih sve te okolnosti slome.
Po završetku rata sam nastavila raditi u sastavu Hrvatske vojske, a 2003. godine sam počela raditi u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu u Zadru kao pripadnica Središta za obuku HRZ „Rudolf Perešin“ i tu ostajem do studenog 2024. godine kada sam premještena u Zapovjedništvo Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Velikoj Gorici na mjesto Prve dočasnice Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Kroz svoju karijeru sam pohađala više vojnih škola u Hrvatskoj i inozemstvu, te sam pohvaljivana i nagrađivana. Također, nositeljica sam slijedećih vojnih odlikovanja: Spomenica Domovinskog rata, Spomenica Domovinske zahvalnosti za pet godina, Spomenica Domovinske zahvalnosti za 10 godina Red hrvatskog pletera, Medalja Oluja.
Rat koji je odredio životni put
FM: Kako je došlo do toga da se opredijelite za ovaj put, put vojnikinje?
Moja motivacija za postati vojnikinja bila je potreba da se stavim na raspolaganje tadašnjoj obrani Hrvatske od brutalne agresije neprijatelja. Naša Domovina je bila napadnuta od daleko nadmoćnijeg neprijatelja, svaka pomoć je bila potrebna i dragocjena i svatko je mogao naći način da pomogne. Bio je to povijesni trenutak stvaranja slobodne i neovisne Hrvatske o čemu su sanjale nebrojene generacije u povijesti našeg naroda. Cijena koju smo mi kao narod platili za slobodnu Hrvatsku je nevjerojatno visoka i važno je da toga budemo svjesni i da to cijenimo.
FM: Kakva je sad Vaša funkcija?
Trenutno radim kao prva dočasnica grane Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, što znači da sam savjetnica zapovjednika i na neki način predstavnica svih vojnika i dočasnika kod zapovjednika i kod razina koje donose odluke. Zahtjevan je to i odgovoran posao, ali imam sreću da jako volim to što radim pa me i danas, nakon toliko godina službe, veseli dolazak na posao.
Žene u vojsci
FM: Žene u vojsci su u manjini, podatci za Hrvatsku vojsku (o ženama u njoj), a po mogućnosti i u drugim vojskama svijeta
Hrvatska je, između ostalog, i članica NATO-a i kad se uspoređujemo s ostalim članicama Saveza u tom dijelu nalazimo se pri vrhu pa tako u Hrvatskoj vojsci imamo oko 15% žena. To, između ostalog, tumačimo činjenicom da je puno žena sudjelovalo u Domovinskom ratu i to na svim terenima i na svim zadaćama čime su pokazale da mogu izvršiti svaku zadaću i to je nekako ostavština mojih dragih, hrabrih, kolegica iz rata. Što se tiče nas u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu na postotku smo oko 13%, što nas, obzirom da smo tehnička grana, čini prilično zadovoljnima.
FM: Što bi trebao raditi jedan vojnik i jedna vojnikinja? Ima li razlike?
Zadaće ne dijelimo na muške i ženske. Postoje zahtjevi određenog radnog mjesta i obavlja ih onaj tko je postavljen na tu dužnost. Razvojem karijere osoba dobiva nova znanja i sposobnosti i prema pokazanim rezultatima biva promaknuta na više ili manje složena radna mjesta. Vojska je, danas, organizacija koja ljude stalno gura naprijed i primjenjuje sve principe cjeloživotnog učenja, stoga nam je vrlo važna stalna obuka, školovanje, usavršavanje i to se traži od svakog pripadnika Oružanih snaga RH. A rekla bih da je vrlo važan i taj osobni odnos prema poslu i ukupni angažman koji može učiniti razliku.
Žene u Hrvatskoj vojsci ruše predrasude
FM: U Hrvatskoj je uvedena vojna obveza, kakvi su podaci o odazivu?
Upravo je ovih dana završio drugi naraštaj temeljnog vojnog osposobljavanja i povratne informacije sudionika nam govore da imamo razloga za zadovoljstvo. Naši polaznici su dobili neka specifična znanja koja se mogu dobiti samo na vojnoj obuci, a također su na originalan način podijelili vrijeme sa svojim vršnjacima iz cijele Hrvatske, ali i svijeta.
Najviše me veseli kad čujem na kraju obuke da su umorni, ali zadovoljni i da su sudjelovanjem na temeljnom vojnom osposobljavanju i u stvarnosti prošili svoju „društvenu mrežu“.
FM: Puno Hrvata živi izvan Hrvatske, a time i puno potencijalnih vojnih obveznika, jesu li oni dužni ići u vojsku?
Temeljem Zakona o obrani svaki državljanin Republike Hrvatske ima dužnost i pravo sudjelovati u obrani na organiziran način koji mogu ostvariti kroz, između ostalog, i temeljno vojno osposobljavanje koje u Hrvatskoj traje dva mjeseca.
Sigurno je to pitanje s kojim se suočava svaki vojni obveznik, bez obzira živi li u Hrvatskoj ili u inozemstvu, ali i svaki roditelj i potpuno razumijem da postoji određena doza neizvjesnosti pa čak i straha. Želim ohrabriti svakog tko nam se želi priključiti kroz služenje vojnog roka koji traje samo dva mjeseca. U tom vremenu dobit će specifičnu obuku, koja se odvija pod budnim okom dobro obučenih i iskusnih instruktora koji će paziti na njih i njihovu sigurnost. Osim toga upoznat će fenomenalne mlade ljude, Hrvate, s kojima će podijeliti doživljaje koje je moguće doživjeti samo u vojsci.
Hrvatska vojska je organizacija koja uživa najviši stupanj povjerenja naših građana i jako smo ponosni na tu činjenicu. To je rezultat kojem su svojim svakodnevnim radom, zalaganjem, učenjem, obukama i služenjem našem hrvatskom narodu, pridonijeli svi pripadnici Oružanih snaga RH, pa će tako i naši ročnici.
FM. Biti vojnik je od pamtivijeka muško zanimanje, sada se situacija mijenja. Poruka ženama koje žele biti vojnici?
Raduje me jako da je u društvu općenito sve manje predrasuda pa je pitanje „žena u odori“ danas stvar osobnog izbora. Ako netko želi biti vojnik i zadovoljava sve psihofizičke zahtjeve tog zanimanja neka bude, najvažnija je činjenica da postoji mogućnost izbora. Vojska je organizacija koja ima cijeli niz različitih zanimanja, struka, specijalnosti i lako je naći ono za što osoba ima talent i afinitet.
Moje kolegice u zrakoplovstvu obnašaju identične dužnosti kao i muški kolege pa imamo pilotkinje, tehničarke za održavanje zrakoplova, zapovjednice, radarske motriteljice, liječnice…pa i činjenica da sam ja, kao žena, postavljena na dužnost prve dočasnice Hrvatskog ratnog zrakoplovstva ide u prilog činjenici da moji zapovjednici nemaju predrasude. Najbolja referenca za dobiti i zadržati posao je kvalitetno odraditi svoje obaveze, biti uporan i rezultat će sigurno doći.
Moja poruka svim ženama je: „Usudite se sanjati velike snove!“ …i poduzmite što treba da ih ostvarite, ako želite biti vojnikinje budite. Tu vas, čeka puno rada i obaveza, ali zadovoljstvo činjenicom da radite u stabilnom i sigurnom okruženju sa kolegama koji ponosno služe svojoj Domovini i svom hrvatskom narodu ne mogu se usporediti ni sa čime. Dobro nam došle!
Fenix-magazin | MD/Josip MIJIĆ
