Hibridni rat kao obilježje 21. stoljeća
Ratovi više nisu ono što su bili prije stotinu godina. Vojne kolone, tenkovi i topništvo danas predstavljaju samo jedan dio ukupne slike. Suvremene države sve češće nastoje oslabiti svoje protivnike bez izravnog vojnog sukoba. Takav pristup naziva se hibridnim ratovanjem.
Cilj nije osvojiti teritorij nego oslabiti političku stabilnost protivnika, potaknuti unutarnje podjele, narušiti povjerenje građana u institucije i stvoriti osjećaj da sustav više ne funkcionira. Društvo podijeljeno samo sa sobom mnogo je ranjivije od društva koje se suočava s vanjskim neprijateljem.
Upravo zato suvremeni sukobi sve više uključuju medije, društvene mreže, informacijske operacije, digitalne kampanje i razne oblike političkog aktivizma. Granica između unutarnjih problema i vanjskog utjecaja postala je vrlo tanka.
Europa je u takvom okruženju posebno izložena. Istodobno je opterećena ratom u Ukrajini, energetskim izazovima, migrantskim pritiscima, demografskim problemima i sve većim političkim podjelama. U takvim okolnostima svaki dodatni nemir može imati posljedice puno veće od samih događaja na ulicama.
Odgovara li Rusiji nestabilna Europa?
Kada se govori o mogućim interesima za destabilizaciju Europe, u zapadnim medijima najčešće se prvo spominje Rusija. Razlog je prilično jednostavan. Od početka rata u Ukrajini europske države postale su jedan od najvažnijih političkih, gospodarskih i financijskih oslonaca Kijeva. Što je Europa stabilnija i jedinstvenija, to je njezina sposobnost da podupire Ukrajinu veća.
Suprotno tome, Europa koja je zaokupljena vlastitim problemima manje je sposobna voditi aktivnu vanjsku politiku.
Ako se vlade u Berlinu, Parizu ili Bruxellesu svakodnevno moraju baviti unutarnjim krizama, političkim sukobima i sigurnosnim izazovima na vlastitim ulicama, tada prirodno manje energije ulažu u međunarodne probleme. U takvoj logici nije nužno srušiti neku vladu. Dovoljno je stvoriti atmosferu nesigurnosti i političke iscrpljenosti.
Dugotrajna nestabilnost također može povećati popularnost političkih pokreta koji zagovaraju smanjenje europske potpore Ukrajini ili promjenu dosadašnje vanjske politike. Takav razvoj događaja za Moskvu bi predstavljao značajnu geopolitičku korist.
Kineski pogled na europsku krizu
Za razliku od Rusije, Kina Europu promatra prvenstveno kroz gospodarsku prizmu. Europska unija jedan je od najvećih svjetskih gospodarskih blokova i jedan od rijetkih globalnih igrača koji dugoročno može konkurirati kineskom gospodarskom utjecaju.
Kina nema interes za otvorenu destabilizaciju Europe u klasičnom smislu, ali ima interes za slabljenje europske političke kohezije i njezine sposobnosti da djeluje kao jedinstven geopolitički akter. Razjedinjena Europa teže usklađuje trgovinske politike, sporije donosi strateške odluke i manje učinkovito štiti svoje gospodarske interese.
Iz kineske perspektive uvijek je lakše pregovarati s pojedinačnim državama nego s politički homogenim kontinentom. Zbog toga pojedini analitičari smatraju da svaka pojava koja produbljuje unutarnje podjele unutar Europe posredno ide u korist i kineskim strateškim interesima.
Novo oružje: algoritmi i društvene mreže
Nekoć su se propagandne kampanje vodile preko radija, novina i televizije. Danas najveći utjecaj imaju društvene mreže. Algoritmi više ne prenose samo informacije. Oni oblikuju način na koji ljudi doživljavaju stvarnost.
Dovoljno je nekoliko viralnih snimaka nasilja da milijuni ljudi steknu dojam kako se cijela država nalazi pred raspadom, čak i kada stvarno stanje nije tako dramatično. Upravo zato informacijski prostor postaje jednako važan kao i fizički prostor.
U suvremenom svijetu nije nužno organizirati tisuće ljudi na ulicama. Ponekad je dovoljno usmjeriti milijune korisnika prema istim sadržajima i stvoriti osjećaj opće krize. Zbog toga su društvene mreže postale ključno bojište modernih političkih sukoba. Ne vodi se borba samo za teritorij nego i za pozornost građana.
Tko plaća organizaciju?
Svaki veći društveni pokret zahtijeva određenu infrastrukturu. Potrebni su organizatori jednako kao i komunikacijski kanali. Također je potrebno imati jaku logistiku koja će biti podržana s velikim financijskim sredstvima.
To ne znači da je svaki prosvjed unaprijed režiran. Veliki broj ljudi jednostavno može izaći na ulicu zbog vlastitih uvjerenja i stvarnih problema.
Međutim, ozbiljna politička analiza uvijek postavlja pitanje tko organizira strukturu koja takve procese pretvara u dugotrajni pokret. Jer spontane reakcije kod velikih projekata su praktično isključene.
Povijest pokazuje da se mnogi financijski tragovi otkrivaju tek godinama nakon velikih političkih previranja. Često se pokaže da isti financijski centri podupiru različite političke aktere, ponekad čak i suprotstavljene strane.
Njihov cilj nije pobjeda određene ideologije nego održavanje procesa koji donosi političke ili gospodarske koristi. U tom smislu novac često ne prati ideale, nego interes.
Europa između sukoba velikih sila
Današnja Europa nalazi se u nezahvalnom položaju. S jedne strane suočena je s geopolitičkim pritiscima Rusije. S druge strane suočena je s gospodarskim usponom Kine.
Istodobno pokušava očuvati vlastitu ekonomsku konkurentnost, političko jedinstvo i socijalni model koji je desetljećima predstavljao temelj europskog identiteta. U takvim okolnostima gotovo svaka unutarnja kriza dobiva i međunarodnu dimenziju.
Nemiri na ulicama više nisu samo pitanje javnog reda i mira. Oni postaju politički signal koji promatraju i protivnici i saveznici Europe. Zato se pitanje europske stabilnosti više ne može promatrati samo kroz lokalne ili nacionalne okvire. Ono postaje dio mnogo šire geopolitičke slike u kojoj se preklapaju interesi država, gospodarskih centara moći i različitih globalnih aktera.
Stvarnost je uvijek složena
Možda nikada nećemo dobiti jednostavan odgovor na pitanje tko stoji iza svih procesa koji danas potresaju Europu. Stvarnost je gotovo uvijek složenija od pojednostavljenih teorija. No jednako bi naivno bilo vjerovati da velike sile ostaju ravnodušne prema političkoj nestabilnosti svojih suparnika.
U svijetu hibridnog ratovanja svaka društvena kriza može postati sredstvo geopolitičkog nadmetanja.
Ipak, vanjski akteri nisu jedini kojima bi dugotrajna nestabilnost mogla odgovarati. Dok jedni gledaju priliku za slabljenje Europe izvana, drugi u postojećoj krizi vide mogućnost za preoblikovanje europskih društava iznutra.
U trećem dijelu serijala: Migracije, politički interesi i teorija kontroliranog kaosa.
DOMOVINA
__________________
