U posljednje vrijeme svjedočimo intenzivnoj kampanji među političarima u BiH da se ukine ili barem izmjesti ured visokog predstavnika (OHR) iz Sarajeva. Dok je Republika Srpska već godinama dosljedna u zahtjevima za zatvaranjem OHR-a, novost je da se toj inicijativi pridružio i HDZ BiH. Stranka koja je ranije koristila autoritet OHR-a za vlastite ciljeve sada traži da se Visoki predstavnik preseli u Bruxelles, čime bi se oslabila njegova neposredna prisutnost u BiH.
Bosna i Hercegovina već godinama živi pod sjenom OHR-a. Taj ured, koliko god ga osporavali, bio je jedini integrativni faktor u zemlji. Visoki predstavnik bio je figura koja je mogla zaustaviti političke blokade, nametnuti odluke i spriječiti da se zvijeri puste s lanca. Srbi odavno manifestiraju svoju mantru: OHR je neprijatelj koji stoji na braniku integriteta Bosne i Hercegovine i njegova uloga je prijetnja autonomiji, i zato ga treba ukinuti. No, sada se stavu Republike Srpske priključio i HDZ BiH na čelu s Draganom Čovićem.
To je kao da netko tko je cijeli život živio pod kišobranom odluči da mu kiša više ne smeta, jer je procijenio da kišobran više ne radi. HDZ BiH se pretvorio u politički instrument hercegovačkih Hrvata, što odavno i jeste samo sada svoju politiku javno eksponira bez prevelikog prikrivanja. Politika „stožerne stranke Hrvata“ sve više miriše na velikosrpske interese, a sve manje na vlastite nacionalne interese. Čović i njegov krug bivših komunističkih kadrova ne vide samo politički cilj, nego i osobni interes. Parazitiranje na grbači tzv. hrvatskih interesa postalo je modus operandi.
Ovaj potez uklapa se u širu strategiju HDZ-a BiH. Stranka već godinama inzistira na izmjenama Izbornog zakona i modelu „legitimnog predstavljanja“ Hrvata. Slabljenje OHR-a otvara prostor da HDZ lakše nametne svoje zahtjeve, bez međunarodnog autoriteta koji bi mogao intervenirati.
Dragan Čović je godinama šutio, bojao se autoriteta OHR-a, znao je da mu Visoki predstavnik može stati na rep i udaljiti ga s političke scene. Zato je glavu držao u travi, čekao da oluja prođe. Sada, kada Visoki predstavnik praktično ne koristi svoje ovlasti, Čović je podigao glavu iz trave. Odjednom je hrabar, odjednom se protivi OHR-u. Ali ta hrabrost nije politička vizija, nego osobni partikularni interesni manevar. Jer Visoki predstavnik je jedini autoritet iznad njega. Ako ga se riješi, Čović postaje neprikosnovena figura među Hrvatima, vladar režima u kojem se nitko ne usuđuje suprotstaviti. Njegov model vladanja je diktatura u malom, strahom cementirana moć.
Prema do sada viđenom ako OHR ostane u BiH Čović će se ponovo primiriti i neće mu padati na pamet da ponovo potencira zatvaranje ili izmještanje OHR-a iz BiH. Ali sada kada ima priliku pokazuje svoje pravo lice koje razobličuje njegovu neodgovornu politiku prema Hrvatima, u dijelovima BiH gdje nisu većina, kojima je ured OHR bio jedina nada opstojnosti .
OHR je jedini integrativni faktor u BiH. Sve ključne odluke koje su omogućile da država uopće funkcionira donesene su njegovim nametanjem. Tvrdnje visokih funkcionera HDZ BiH, a s kojim se razmeću u medijima ovih dana, da se domaći lideri mogu dogovoriti ako postoji politička volja su prazne fraze. Volja postoji samo za opstrukciju, za rušenje poretka, za blokadu institucija. OHR je bio jedini koji nije dopuštao da se zvijeri puste s lanca. Njegovo ukidanje značilo bi ubrzani proces raspada BiH.
Među bosanskim Hrvatima postoji opravdana bojazan da bi HDZ BiH bez OHR-a iza vrata ubrzao formiranje trećeg entiteta. Taj entitet, kako se vidi, teško da bi sadržavao išta više osim Zapadne Hercegovine. Takav razvoj situacije ne ide u prilog bosanskim Hrvatima. Oni u ovakvoj politici HDZ-a vide veliku opasnost za svoju suverenost i opstojnost. Ovakvi potezi HDZ-a BiH, nadahnuti politikom bosanskih Srba, mirišu na još jednu izdaju – izdaju vlastitog naroda. Politika prikrivena retorikom o tzv. hrvatskim interesima u stvarnosti je vođena osobnim interesima i političkim trgovinama koje sve nas vode u kaos.
DOMOVINA
