Priopćenje Koordinacije udruga Domovinskog rata HVO-a, upućeno povodom posjeta tužitelja Sergea Brammertza Sarajevu, izazvalo je snažne reakcije u javnosti. Razumljivo je i legitimno da braniteljske udruge reagiraju kada osjećaju da se hrvatske žrtve zanemaruju. Nitko razuman ne može osporiti pravo na istinu i pravdu za svaku žrtvu, bez obzira na nacionalnost.
Međutim, jednako je važno da se u javnim istupima braniteljskih organizacija vodi računa o cjelovitosti povijesnog konteksta. U priopćenju Koordinacije navode se isključivo zločini počinjeni nad Hrvatima od strane pripadnika Armije BiH. Ti zločini jesu stvarni, bolni i zaslužuju pravdu. No izostanak ijedne reference na zločine počinjene od strane srpskih snaga, kao i izostanak činjenice da je najveći dio hrvatskog naroda u BiH ratovao upravo protiv srpske agresije, otvara ozbiljna pitanja.
Takav selektivan prikaz ratne stvarnosti ne odražava iskustvo velikog dijela hrvatskih branitelja. Mnogi su upravo na prvim linijama protiv srpskih snaga branili svoje domove, gradove i sela. Mnogi su živote izgubili u borbi protiv vojske koja je razorila Posavinu, okupirala goleme dijelove BiH i ostavila za sobom masovne grobnice. U Bosanskom Brodu, Bosanskom Šamcu, Orašju (Vidovice), Derventi, Modriči, Odžaku, Brčkom, Jajcu, Ravnom, Kupresu, Stocu i brojnim drugim mjestima Hrvati su stradavali upravo od srpskih snaga, često rame uz rame s Bošnjacima. Prešućivanje tog dijela povijesti ne doprinosi istini, niti jedinstvu, niti dostojanstvu braniteljske populacije.
Ono što dodatno zabrinjava jest činjenica da se ovakva selektivnost sve češće poklapa s određenim političkim narativima koji posljednjih godina pokušavaju redefinirati ratne uloge i ratne ciljeve. U trenutku kada se u priopćenju implicira da su Hrvati ratovali samo protiv Bošnjaka, a srpska agresija se potpuno izostavlja, teško je izbjeći dojam da se braniteljske udruge svjesno ili nesvjesno uklapaju u dnevno-političke konstrukcije koje danas dominiraju javnim prostorom.
Upravo zato je važno postaviti pitanje: zašto je u priopćenju izostavljen srpski faktor? Zašto se ne spominju stradanja Hrvata u Brčkom, Jajcu, Ravnom, Kupresu, Stocu, cijeloj Posavini? Zašto se ne spominje činjenica da su Hrvati u BiH najveći dio rata proveli u sukobu sa srpskim snagama, a ne s Bošnjacima? Zašto se prešućuje da su u mnogim gradovima s bošnjačkom većinom Hrvati i Bošnjaci zajedno stradavali od srpske vojske?
Odgovor se, nažalost, nameće sam. Dovoditi srpsku politiku u kontekst neprijateljstva danas je za određene političke krugove nezamislivo. To bi remetilo narativ o „jedinom problemu“ u Federaciji BiH, narativ koji se godinama gradi i koji ima jasne političke ciljeve – od preustroja Federacije do ideje trećeg entiteta. U takvom narativu Bošnjaci se prikazuju kao jedini protivnici, dok se srpska strana izbjegava spominjati kako se ne bi narušili određeni politički odnosi i interesi.
Braniteljske udruge, međutim, ne bi smjele biti instrument takvih politika. One po svojoj naravi i statutu trebaju biti iznad dnevne politike, čuvari istine, a ne njezini selektivni tumači. Kada se u njihovo ime iznosi samo dio istine, to ne šteti samo javnom diskursu, nego i samim braniteljima, jer se njihov ratni put svodi na politički korisne fragmente.
Zato je važno reći jasno i smireno: hrvatske žrtve zaslužuju pravdu, ali pravda se ne može graditi na selektivnom sjećanju. Ako želimo da se poštuju naše žrtve, moramo poštovati i vlastitu povijest u cijelosti. A ta povijest uključuje i Grabovicu i Uzdol, ali i Bosanski Brod, Derventu, Odžak, Brčko, Jajce, Ravno, Kupres, Stolac i cijelu Posavinu, mjesta gdje su Hrvati ginuli od srpske ruke.
Posebno je problematično kada se takva priopćenja predstavljaju kao glas svih branitelja, iako je očito da odražavaju samo jedan politički pogled. Time se uzurpira pravo braniteljske populacije na različitost mišljenja i iskustava, a braniteljsko ime koristi se za poruke koje nisu zajedničke, nego selektivne i politički motivirane. Upravo zato je nužno podsjetiti da se dostojanstvo branitelja ne može graditi na prešućivanju dijela istine, nego na cjelovitom i poštenom odnosu prema vlastitoj povijesti.
DOMOVINA
