Kandidat za člana Predsjedništva BiH Zdenko Lučić oštro je reagirao na nedavne izmjene Zakona o pravima razvojačenih branitelja u Federaciji BiH, prema kojima se kao početak rata i sudjelovanja u obrani priznaje tek 8. travnja 1992. godine. Lučić izravno proziva Dragana Čovića i hrvatske zastupnike za “brisanje povijesti” i ignoriranje svih onih koji su branili domovinu od rujna 1991. godine, s posebnim naglaskom na prve žrtve Ravnog.
Lučić se pita; Jesu li oni koji su prvi stali u obranu izbrisani iz zakona zbog nečijih političkih ambicija i “pranja” ratnih biografija?
Lučićev tekst objavljen na njegovom Facebook profilu objavljujemo u cijelosti.
Možete još neko vrijeme donositi loše zakone, ali ne možete promijeniti povijest!
Rat u BiH počeo je u rujnu 1991!
Po nalogu i nagovoru Dragana Čovića i hrvatski zastupnici u Zastupničkom domu i Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine glasovali su za izmjene zakona po kojima je rat u BiH počeo 8. travnja 1992., a ne 18. rujna 1991. kako je to do sada bilo određeno.
Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH usvojio je izmjene Zakona o pravima razvojačenih branitelja i članova njihovih obitelji 28. srpnja 2026., a Dom naroda dva dana poslije. Zakonom je propisan dodatak od 1,50 KM za svaki mjesec proveden u obrani BiH od 8. travnja 1992. do 23. prosinca 1995. godine. Pravo na dodatak može ostvariti razvojačeni branitelj koji je u navedenom razdoblju u obrani proveo najmanje godinu dana. Za članove obitelji poginulih ili umrlih branitelja ne postoji uvjet minimalnog trajanja sudjelovanja, ali se i njihov iznos obračunava samo za razdoblje nakon 8. travnja 1992. godine.
Čovićeva logika je jednostavna. Ako je rat počeo 18. rujna 1991., a objavljeno je da je on 8. listopada 1991. bio član Kriznog štaba Vazduhoplovne industrije Soko Mostar, onda je jasno da je on u najtežem dijelu rata bio na strani agresora. Isto tako, njegova patološka megalomanija navodi na zaključak da on smatra kako rat nije ni mogao početi bez njega, a ako je i počeo ne vrijedi i treba ga poništiti.
Po Mostaru već neko vrijeme kruži dokument po kojem su mu njegovi poslušnici i plaćenici osigurali čak i titulu „organizatora otpora“. Ni oni ne mogu zamisliti rat bez velikog vođe, šefa, predsjednika, doktora, počasnog doktora, profesora, akademika, plemenitog (s grbom, žezlom i bistom) Dragana Čovića. Valjda ih stid što su se usudili započeti rat bez njega. A svi oni poginuli, ranjeni, zarobljeni i nestali od 18. rujna 1991. do 8. travnja 1992. diljem BiH, posebno od Unešića do Ravnoga, žrtvovani su i izbrisani iz zakona i povijesti kako ne bi zasjenili lik i djelo maršala i vojskovođe plemenitog Dragana Čovića.
