Poraz Hrvatske od Portugala u Torontu izazvao je lavinu emocija. Navijači, igrači i novinari gotovo jednoglasno tvrde da je Hrvatska pokradena. Kada cijela nacija tvrdi jedno teško je zauzeti suprotan stav. Ali vjerujemo da će svi hladne glave racionalnije gledati na ovaj poraz. Portugalci ne smisle da im je VAR donio pobjedu i oni bez ikakve dvojbe zauzimaju stav one stara nogometne krilatice: tko gubi ima pravo da se ljuti.
Hrvatska je bila ravnopravan protivnik. Portugalci su imali inicijativu u prvom poluvremenu, ali je drugo poluvrijeme u većem dijelu pripalo Hrvatskoj. Vatrenima su poništena tri gola. U sva tri slučaja suđeno je zaleđe.
Kovačić je pogodio vratnicu nakon što je golman Portugala krajnjim naporom uspio spriječiti da lopta ne završi u golu. Imala je Hrvatska još nekoliko izglednih prigoda, ali mreža portugalskog vratara nije se tresla. S druge strane i Portugal je imao svoje prigode. Pogodili su okvir Livakovićevog gola, zatresla se greda. Livaković je ponovo spašavao Hrvatsku u nekoliko izglednih prigoda Portugalaca. VAR im je poništio Ronaldov pogodak zbog minimalnog zaleđa.
No nogomet se ne svodi na broj poništenih golova i propuštenih prigoda, nego na konačni rezultat. A on je u konačnici završio s 2:1 u korist Portugalaca.
Najviše rasprava izazvao je poništeni gol u 103. minuti susreta. Igor Matanović je tvrdio da mu je lopta samo okrznula kosu. No, senzor u lopti registrirao je dodir, što znači da je udarac bio stvaran. VAR nije dvojio – Matanović je igrao loptu. Ključna dilema bila je kod portugalskog braniča: je li svjesno Renato Veiga odigrao glavom ili ga je lopta slučajno pogodila. Sudac je procijenio da nije bilo namjere. To je najsporniji trenutak i radi se o slobodnom sudačkom uvjerenju. Portugalac je igrao glavom, ali sudac smatra da nije s namjerom igrao loptu i da stoga taj kontakt s loptom ne uzima u razmatranje. Da je igranje Veiga smatrano kao svjesna akcija onda bi bila riječ o novoj akciji i zaleđe ne bi bilo suđeno.
Društvene mreže su preplavljene video uradcima gdje se pokušava objasniti kako Matanović nije igrao glavom Međutim imamo i Matanovićevo priznanje da je ipak igrao. On nije mogao jasno procijeniti kako i koliko. Po osjećaju misli da mu je lopta okrznula samo kosu. No senzor u lopti kaže drukčije. Pravila su takva. Izjava igrača se ne može uzeti u razmatranje i vjeruje se samo uvedenoj tehnologiji na temelju čijih rezultata suci donose konačne odluke.
Ipak, Hrvatska ima daleko više razloga za žaljenje zbog vlastitih pogrešaka nego su to odluke VAR-a. Kod drugog gola Portugala, Pongračić i Gvardiol zakazali su kao amateri. Napadač je bio u sendviču, a ipak je uspio glavom postići pogodak. Skok igra u hrvatskoj obrani je rak rana ove reprezentacije. Svaki portugalski korner donosio je paniku pred Livakovićevim vratima. To je ono što je presudilo, a ne VAR.
Reakcije igrača i trenera bile su vođene emocijama. Zlatko Dalić je govorio o manipulaciji, Modrić o tome da “VAR ubija nogomet”, a Gvardiol o šoku zbog poništenog gola. Strani komentatori poput Garyja Linekera nazvali su odluku “najgorom ikad”. No, sve su to izjave obojene frustracijom i osobnim interesima.
Mediji su, naravno, stali na stranu publike. Priča o krađi donosi klikove, komentare i zaradu. Novinari podilaze raspoloženju navijača i dolijevaju ulje na vatru. Teorije zavjere o maloj zemlji, FIFA-i i namještanju utakmica samo su nastavak tog emocionalnog vala.
Istina je složenija: Hrvatska je odigrala dobru utakmicu, ali je pala na obrambenim pogreškama i nedostatku koncentracije u ključnim trenucima. Portugal je iskoristio svoje prilike i prošao dalje.
Možda je vrijeme da se hladne glave pogleda cijela situacija. Emocije su razumljive, ali nogomet se ne dobiva teorijama zavjere, nego boljom igrom i koncentracijom.
DOMOVINA
