Predstavnica Hrvatske na pjesmi Eurovizije, ženska vokalna skupina Lelek, završila je svoju misiju. Bio je to pokušaj da se iskoristi europska javna scena i da se kroz ovaj show program pošalje politička poruka. Ljudi iz HRT‑a, koji vode računa o nacionalnom izboru za Eurosong, očito su shvatili da je natjecanje postalo parada kiča. Njima nije bilo presudno poslati kvalitetnu pjesmu, nego iskoristiti pet minuta europske pozornice za propagandu i odašiljanje poruka koje s glazbom nemaju nikakve veze.
Onaj tko čuje samo pjesmu teško da može razumjeti pozadinu folklora koji su članice Leleka prezentirale. Zato je bio potreban dodatni PR objašnjenje javnosti što se pjeva i kakve poruke pjesma Andromeda odašilje. U prvi plan iskočila je priča da je pjesma motivirana tetoviranjem Hrvatica katolkinja u Bosni za vrijeme osmanske vladavine, navodno kako bi se žene zaštitile od Osmanlija. Spominjani su križevi tetovirani na rukama, licu i tijelu, kao obrana od silovanja i odvođenja u hareme. Naravno, riječ je o konstruktu i propagandi. Sicanje je postojalo i prije Osmanlija i nastavilo se nakon njih, pa je povezivanje s osmanskim zulumom povijesno neutemeljeno. Upravo zato vrijedi ponoviti: sicanje nije nikakva metoda obrane od Turaka, nego običaj koji je imao sasvim drugačije korijene. O ovome smo pisali ranije.
Kada u šund predstavi završiš na 15. mjestu, jasno je da propagandna poruka nije prošla. Razlog je dvostruk: pjesma je pjevana na hrvatskom jeziku pa je malo tko razumio tekst, a PR stručnjaci očito nisu odradili posao. Čak i oni koji su razumjeli poruku nisu bili oduševljeni, ni sadržajem, ni izvedbom. Vokalne kvalitete dijela članica ocijenjene su kao nedostatne za razinu natjecanja. Stručni žiri se ne može prevariti: možda nisu razumjeli tekst, ali su razumjeli kvalitetu pjevanja. Europu ne zanima dosadno etno lelekanje koje nema široku publiku.
A upravo tu dolazimo do ključne točke: etno izričaj Leleka nije hrvatska tradicija. U pjesmi se nisu mogli prepoznati ni Slavonci, ni Dalmatinci, ni Zagorci, ni Istrijani, pa čak ni Hrvati iz BiH. Takav stil ima više uporište u etno tradiciji južne Srbije i Srba s Kosova, a ne u hrvatskoj glazbenoj baštini. Upravo zato izbor Leleka kao hrvatske predstavnice naišao je na veliku kritiku hrvatskih građana. Mnogi su isticali da se radi o etničkom melosu koji nije doživljen kao dio hrvatske kulture, nego kao posuđeni glazbeni obrazac. To je dokaz da pjesma nije bila autentično hrvatska, nego politički projekt u kojem je glazba bila samo sredstvo, a ne cilj.
Činjenica da stručni žiri iz čak 14 zemalja Hrvatskoj nije dodijelio niti boda jasno pokazuje što Europa misli o Andromedi. Publika je bila nešto blaža, ali i tu nema razloga za slavlje: iz osam zemalja stigao je tek bod ili dva, dok su Njemačka i Australija dale po 7 bodova, a Crna Gora, Ukrajina i Austrija po 8. Nitko nije dao 10 bodova, a jedino je publika iz Srbije nagradila Hrvatsku s maksimalnih 12. Zanimljivo, publika iz Hrvatske također je dodijelila 12 bodova Srbiji. No stručni žiri je pokazao drugo lice: hrvatski žiri je dao Srbiji 12 bodova, dok je srbijanski žiri Lelek počastio s nulom. To je izazvalo ogorčenje, jer je srbijanska pjesma bila jednako loša, pa je 12 bodova iz Hrvatske izgledalo kao poklon susjedu.
Eurosong je završio pobjedom bugarske predstavnice Dare s pjesmom Bangaranga. Po mnogima, ovo je bio jedan od najmanje kvalitetnih Eurosonga ikada, bez ijedne pjesme koja će se pamtiti. Kritičari se slažu da je festival prestao biti natjecanje dobre glazbe i prerastao u kič, glamur i prolaznu scensku atrakciju.
Lelekova misija završila je u tišini. Pokušali su predstaviti Hrvate kao predziđe kršćanstva, posljednju branu Europe pred Osmanlijama, koristeći sicanje kao dokaz. No taj primjer je bio prenesen na Bosnu i Hercegovinu s jasnom namjerom: poruka je bila da Hrvati u BiH i danas trpe „torturu islama“ koji njeguju Bošnjaci. Andromeda je time postala politička poruka Europi da Hrvatima prijeti opasnost od islamista. Turska je reagirala negodovanjem, ali još jača reakcija stigla je od bošnjačkih medija i dijela javnosti u BiH, koji su se osjetili pogođenima i identificirali s Osmanlijama.
I tu dolazimo do društvenog fenomena: Bošnjaci su se postavili kao odvjetnici Osmanlija, iako su upravo Osmanlije pokorile njihove pretke, ubile im kralja, prevele narod na islam i otuđile ga od vlastite zemlje. Njihova energija da brane Osmanlije pokazuje duboku identifikaciju s islamom i turskim osvajačima. To je možda najvažnija poruka cijele priče, Andromeda je razotkrila ne samo političku pozadinu hrvatskog nastupa, nego i društvenu dinamiku u BiH, gdje se povijesni osvajači i dalje doživljavaju kao vlastiti identitet.
Lelekova Andromeda nativno kao glazbeni projekt iskorištena je kao politička konstrukcija. Posuđeni melos, pogrešno interpretirano sicanje i propagandna priča o Osmanlijama pokazali su da se Eurosong koristi kao pozornica za političke poruke. Europa je odgovorila ignoriranjem, 14 zemalja nije dalo ni boda. S druge strane dio Bošnjaka je nedvojbeno pokazao jasnu i duboku identifikaciju s Osmanlijama i islamom, što je društveni fenomen koji zaslužuje posebnu analizu.
DOMOVINA