Priopćenje HAZU BiH objavljeno u domaćim medijima zvuči poznato. I ne zato što je mudro, duboko ili akademski relevantno, nego zato što je gotovo identično onome koje su objavili točno prije godinu dana. Kao da je netko u Mostaru otvorio Word, pronašao stari dokument, promijenio godinu i poslao ga medijima. I to se predstavlja kao “glas hrvatske akademske elite”.
Ako je ovo akademija, onda je i svaka birtija think tank.
Prošle godine smo na Domovina.ba detaljno analizirali HAZU BiH, njihovu strukturu, netransparentnost, opskurnu prezentaciju i političku pristranost. Taj tekst i danas stoji kao dijagnoza institucije koja se naziva akademijom, a funkcionira kao politički megafon jedne stranke.
Godinu dana kasnije, ništa se bito nije promijenilo. Njihova web stranica i dalje izgleda jeftino. Rubrike su poluprazne ili prazne (kolumne), znanstvenih radova nema, dok im se jedino rubrika „Novosti“ koliko-toliko redovito dopunjava novim sadržajem. Doduše, u ovoj godini do sada su objavili samo tri teksta o svojim aktivnostima. Ali im zato ide politika. Ponovno su se oglasili priopćenjem kojeg su objavili mediji, ali ne i oni sami na svojoj web stranici. Barem ne do vremena objavljivanja ovog našeg teksta.
Ovo najnovije priopćenje HAZU BiH potrebno je čitati ne kao akademski dokument, nego kao čin odrađivanja posla za stranku.
Jer u trenutku kada se po društvenim mrežama dijele karte trećeg entiteta, kada se navijački incidenti začinjavaju političkim porukama, kada se lobira u Zagrebu i Bruxellesu, kada se “analitičari” i “udruge” javljaju kao po komandi, HAZU BiH se uključuje kao još jedan glas u orkestru. Djeluju kao stara družina koja kao da „vraća dug“ ili „odrađuje svoj politički zadatak“.
Reciklirano priopćenje za recikliranu politiku
Priopćenje HAZU BiH je gotovo preslikano iz prošle godine. Iste fraze, isti narativ, ista dramaturgija “ugroženosti”, isti zahtjevi, ista politička agenda. Jedina razlika je što je politički teren danas puno opasniji.
Jer ovo nije jedno kurtoazno priopćenje nego se ono uklapa u agendu koordinirane kampanje koja je u suglasju s jednim političkim liderom, inače članom njihove akademije.
U posljednjih nekoliko dana malo-malo netko objavi novu kartu podjele BiH, uključujući i onu najfriškiju koju je spomenuo albanski premijer Edi Rama. Takve karte postoje i o njima se naširoko piše u medijima.
Sjetimo se navijačkih poruka i ponašanja navijača mostarskog Zrinjskog koje također imaju politički refleks, zatim konferencije na TradFestu u Zagrebu i predstavljanja priče o trećem entitetu. Tu su i lobiranja hrvatskih političara u zemlji i inozemstvu. Povela se čitava sinkronizirana kampanja koja vodu tjera na mlin podjele BiH i stvaranja trećeg entiteta, i to entiteta u koji po karti Edija Rame nije stala ni čitava zapadna Hercegovina.
U takvom kontekstu, priopćenje HAZU BiH nije izolirani čin. To je dio šire političke operacije. Ne znamo samo jesu li svjesni što rade ili im je mehanizam sličan satu na oprugu. Netko ih je navio, a oni samo mehanički reagiraju.
HAZU BiH kao politički megafon
Poznato je da je Dragan Čović redoviti član ove “akademije”. Nije tajna da je HAZU BiH nastala u krugu ljudi bliskih HDZ-u BiH. Nije tajna da se njihova priopćenja savršeno uklapaju u stranačku retoriku „stožerne“ stranke kod Hrvata.
Ali ono što je sada postalo očito jest da HAZU BiH više ni ne pokušava glumiti akademsku distancu. Njihov jezik nije jezik znanosti. Njihov stil nije stil akademske zajednice. Njihov narativ nije narativ intelektualne elite.
To je jezik političkog pamfleta. To je stil stranačkog glasnogovorništva. To je narativ koji služi jednoj politici, a ne jednom narodu.
I zato je njihovo priopćenje ispod svake razine. Ne zato što je političko, jer na to imaju pravo, nego zato što se predstavlja kao akademsko, a u njemu se ne prepoznaje duh akademske mudrosti i veličine kakvu nosi njihovo ime.
Nije “svehrvatski interes”
U priopćenju se tvrdi da je izmjena Izbornog zakona “svehrvatski interes”. To je najveća manipulacija u cijelom tekstu. Jednako kao i manipulacija oko samog sastava “akademije”. Na papiru, HAZU BiH predstavlja Hrvate iz cijele Bosne i Hercegovine. U praksi, gotovo svi njihovi redoviti članovi dolaze iz nekoliko hercegovačkih mjesta unutar radijusa od pedesetak kilometara. Svehrvatska akademija? Prije bi se reklo – akademija iz kvarta.
HAZU BiH predlaže federalizaciju BiH, dakle podjelu na entitete. Ako je iz njihovog prijedloga nešto jasno, a sukladno kartama koje kruže internetom, onda je to činjenica da bi većina Hrvata u BiH ostala izvan tog entiteta.
Dakle, projekt koji se predstavlja kao “svehrvatski” zapravo je projekt jedne regije. Projekt jedne političke grupacije. Projekt koji odgovara samo onima koji bi u tom entitetu bili većina.
Što je s Hrvatima u Republici Srpskoj? Hrvatima iz Središnje Bosne? Hrvatima iz Sarajeva, Tuzlanskog bazena, regije oko Zenice? Hrvatima iz Žepča?
Njih se ništa ne pita. Oni su Hrvati za potkusurivanje. Oni nisu uključeni u viđenja „akademika“ u njihovoj federaliziranoj BiH.
Za njih bi treći entitet značio političku marginalizaciju, a ne ravnopravnost, veću ravnotežu, demokraciju i zaštitu prava svih naroda kako se ističe u priopćenju HAZU BiH.
HAZU BiH se pretvorio u ideološki servis. Ili je možda od samog početka to i bio. Svakim priopćenjem kroz svoje prijedloge nam to zapravo želi dokazati.
HAZU BiH nije glas hrvatske znanosti, nego glas jedne politike
Priopćenje HAZU BiH nije doprinos javnoj raspravi. Nije analiza. Nije znanstveni stav. Nije akademska procjena.
To je politički pamflet. To je dio koordinirane kampanje. To je odrađivanje zacrtane političke agende.
Sudbina Hrvata u BiH ne može se krojiti u uskim krugovima koji se predstavljaju kao akademija, a djeluju kao politički instrument.
Akademici HAZU BiH igraju se vrlo opasne igre. Sudbina hrvatskog naroda u BiH nije ničija interesna prćija, a najmanje zatvorenog kruga ljudi koji već deset godina ponavljaju iste političke teze, ne mareći za posljedice njihove primjene. I nemojmo se zavaravati, oni jako dobro znaju što rade. Njihovi stavovi nisu plod teorijske naivnosti, nego dobro proračunate političke strategije. Od svog utemeljenja, ova “akademija” zagovara samo jedan politički model, bez ijednog alternativnog prijedloga, bez ijednog ozbiljnog istraživanja, bez ijedne analize koja bi pokazala da razumiju kompleksnost zemlje o kojoj govore. Čvrsto stoje iza jednog prokazanog političkog diskursa, ponavljajući kao papagaji mantru koja očito zadovoljava jednu regionalnu zajednicu kojoj i sami pripadaju, ali koja ne mari za ostatak vlastitog naroda, koji bi realizacijom ideja „akademika“ bio gurnut u krajnje nezavidan položaj.
Sudbina jednog naroda ne može biti igračka u rukama onih koji misle i govore u interesu samo jedne interesne grupacije.
DOMOVINA
