Ako je energija srce Europe, hrana je njezina krv. Bez sigurnosti hrane nema stabilnog društva, a bez resursa nema industrije. Europa je stoljećima bila poljoprivredni div. Od francuskih vinograda do ukrajinskih žitnih polja. No današnji svijet pokazuje da hrana i resursi nisu samo pitanje poljoprivrede, nego i pitanje geopolitike.
Žitni blok Europe i Rusije
Rusija i Ukrajina zajedno čine jedan od najvećih svjetskih izvoznika žitarica. Njihova polja hrane milijune ljudi diljem svijeta. Kada se tome pridoda europska poljoprivreda, Francuska, Njemačka, Poljska, dobiva se blok koji bi mogao kontrolirati globalno tržište hrane. To bi značilo sigurnost za europske građane, ali i moć u pregovorima s ostatkom svijeta. Hrana je danas jednako važna kao energija. A u budućnosti, zbog globalnog porasta stanovništva, hrana će biti sve važniji resurs. Tko bude kontrolira svjetske žitnice, o njemu će ovisiti i svjetska stabilnost.
Rat i posljedice
Rat u Ukrajini pokazao je koliko je Europa ranjiva kada se prekine opskrba žitaricama. Cijene kruha i osnovnih namirnica skočile su diljem kontinenta. Afrika i Bliski istok suočili su se s nestašicama, jer su ovisni o uvozu iz Ukrajine i Rusije. To je pokazalo da hrana nije samo pitanje poljoprivrede, nego i pitanje sigurnosti. Europa je shvatila da bez stabilnog žitnog bloka ne može jamčiti ni vlastitu sigurnost, ni globalnu stabilnost.
Resursi kao moć
Osim hrane, Rusija i Europa zajedno imaju ogromne resurse koji čine temelj svjetske ekonomije. Rusija je među najvećim izvoznicima nafte i plina, ali njezina snaga ne završava tu. Ona posjeduje i ogromne rezerve ugljena, drvne mase, pitke vode te rijetkih metala i minerala poput nikla, paladija, platine i aluminija. Posebno su važni rijetki minerali koji se koriste u proizvodnji baterija, električnih vozila i digitalnih tehnologija. Bez njih nema moderne industrije. Europa s druge strane ima snažnu poljoprivredu, razvijenu infrastrukturu i tehnološki know-how, ali joj nedostaje upravo ono što Rusija ima u izobilju: sirovine.
U globalnoj ekonomiji resursi znače moć. Tko kontrolira energiju, metale i hranu, kontrolira i lance opskrbe. Kina je to shvatila i zato ulaže u Afriku i Latinsku Ameriku. SAD je to shvatio i zato kontrolira energetske tokove kroz dolar i globalne financijske institucije. Europa, bez vlastitih resursa, postaje ovisna o drugima. Ali u savezu s Rusijom, mogla bi stvoriti blok koji bi imao sve: energiju, hranu, metale i tehnologiju. To bi bio potencijal koji bi mogao promijeniti svjetsku ravnotežu moći.
Argumenti protiv i argumenti za
Protivnici suradnje s Rusijom ističu rat u Ukrajini, autoritarni režim i nepovjerenje istočnih članica EU-a. To su realni problemi. No treba se zapitati: što bi se dogodilo kada bi Europa i Rusija pronašle zajednički interes? Taj interes mogao bi rat u Ukrajini učiniti besmislenim. Ako bi Rusija prestala doživljavati EU kao NATO prijetnju, nestala bi potreba za bilo kakvim ratom.
Zajednički blok hrane i resursa, uz garancije o nenapadanju i postupnu demokratizaciju Rusije, mogao bi stvoriti novu realnost. Rusija bi prestala biti prijetnja Europi, jer bi imala interes da surađuje, a ne da se sukobljava. Europa bi dobila sigurnost, a Rusija tržište i tehnologiju. Rat bi izgubio smisao, jer bi štetio i jednima i drugima.
Povijest pokazuje da su savezi često nastajali upravo iz potrebe da se ratovi zaustave. Francuska i Njemačka su nakon stoljeća sukoba postale najbliži saveznici. Zašto to ne bi bilo moguće i s Rusijom? Ako zajednički interes postane dovoljno jak, rat u Ukrajini mogao bi biti posljednji veliki sukob na europskom tlu. Umjesto raketa i razaranja moglo bi doći do početka nove faze suradnje.
Povijesna usporedba
Povijest pokazuje da su savezi oko hrane i resursa često bili ključni za opstojnost civilizacija. Rim je kontrolirao žitna polja Egipta, Britanija je kontrolirala kolonijalne resurse, a SAD danas kontrolira globalne lance opskrbe. Europa je u prošlosti znala koristiti poljoprivredu kao temelj moći. Zašto to ne bi mogla učiniti i danas?
Povijesna dilema Europe
Europa se nalazi pred povijesnom dilemom: hoće li ostati ovisna o tuđim resursima ili će stvoriti vlastiti blok? Ova dilema nije samo ekonomska, nego i politička. Bez hrane i resursa, Europa gubi moć. Bez moći, gubi identitet. Ako se ne probudi, postat će periferija povijesti.
Europa ne može i ne smije tapkati u mjestu. Već sada gubi brojne bitke, od tehnološke utrke s SAD-om i Kinom, do industrijske konkurentnosti s Azijom. Svako odgađanje odluke znači daljnje slabljenje. Reakcija mora biti praktično promptna, jer vrijeme radi protiv Europe. Ako se kontinent ne pokrene odmah, izgubit će priliku da preokrene trendove i vratiti moć će postati gotovo nemoguće.
Iz ukrajinskog rata treba izvući pouke
Hrana i resursi su krv Europe. Bez njih, kontinent ne može opstati kao faktor. Rat u Ukrajini pokazao je koliko je Europa ranjiva kada izgubi temelj na kojem je izgrađena. Ako želi preživjeti, mora pronaći način da stvori stabilan žitni blok. To može značiti suradnju s Rusijom, ali i jačanje vlastite poljoprivrede i resursa. Bez te odluke, Europa će nastaviti kliziti prema periferiji povijesti.
U šestom nastavku feljtona analizirat ćemo geopolitički balans. Može li Europa pronaći vlastiti put između SAD-a, Rusije i Kine, i hoće li se uspjeti osloboditi uloge mlađeg partnera.
(kraj 5. dijela — nastavlja se…)
DOMOVINA
