Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša objavio je svoju božićnu poruku koju smo u cijelosti prenijeli na našem portalu (OVDJE). U njoj podsjeća da Božić nije samo uspomena, nego živi događaj koji nas poziva na mir i obraćenje srca. Kutleša naglašava da mir počiva na četiri stupa: istini, pravdi, ljubavi i slobodi. Ističe da bez njih nema povjerenja, zajedništva ni dostojanstva. Istina traži suočavanje s prošlošću, pravda zahtijeva poštene odnose i brigu za najslabije, ljubav razbija zidove neprijateljstva, a sloboda je nerazdvojiva od odgovornosti za opće dobro. Sve to čini duhovnu dimenziju njegove poruke, koja nas podsjeća da Božić nije samo slavlje, nego poziv na obnovu društva.
No, među svim njegovim mislima jedna se posebno izdvaja – poziv na pomirenje. Upravo ta riječ odzvanja najjače u našoj stvarnosti u Bosni i Hercegovini. Kutleša govori o pomirenju u obiteljima, Crkvi i društvu, ali te riječi lako možemo prenijeti na naše prilike. Jer u BiH pomirenje nije samo lijepa želja, nego nužnost.
Kutleša ističe da mir ne počinje u konferencijskim dvoranama, nego u srcima ljudi, a zatim zahvaća društvo i narode. Hrvatski narod, ranjen ratovima i nepravdama, ali bogat vjerom i solidarnošću, pozvan je dopustiti da Krist obnovi ono što je grijeh oštetio. Pomirenje znači pružiti ruku u obiteljima, prestati hraniti podjele u Crkvi i ne koristiti prošlost kao oružje u politici. Upravo to je poruka koja se može primijeniti na BiH: ovdje se prošlost svakodnevno koristi kao batina, a rane se stalno otvaraju kako bi se održala politička moć.
Pomirenje, kaže Kutleša, ne briše rane, ali im daje novo značenje. One postaju mjesta kroz koja se očituje snaga oprosta. To je lekcija koja nam je potrebna više nego ikada. U BiH rane postoje u svakom narodu, ali umjesto da budu mjesta susreta i razumijevanja, pretvorene su u poligon za nove sukobe.
Poseban poziv nadbiskup upućuje političarima: budite graditelji mostova, a ne zidova. Odrecite se jeftine retorike podjela. Otvorite prostor poštenom dijalogu i prihvaćanju stručnosti. Nije slabost tražiti pomirenje, slabost je graditi popularnost na starim ranama naroda. Ako ovu rečenicu prenesemo u BiH, ona postaje gotovo proročanska. Jer upravo ovdje političari opstaju na retorici podjela, na stalnom vraćanju u ratne traume, na održavanju atmosfere straha.
Kutleša podsjeća da Bog bira poniznost, a ne silu; blizinu, a ne dominaciju; služenje, a ne samopromociju. Ako to prevedemo u politički jezik BiH, poruka je jasna: narod ne treba vođe koji se hrane sukobima, nego one koji su spremni služiti zajednici i graditi povjerenje.
Božićna poruka o pomirenju nije upućena samo vjernicima. Ona je univerzalna i može biti putokaz svima koji žele da BiH izađe iz začaranog kruga nepovjerenja i podjela. Pomirenje ne znači zaborav, nego hrabrost da se prošlost prepusti pravdi i poštenju, a budućnost gradi na povjerenju i dijalogu.
Ako bi političari u BiH poslušali Kutlešinu poruku, možda bismo prvi put nakon dugo vremena vidjeli da se rane ne koriste za nove podjele, nego za gradnju mostova. Pomirenje je najteži, ali i najvažniji korak. Bez njega nema budućnosti ni za jedan narod u ovoj zemlji.
Kutleša je rekao svoje. Jasno, snažno i bez uvijanja. Ali političari u BiH, koji su ovu poruku sigurno čuli, ponašat će se kao da je nikada nisu pročitali. Oni se ne boje Boga, oni se boje samo da ne izgube vlast. Zato i dalje tjeraju po svom, hrane podjele, otvaraju stare rane i održavaju atmosferu nepovjerenja.
I tu dolazimo do ključnog pitanja: što bi bilo kad bi Kutlešine riječi doista doprle do njih? Kad bi shvatili da pomirenje nije slabost, nego hrabrost. Da graditi mostove znači imati viziju, a ne samo skupljati jeftine političke poene. Da prestati koristiti prošlost kao oružje znači konačno početi misliti na budućnost.
Nažalost, znamo da će se praviti da ništa nisu čuli. Jer njima je lakše živjeti od sukoba nego od pomirenja. Lakše je održavati narod u strahu nego mu ponuditi nadu. Ali upravo zato Kutlešina poruka mora biti ponavljana, mora biti naglašavana i mora se čuti, jer ona je lijek protiv otrova kojim nas svakodnevno hrane.
Perica DUJMENOVIĆ
