Bosna i Hercegovina već desetljećima živi u paradoksu: oni koji se najglasnije zaklinju da je čuvaju, često su upravo oni koji je najviše potkopavaju. U javnom narativu Bošnjaci se predstavljaju kao jedini i autoritativni čuvari BiH. Hrvati i Srbi, s druge strane, redovito se proglašavaju rušiteljima države. No, stvarnost je daleko složenija. Ako se pažljivo pogleda politička dinamika, postavlja se neugodno pitanje: tko će obraniti Bosnu i Hercegovinu od njezinih samoproglašenih zaštitnika?
Srpska pozicija: BiH kao nužno zlo
Srpska politička opcija nikada nije skrivala ambivalentan odnos prema BiH. Za većinu srpskih političkih lidera BiH je država „čitava dok mora“. BiH je Srbima nametnuta realnost i nikako nije njihov izbor. Srbi su u BiH zato što moraju, a ne zato što žele. Njihova politička strategija već godinama počiva na održavanju statusa quo, blokadama i stalnom podsjećanju da je Republika Srpska „država u državi“.
Takva pozicija jasno pokazuje da Srbi BiH ne doživljavaju kao svoj projekt. Ona je za njih okvir u kojem se mora funkcionirati, ali bez stvarne privrženosti. To je opasno, ali i predvidljivo: srpska politika nikada nije skrivala da bi radije živjela izvan BiH.
Hrvatska pozicija: ključ opstojnosti
Kod Hrvata situacija je složenija. Istina, postoje skupine koje bi najradije podijelile BiH i svoj politički identitet tražile izvan nje. No, povijesno gledano, Hrvati su u ključnim trenucima bili ti koji su spašavali BiH. Od referenduma 1992., preko otpora agresiji, pa sve do žrtvovanja Herceg-Bosne u Daytonu, Hrvati su pokazali da im je cjelovita BiH važna.
Savez Hrvata i Bošnjaka uvijek je bio ključ opstojnosti države. Kada su ta dva naroda stajala zajedno, BiH je imala šansu. Kada su se sukobljavali, država je pucala po šavovima. Upravo zato je odnos Hrvata i Bošnjaka presudan za budućnost BiH. Kao danas, tako kroz cijelu zajedničku povijest.
Bošnjačka politika: paradoks čuvara
Bošnjaci se u javnom diskursu predstavljaju kao jedini čuvari BiH. Njihova politička retorika stalno naglašava da su oni ti koji brane državu od srpskog separatizma i hrvatskog „rušiteljstva“. Međutim, paradoks je očit: dok se zaklinju u očuvanje BiH, bošnjačka politika svojim potezima sustavno potkopava savez s Hrvatima.
Najbolji primjer je izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Željko Komšić je godinama bio simbol bošnjačkog nametanja dominacije u Federaciji. Njegov izbor bio je legalan, ali ne i legitiman u očima većine Hrvata. Time je stvoren dubok osjećaj povrijeđenosti i političke obespravljenosti. Danas Komšić više ne može biti kandidat, ali njegova stranka već je kandidirala Kovačevića, što pokazuje da se recept nije promijenio. Bošnjačka politika i dalje inzistira na tome da Hrvatima bira predstavnike, čime ih gura prema političkom otuđenju od BiH.
Posljedice: guranje Hrvata Srbima
Takva politika ima dalekosežne posljedice. Kada Bošnjaci sustavno ignoriraju zahtjeve Hrvata da sami biraju svoje predstavnike, oni zapravo tjeraju Hrvate prema srpskoj opciji. A to je najopasniji scenarij za BiH. Jer jedino Srbi imaju jasan interes da BiH nestane.
Dakle, svaki bošnjački potez koji udaljava Hrvate od BiH zapravo radi za srpski interes. To je paradoks koji bošnjačka politika ne želi priznati. Umjesto da gradi povjerenje i partnerstvo s Hrvatima, ona ih gura u naručje onih koji otvoreno žele raspad države.
Nacionalni ekskluzivitet: Bosna kao bošnjačka država
Još jedan problem je ideološki. U bošnjačkom političkom diskursu sve češće se promovira teza da su Srbi i Hrvati u BiH zapravo „bosanski pravoslavci“ i „bosanski katolici“. Time se njihova nacionalna identitetska dimenzija svodi na vjersku zajednicu, dok se Bosna i Hercegovina prikazuje kao primarno država Bošnjaka.
To je opasna teza koja prijeti ozbiljnoj ugrozi same opstojnosti BiH. Ona stvara rigidnost u bošnjačkom narodu, što se jasno vidi na društvenim mrežama i u javnim raspravama. Svaki glas razuma koji upozori da BiH nije ekskluzivno bošnjačka država biva dočekan na nož i proglašen izdajničkim. Takva atmosfera dugoročno uništava mogućnost suživota.
Političke igre i blokade
Bošnjačka politika često koristi blokade i optužbe kako bi prikazala Hrvate kao rušitelje BiH. Kada HDZ reagira na bošnjačku dominaciju i koristi svoje pozicije u institucijama da zaustavi odluke, SDA i slične stranke optužuju Čovića da radi protiv BiH. No, istina je da takve blokade nisu uzrok, nego posljedica. One su reakcija na bošnjačku politiku koja sustavno ignorira hrvatske zahtjeve.
Ironija je da upravo takva politika jača Čovića. Iako on nije reprezent cjelokupne hrvatske političke misli, bošnjačka strategija mu daje legitimitet i cementira ga kao neprikosnovenog lidera. Time se zatvara krug: bošnjačka politika koja želi oslabiti Hrvate zapravo ih homogenizira i jača njihovu pregovaračku poziciju.
Ključ opstojnosti: savez Hrvata i Bošnjaka
Sve ovo vodi do jednostavnog zaključka: ključ opstojnosti BiH leži u savezu Hrvata i Bošnjaka. Srpska politika je predvidljivo destruktivna, ali nije presudna. Presudno je hoće li Bošnjaci i Hrvati uspjeti obnoviti povjerenje i partnerstvo.
Ako se savez naruši, BiH će se raspasti. Ako se obnovi, BiH ima šansu. To je jednostavna politička matematika koju bošnjačka politika uporno ignorira. Umjesto da gradi mostove, ona ruši temelje na kojima BiH počiva. Bošnjaci ne traže kompromis, nego pokušavaju nametnuti svoju dominaciju. A dominacija u višenacionalnim državama uvijek vodi raspadu. Takvu smo priču već vidjeli.
Tko će obraniti Bosnu?
Bosna i Hercegovina danas stoji na rubu. Srpska politika je otvoreno separatistička. Hrvatska politika je sve više frustrirana i otuđena. Bošnjačka politika se zaklinje da čuva BiH, ali svojim potezima radi upravo suprotno.
Zato se postavlja ključno pitanje: tko će obraniti Bosnu i Hercegovinu od Bošnjaka? Jer ako oni nastave ovim putem, neće biti potrebno da Srbi ili Hrvati ruše BiH. Ona će se urušiti sama od sebe, iznutra, pod teretom bošnjačke politike koja ignorira realnost multietničke države.
Bosna i Hercegovina može opstati samo ako Bošnjaci shvate da je savez s Hrvatima ključan. Ako to ne prepoznaju, Bosna i Hercegovina bi se mogla opasno približiti svome kraju. A tada će biti kasno za sve i za Bošnjake i za Hrvate i za Srbe. Pa i za one koji istinski vole ovu državu i kojima je bez lažne skromnosti stalo do nje.
PeD | DOMOVINA
