U domaćim medijima se osjeti ton navijačkog izvještavanja u pogledu aktualnog mirovnog plana za Ukrajinu od 28 točaka koji su predložile Sjedinjene Američke Država, navodno uz dogovor s Rusijom. Izrazito nepovoljna sporazum za Ukrajinu u većini domaćih medija doživljava se optimističnim. Naslovi sugeriraju da je Volodimir Zelenski prihvatio američki mirovni plan od 28 točaka, te prenose kako diplomatski izvori iz Washingtona navodno tvrde da su ostali „samo manji detalji“ oko kojih se pregovara. Takva formulacija stvara dojam da je sporazum praktički zaključen i da Ukrajina stoji pred povijesnim mirovnim iskorakom.
Ovaj narativ iz diplomatskih krugova SAD-a ima dvojaku funkciju. Prvo, proglašenjem prihvaćanja mirovnog sporazuma želi se odaslati poruka kao se rat bliži kraju. Druga poruka bi bila u veličanju američke uloge u postizanju mirovnog sporazuma te se naglašava kako SAD ključni posrednik koji je dugogodišnji sukob doveo do njegovog kraja.
Međunarodni izvori, poput Guardiana i drugih europskih portala, donose znatno nijansiraniju sliku. Prema njima Zelenski je izmijenio plan, uklonivši ruske maksimalističke zahtjeve. Zelenski je naglasio da se u pregovore mora uključiti Europska unija, što automatski komplicira proces jer EU ima vlastite crvene linije. Umjesto „manjih detalja“, Zelenski govori o spornim točkama o kojima je spreman razgovarati što implicira da dogovor nije ni blizu zaključen. Plan više ne sadrži „28 točaka“, nego je reduciran dokument koji tek treba postati prihvatljiv svim stranama.
Izvještavanje domaćih medija
U domaćem medijskom prostoru teško je očekivati potpunu neutralnost. Uređivačke politike često se oblikuju kroz ideološke filtere, pa vijesti o navodnom prihvaćanju mirovnog plana od strane Zelenskog dolaze više kao odraz tih sklonosti nego kao rezultat temeljite provjere činjenica.
Lijevo orijentirani mediji, koji baštine nasljeđe prošlih sustava, a koji dominiraju na domaćoj medijskoj sceni, skloniji su narativima koji umanjuju kritiku prema Rusiji i naglašavaju potrebu za brzim prekidom rata, dok mediji koji protežiraju desnicu, osobito oni bliži radikalnijim pozicijama, odbacuje autoritet američke i europske politike i ukrajinsku krizu promatra kao unutarnje pitanje same Ukrajine.
U takvom okruženju vijesti o američkoj diplomaciji i navodnom prihvaćanju plana prenose se gotovo trijumfalistički, bez dublje provjere što je Zelenski doista rekao i kakav je njegov stvarni stav. Rezultat je površno i jednostrano izvještavanje koje više govori o ideološkim preferencijama nego o složenosti same situacije.
Između prihvaćanja i manevra
Razlika između domaćih i stranih medija nije samo u tonu, nego u samoj interpretaciji: Domaći mediji prenose narativ o „gotovom poslu“, vjerojatno oslanjajući se na američku diplomaciju koja želi pokazati da je mir nadohvat ruke.
Strani mediji ukazuju da je riječ o diplomatskom manevru. Zelenski se retorički priklanja planu kako ne bi bio optužen da blokira mir, ali u stvarnosti ostavlja prostor za pregovore i uključivanje EU, što znači da sporazum nije ni blizu konačnog.
Istina se vjerojatno nalazi upravo u toj pukotini: Zelenski balansira između formalnog prihvaćanja i stvarnog zadržavanja pregovaračke pozicije. Njegova strategija nije da potpiše plan kakav jest, nego da pokaže spremnost, a istodobno spriječi da Ukrajina bude gurnuta u dogovor koji ne odgovara ni Kijevu ni Bruxellesu.
PeD | DOMOVINA
