Posjet hrvatskog premijera Andreja Plenkovića komemoraciji u Srebrenici 11. srpnja 2025. naišao je na val reakcija koje otkrivaju koliko je regionalno sjećanje i dalje politički ispunjen prostor. Premijer je jasno izjavio da je u Srebrenici počinjen genocid, te da je došao izraziti pijetet prema žrtvama, ali je od strane pojedinih bošnjačkih političara došla bezobzirna kritika Plenkoviću i prigovor da je licemjerno posjetiti Srebrenicu dok istovremeno podržava HVO.
Premijer Plenković: Nedvosmislena stav Hrvatske o genocidu u Srebrenici
Plenković je u Potočarima ponovio ono što je i ranije zastupao: da su stavovi Hrvatske oko Srebrenice jasni i temeljeni na činjenicama. U pozadini ovog nastupa stoji i hrvatska podrška rezoluciji Generalne skupštine UN-a kojom se 11. srpnja označava kao međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.
Na svom Facebook profilu hrvatski premijer je napisao: „Došli smo u Srebrenicu s dubokim poštovanjem, tugom i suosjećanjem. Trideset godina je prošlo od genocida u kojem su brutalno oduzeti životi više od osam tisuća bošnjačkih muškaraca, dječaka i civila. Izražavamo iskrenu sućut obiteljima žrtava, čija je bol nemjerljiva. Srebrenica nas trajno obvezuje – da budemo čuvari istine, da zločini nikada ne ostanu nekažnjeni i da ni jedna žrtva ne bude zaboravljena.
Europski projekt, utemeljen na pomirbi, uvažavanju i poštovanju različitosti, može i Bosni i Hercegovini donijeti stabilnost, sigurnost i prosperitet. Hrvatska će na tom putu i dalje snažno podupirati BiH.“
Oručevićeve kritike Plenkoviću: “Ne možete glorificirati HVO, a istovremeno govoriti o genocidu”
Jedna od najglasnijih kritika stigla je od Safeta Oručevića, bivšeg gradonačelnika Mostara. On je optužio Plenkovića da vodi selektivnu politiku sjećanja, posebno ukazujući na podršku projektima koji, kako tvrdi, glorificiraju HVO i strukture uključene u ratne zločine.
„Ne možete u Mostaru graditi muzej koji ušminkava prošlost HVO-a i u isto vrijeme polagati cvijeće u Srebrenici,“ upozorio je Oručević, podsjećajući da su presude Haškog tribunala jasno povezale dio hrvatske ratne politike s udruženim zločinačkim poduhvatom (UZP).
Oručević nije jedini koji se obrušio na Plenkovića. Takve optužbe dolaze i iz drugih bošnjačkih izvora. Nakon svih postavlja se pitanje je li Plenković zaslužio takvu kritiku? Jesu li se Bošnjaci prema njemu postavili žešće nego prema onima koji su izvršili genocid u Srebrenici? Izgleda da jesu.
Izjednačavanje krivnje je veliki udarac za Bosnu i Hercegovinu
Sve ove kritike prema Plenkoviću jasno dovode do zaključka da bošnjačka strana ne pravi razliku između Hrvatske i Srbije. U očima nekih Bošnjaka krivica Hrvatske je čak i veća dok se istovremeno sve zasluge Hrvatske koje je ona pružila Bošnjacima i Bosni i Hercegovini anuliraju, nipodištavaju i ne priznaju. Nije li takva retorika opasna? Na stranu što je krajnje nekorektno pa usudim se reći i drsko povlačiti paralelu između Hrvatske i Srbije, a to se ovakvim kritikama prema hrvatskim zvaničnicima, najvišeg ranga, upravo čini.
Iako nemao službene informacije, ali sudeći po fotografijama iz Potočara vidimo da su neki bošnjački političari čak bojkotirali Plenkovića. Vidimo njihove stolice su prazne (osim gospodina Schmidta). Nisu htjeli sjesti uz Plenkovića. To je vrlo jasna poruka s njihove strane. Time su rekli sve što misle o Plenkoviću i republici Hrvatskoj pa i o hrvatskom narodu.
Sada se pitam kako se protiviti sve učestalijim mišljenjima da Bosnu i Hercegovinu treba podijeliti. Iako mislim da je to najgore rješenje za sve narode ponašanja pojedinih bošnjačkih zvaničnika i javnih osoba tjera vodu na mlin secesionistima države koji bi s pravom mogli optužiti Bošnjake da su oni ti koji ne žele cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Jer ovakvo nepoštivanje premijera susjedne i prijateljske zemlje je najprimitivniji javni diskurs koji može doći od tzv. čuvara integriteta Bosne i Hercegovine. Maske polako padaju, a Bosni i Hercegovini se kopa jama iz koje više nikad neće izaći ako u njoj završi. Čini se da će za njom malo tko zaplakati.
PeD | DOMOVINA
