Pregovori između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, održani u Islamabadu, završili su neuspjehom nakon 21 sata intenzivnih razgovora, čime je propala rijetka prilika za izravni dijalog dviju država koje su u otvorenom neprijateljstvu još od 1979. godine. Američka delegacija, predvođena potpredsjednikom JD‑om Vanceom, napustila je Pakistan uz tvrdnju da je Teheran odbio „razuman i konačan prijedlog“, dok je iranska strana optužila Washington za „pretjerane i jednostrane zahtjeve“. Iako su obje strane u pregovore ušle s visokim očekivanjima, razlike su se pokazale nepremostivima već u prvim satima razgovora.
SAD je inzistirao na jasnoj i provjerljivoj obvezi Irana da neće razvijati nuklearno oružje, uz ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca i garancije sigurnosti plovidbe. Washington je ponudio djelomično ublažavanje sankcija, ali tek nakon što Teheran ispuni te uvjete. Iran je, s druge strane, na stol stavio vlastiti plan koji je uključivao potpuno ukidanje sankcija, priznanje prava na obogaćivanje urana, zadržavanje kontrole nad Hormuškim tjesnacem, povlačenje američkih snaga iz regije i odštetu za ratnu štetu. Teheran je tvrdio da SAD traži jednostrane ustupke bez ikakvih dugoročnih garancija, dok je Washington smatrao da iranski zahtjevi prelaze okvire realnog i prihvatljivog.
Najveći prijepor nastao je oko Hormuškog tjesnaca, strateški najvažnije točke globalne trgovine naftom. Prema diplomatskim izvorima, upravo je rasprava o tjesnacu dovela do najžešćih sukoba unutar delegacija, uključujući i navodni incident u kojem su se američki i iranski predstavnici gotovo fizički sukobili. Nuklearni program bio je druga ključna prepreka: SAD je tražio trajne i stroge garancije, dok je Iran odbio svaku formulaciju koja bi ograničila njegov tehnološki razvoj. Nepovjerenje je bilo toliko duboko da su posrednici iz Pakistana pregovore opisali kao „hladne, napete i bez stvarne spremnosti na kompromis“.
Neuspjeh pregovora ima ozbiljne posljedice za Bliski istok. Regija je već mjesecima na rubu eskalacije, a izostanak dogovora povećava rizik od novih incidenata u Hormuškom tjesnacu, zapljena tankera ili raketnih napada preko iranskih saveznika poput Hezbolaha, Huta i iračkih milicija. Analitičari upozoravaju da je sada veća opasnost od incidenta koji bi mogao prerasti u širi regionalni sukob, osobito ako Teheran procijeni da mu destabilizacija može ojačati pregovaračku poziciju. Istodobno, propast razgovora znači i slabljenje diplomatskih kanala, jer je ovo bio jedan od rijetkih trenutaka izravnog kontakta dviju država.
Tržišta energenata već osjećaju posljedice. Hormuški tjesnac ključna je arterija globalnog energetskog sustava kroz koju prolazi oko petine svjetske trgovine naftom. Nakon vijesti o neuspjelim pregovorima, cijene nafte na svjetskim burzama počele su rasti, a trgovci očekuju povećanu volatilnost u danima koji slijede. Energetski analitičari procjenjuju da bi svaki ozbiljniji incident u tjesnacu mogao izazvati skok cijena od 10 do 20 posto u kratkom roku, što bi se u Europi brzo prelilo na poskupljenje goriva, rast troškova transporta i nove inflacijske pritiske.
Prve reakcije svjetskih državnika odražavaju zabrinutost. Američki dužnosnici tvrde da je Iran odbio „pošten i razuman prijedlog“ te poručuju da će SAD nastaviti štititi slobodu plovidbe i sprječavati nuklearnu eskalaciju. Europska unija poziva na nastavak dijaloga i naglašava da je otvoren Hormuški tjesnac ključan za energetsku sigurnost Europe. Izrael smatra da je neuspjeh pregovora dokaz da Iran nikada nije imao namjeru odustati od nuklearnog programa, dok su reakcije Saudijske Arabije i zaljevskih država oprezne, ali prožete strahom od destabilizacije koja bi mogla imati katastrofalne posljedice za globalnu ekonomiju. Pakistan, kao domaćin pregovora, izrazio je razočaranje i pozvao obje strane da se vrate za stol.
Propast pregovora tako predstavlja ozbiljan udarac nadama za stabilizaciju Bliskog istoka i otvara novo poglavlje neizvjesnosti u regiji koja već godinama živi na rubu sukoba. Razlike između Washingtona i Teherana pokazale su se prevelikima, a nepovjerenje predubokim da bi se postigao bilo kakav održiv dogovor. U takvim okolnostima, svijet ulazi u razdoblje povećanog rizika, a globalna tržišta energenata već osjećaju prve posljedice.
PeD | DOMOVINA
