Tihomir Dujmović, poznati novinar i publicist i kolumnist Hrvatskog glasnika gostovao je na televiziji Jadran gdje je komentirao pjevanje saborskog zastupnika Domovinsko pokreta i zahtjeve koje je iznio u ime Domovinskog pokreta na tiskovnoj konferenciji u Saboru koja je podigla puno prašine među političkim elitama.
Na pitanje kako gleda na razvoj situacije i cijelu temu „Dabro, pjevati ili ne pjevati“, Dujmović je odgovorio da je rasprava od početka postavljena pogrešno. Smatra da tema nije otvorena kako je trebala biti, već na krivi način, s krivim pristupom i bez ozbiljne argumentacije. Takav pristup, tvrdi, kompromitira ne samo nužne povijesne rasprave koje se moraju voditi, nego i cijelu političku opciju.
Ističe da ne zna odakle bi uopće počeo s Dabrinim greškama, od samog pjevanja pa nadalje. Kaže da se stvara slika desničara kao karikature: ako ne puca kad je pijan, onda pjeva sporne pjesme. Po njegovu mišljenju, teško je pronaći bolji način da se diskreditira jedna politička opcija nego ovakvim gafovima.
Naglašava da bi se cijela tema povijesnog suočavanja morala otvoriti potpuno drugačije. Ako se želi govoriti o idejama koje uključuju preispitivanje prošlosti, potrebno je najprije stvoriti pretpostavke da bi takva rasprava bila ozbiljna i ostvariva. To, prema njemu, podrazumijeva istraživanje i obilježavanje brojnih stratišta u Hrvatskoj, dokumentiranje zločina koje su počinili komunisti, otvaranje muzeja na Golom otoku umjesto njegove zapuštenosti te sustavno prokazivanje totalitarnog nasljeđa.
Bez toga, kaže, ne može se preskočiti cijeli proces i jednostavno politički zatražiti određene poteze bez temelja. Cijela se priča mora politički i povijesno razraditi, argumentirati i kontekstualizirati.
Dujmović jasno poručuje da Ante Pavelić nije moguće braniti i da je to notorna činjenica. Međutim, smatra da je moguće i potrebno progovoriti o onome što naziva povijesnim netočnostima. Kao primjer navodi često ponavljanu tvrdnju da je Pavelić prodao Dalmaciju i Istru, ističući da su još 1920. i 1921. godine sporazume potpisali Nikola Pašić i Ante Trumbić, prema kojima su Istra, Kvarner, otoci i Zadar pripali Italiji.
Prema njegovu stavu, takve teme treba staviti na stol i o njima otvoreno razgovarati, ne da bi se branio Pavelić, nego da bi se povijest kontekstualizirala i razumjele uzročno-posljedične veze između događaja.
Zaključno, Dujmović poručuje da bez ozbiljne pripreme, institucionalnog rada i sustavne rasprave ovakve inicijative završavaju kao politički promašaj koji kompromitira širu ideju koju bi navodno trebale zastupati.
