Uhićenje 22-godišnjeg Tylera Robinsona, studenta iz Utaha, zbog ubojstva Charlia Kirka koje je šokiralo američku javnost. No, iza tog tragičnog čina ne krije se samo osobna tragedija, već i šira društvena patologija. Ona koju mnogi nazivaju woke agendom. To nije samo skup ideja, već sustavno oblikovanje svijesti mladih ljudi, često pod krinkom progresivnosti, tolerancije i društvene pravde.
Woke agenda, kako je danas poznajemo, ne zadovoljava se pukim propitivanjem društvenih normi. Ona ide korak dalje. Trenira mlade da preziru svaki oblik tradicionalnog pogleda na svijet. U tom procesu, najosjetljiviji među njima, oni koji traže smisao i identitet, bivaju gurnuti preko ruba. U slučaju Tylera Robinsona, taj rub je bio smrtonosan. Utah, savezna država u kojoj je počinjen zločin, još uvijek prakticira smrtnu kaznu, i to streljačkim vodom. Mladić je, u trenutku kad je povukao okidač, praktički odbacio vlastiti život sve zbog mržnje koju nije sam stvorio, već mu je bila usađena.
Američka sveučilišta, nekoć bastioni slobodne misli, danas su često rasadnici ideološke indoktrinacije. Milijarde dolara privatnih fondacija, uključujući one povezane s Georgom Sorosom, ulažu se u transformaciju obrazovnog sustava. Cilj? Stvoriti generacije koje će prezirati vlastitu kulturu, povijest i vrijednosti. U tom procesu, tradicionalne ljudske vrijednosti kao što su obitelj, vjera i zajedništvo postaju meta, a oni koji ih brane bivaju ismijani, marginalizirani ili u najgorem slučaju demonizirani.
Tyler nije jedini. On je simptom šire bolesti. Sustav koji ga je oblikovao nije lokalni, već globalni. Isti obrazovni i medijski obrasci koji su ga indoktrinirali prisutni su i u Europi, pa i kod nas. NGO sektor, mediji, pa čak i dijelovi akademske zajednice, sve više reflektiraju vrijednosti koje nemaju uporište u stvarnosti već u ideološkim konstrukcijama. BiH i zemlje u okruženju, doduše, još uvijek odolijeva punoj penetraciji tih ideja, ali sa svakom novom generacijom, zabrinutost raste.
Ova tragedija nije samo američka. Ona je upozorenje svima nama. Ako obrazovanje prestane biti prostor za razmjenu ideja i postane alat za ideološko oblikovanje, posljedice neće biti samo intelektualne već će biti krvave. Vrijeme je da se zapitamo: kakvu budućnost gradimo, i tko je zapravo oblikuje?
DOMOVINA
