Nezavisna Država Hrvatska (NDH), uspostavljena 1941. kao marionetska tvorevina nacističke Njemačke, bila je aktivni sudionik holokausta. No, unatoč brutalnoj antisemitističkoj politici, u strukturama vlasti i vojske NDH nalazimo niz osoba židovskog podrijetla. Ova kontradikcija, prisutnost Židova u režimu koji ih istovremeno progoni, otvara prostor za dublju analizu ideološke ambivalencije, pragmatizma i osobnih mreža unutar ustaškog režima. Prema izvorima hrvatskog portala hop.com.hr na strani NDH se borilo oko 2.500 Židova.
O sličnim brojkama se govori kada je u pitanju broj Židova koji je sudjelovao u partizanskim redovima. Isti izvor navodi da je u redovima Oružanih snaga NDH bilo čak 28 generala Židova.
Naknadnom analizom naš portal je utvrdio da nisu svi od 28 imenovanih bili u činu generala, ali svakako su svi pripadali koru visokih časnika. Ono što je za njih kontradiktorno odnosi se na njihovo stvarno porijeklo. Pouzdano se ne zna jesu li svi uistinu bili Židovi. Neki smatraju da je među njima bilo tzv. „Folksdojčera“ (Volksdeutsche) što nije isključeno, ali je izvjesno da su oni po imenu ili prezimenu imali neku poveznicu sa židovstvom, jer su svi oni imali karakteristično ime ili prezime (ili oboje) koje je upućivalo na židovsko porijeklo.
Ideološki korijeni: pravaštvo, antisemitizam i ustaški pokret
Najutjecajniji ljudi u NDH, od ideologa pravaštva iz kojeg će nastati ustaška ideologija pa do samog poglavnika i njegovih najbližih suradnika imali su veze sa Židovma. Ili su bili sami Židovi ili su imali supružnike židovskog porijekla.
- Ante Pavelić, vođa ustaškog pokreta, u pamfletu Hrvatsko pitanje (1936.) Židove je označio kao druge po redu neprijatelje Hrvata, odmah iza Srba. No, njegova supruga Marija Pavelić bila je židovskog podrijetla.
- Josip Frank, vođa Čiste stranke prava, bio je konvertit židovskog podrijetla. Njegov radikalni nacionalizam i antisrpska retorika snažno su utjecali na ustašku ideologiju.
- Slavko Kvaternik, jedan od ključnih ljudi NDH, bio je oženjen Židovkom Olgom Frank, kćeri Josipa Franka. Nakon raskola s Pavelićem 1942. godine napušta službu i početkom 1943. odlazi u Austriju. Nakon rata uhićuju ga Amerikanci i isporučuju Jugoslaviji. 1947. godine osuđen je na smrt.
- Eugen Dido Kvaternik, Sin Slavka Kvaternika čija je majka bila Židovka, osnovao je Crnu Legiju zajedno sa svojim ocem, što se pak saznaje iz njegovih memoara. Smatran je drugim čovjekom NDH, odmah iza Pavelića sve do njihovog sukoba kada ga Pavelić smjenjuje potkraj 1942. godine. Početkom 1943. godine odlazi u Slovačku, potom u Austriju pa preko Italije emigrira u Argentinu gdje je poginuo u prometnoj nesreći 1962. godine.
Portal hrvatski-fokus.hr, prenosi tekst iz časopisa „Vojska smene“, broj 2 iz 2012. godine u kojem se između ostalog kaže : „Židov Vlado Singer bio je povjerenik Glavnog ustaškog stana, vrhovnog organa ustaškog pokreta, i šef Ustaške nadzorne službe. Članovi Glavnog ustaškog stana i doglavnici (zamjenici) Ante Pavelića bili su, između ostalih, i Židovi Slavko Kvaternik i Andrija Betlehem. Židov je bio i Ivo Heinrich, jedan od upravitelja logora Jasenovac i blizak prijatelj Ante Pavelića. Šef ustaške tajne policije bio je Oto Krezimir, također Židov. Član Hrvatskog državnog sabora, prof. dr. David Karlović je bio Židov, baš kao i dr. Stipe Mosner, opunomoćeni predstavnik pri bugarskoj vladi. U kulturnom životu NDH važne uloge su imali Židovi prof. dr. Mirko Breyer i dr. Zdenko Vinski. A službena tiskara vlade NDH bila je u vlasništvu zagrebačke židovske obitelji Sulhof.“
Židovi i osobe židovskog podrijetla u službi NDH
U vojsci, vlasti i ideologiji NDH nalazimo niz osoba židovskog podrijetla. Neki su bili visoki časnici, drugi ideolozi, treći stručnjaci koje je režim privremeno tolerirao. Evo proširenog popisa s kratkim opisima:
- Vlado Singer, ključni ideolog ustaškog pokreta, blizak Paveliću. Unatoč židovskom podrijetlu, bio je u vrhu pokreta. Uhićen 1941. na zahtjev Nijemaca, poslan u Jasenovac i ubijen.
- Ivo Korsky, pravnik i politički aktivist, član ustaškog pokreta u emigraciji. Njegova uloga bila više ideološka i diplomatska.
- Ljubo Kremzir, povezan s režimom, židovskog podrijetla, kasnije stradao.
- Viktor Gutmann, industrijalac iz Bjelovara, surađivao s NDH, pogubljen nakon rata.
- Josip Metzger, general, organizator ustaškog logora Janka Puszta. Izjašnjavao se kao Hrvat, ali porijeklo ukazuje na židovsku vezu.
- Đuro Isser, general domobranstva, zapovjednik II. zbora. Prezime ukazuje na židovsko podrijetlo.
- Edgar Angeli, doadmiral, zapovjednik mornarice. Bio u braku s osobom židovskog podrijetla.
- Emanuel Balley, general, zapovjednik divizije. Prezime ukazuje na židovsku vezu.
- Julio Sach, general, poginuo 1944. u zračnom napadu.
- Rikard Kubin, general, umirovljen 1944.
- Dragutin Helbich, pukovnik, pročelnik Operativnog odjela.
- Hinko Alabanda, general domobranstva, poznat po vojnoj karijeri. Izjašnjavao se kao Hrvat.
- Julio Fritz, visoki časnik, navodi se kao Židov, iako neki tvrde da je bio folksdojčer.
- Oskar Kirchbaum, časnik, moguće njemačkog podrijetla, ali ime ukazuje na židovsku vezu.
- Mladen Žanić, ministar, također oženjen židovkom.
- Hugo Ehrlich, arhitekt, surađivao s NDH na urbanističkim projektima.
- Dr. Leo Müller, liječnik angažiran od strane NDH u borbi protiv sifilisa u Bosni, kasnije partizanski liječnik.
- Dr. Oskar Gruenwald, liječnik angažiran u javnom zdravstvu NDH.
- Dr. Otto Weiss, liječnik, iz službe u NDH prešao u partizane.
- Dr. Alfred Steiner, liječnik, spašen zahvaljujući vezama s režimom.
- Dr. Samuel Davidović, liječnik, preživio rat zahvaljujući angažmanu u NDH.
Brojke, stradanja i paradoksi
Na području NDH bilo oko 39.000–40.000 Židova. Ovo područje uključuje Hrvatsku, BiH i Srijem. Po nekim izvorima smatra se da za vrijeme NDH stradalo oko 30.000 Židova. Dijelom su ubijeni ili su umrli u logorima NDH i drugim nacističkim logorima ili su deportirani u Njemačku. Preživjelo ih je između 9.000–10.000
Iako bi se očekivalo da će progonjeni Židovi masovno pristupiti partizanima, to se nije dogodilo. Prema nekim izvorima partizanskom postrojbama priključilo se tek 3.000 Židova, najčešće kao liječnici ili tehnički stručnjaci. Razlozi su višestruki: postojao je strah od komunističke ideologije koja je kapitalistički nastrojenim Židovima nije išla u prilog. Zatim tu je bilo nepovjerenje prema partizanima i vjera u mogućnost preživljavanja u NDH sustavu. Povjesničar Wolfgang Benz navodi da je “odaziv Židova partizanskom pokretu u NDH bio iznenađujuće nizak, što se može objasniti složenim identitetskim i ideološkim faktorima.”
Jedan primjer ilustrira psihološko stanje kod Židova i njihovo opredjeljenje za „lojalnost“ državi NDH. Naime, zabilježena je epizoda u kojoj su židovski zatočenici, dok su radili na polju pod nadzorom ustaških čuvara, bili oslobođeni od strane partizana. Partizani su ih pozvali da pobjegnu, ali su oni to odbili i vratili su se u logor, gdje su vodstvu ispričali što se dogodilo. Ova reakcija pokazuje složenost psihološkog stanja zatočenika, moguće povjerenje u sustav, strah od nepoznatog ili pragmatičnu procjenu da će u logoru imati veće šanse za preživljavanje.
Povijest izvan dogme
NDH je bila aktivni sudionik holokausta, ali povijest nije crno-bijela. Prisutnost Židova u vlasti, vojsci i ideologiji NDH, kao i epizode spašavanja, konverzije i pragmatičnih iznimki, pokazuju da je stvarnost bila daleko kompleksnija od ideoloških narativa. Srpska historiografija često koristi holokaust kao sredstvo delegitimizacije hrvatske državnosti, dok hrvatska historiografija ponekad pokušava umanjiti razmjere zločina i ulogu NDH u zločinima.
Istina se ne nalazi u propagandi, već u nijansiranom pristupu koji priznaje žrtve, ali i razotkriva paradokse režima. Židovi u NDH nisu bili samo žrtve, neki su bili ideolozi, časnici, stručnjaci, pa čak i supružnici najviših dužnosnika. To ne umanjuje zločine, ali otkriva složenost povijesnog trenutka koji zahtijeva analitičku hrabrost, a ne ideološku lojalnost.
Upravo takav pristup, kritičan, dokumentiran i empatičan, može pomoći da se povijest oslobodi mitova i da se žrtvama oda počast bez manipulacije.
DOMOVINA
