Hrvatske akademije za znanost i umjetnost BiH 20. svibnja 2025. godine održala je sjednicu s koje je javnosti upućeno priopćenje kojim, kako iz njihovih redova kaže, žele još jednom upozoriti domaće i međunarodne odgovorne dužnosnike na vrlo složeno političko stanje u BiH, te na diskriminaciju hrvatskoga naroda.
Je li sve baš onako kako se kaže u njihovom priopćenju i tko je zapravo HAZU BiH i kakvom se oni znanošću bave? Istražili smo ovu temu i u nastavku donosimo analizu HAZU-a BiH i njihove “znanstvene” agende koja je čini se u službi jedne interesne politike.
Samoproglašena akademija ili institucija s legitimitetom?
Hrvatska akademija za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine (HAZU BiH) sebe prikazuje kao nositelja intelektualnog naslijeđa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Nakon izborne skupštine 2014. godine objavili su kratak tekst o sebi u kojem su rekli da HAZU BiH zastupa cijelo područje Bosne i Hercegovine i da ju čini ukupno 22 člana koji su birani prema strogim kriterijima, a koji su univerzalni za ovakve institucije.
Deset godina nakon utemeljenja HAZU BiH broji 15. redovitih članova, kao i 20 dopisnih članova i 12 članova suradnika. HAZU BiH također ima 5 počasnih članova. Službeno na web stranici Akademije danas stoji podatak da imaju 54. člana. Ne kaže se koje kategorije koliko.
Za razliku od HAZU BiH „Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti“ (Republika Hrvatska) ima 134 redovita člana čija su imena i kraće biografije transparentno objavljeni na njihovoj službenoj web stranici. Koliko točno HAZU BiH ima članova i tko su oni to vjerojatno nitko ne zna.
U nastavku teksta pokušat ćemo razotkriti što je i tko je HAZU BiH i na koji način se pod maskom brige za prava hrvatskog naroda krije pokušaj političkog preoblikovanja sustava, koje je usklađeno s interesima HDZ BiH. Odnosno, koliko i na koji način HDZ BiH implementira zaključke HAZU BiH.
Birano društvo
HAZU BiH je počela kao usko definirana skupina, pretežito nekoliko profesora sa Sveučilišta u Mostaru, koja sebe predstavljaju kao svehrvatsku intelektualnu elitu. Kako bi stvorili alibi i atribut svehrvatske akademije na izbornoj skupštini imenovali su 6 članova iz Sarajeva. Očito pro forme radi. Od njih šest četvero je ubrzo preminulo, jer su bili vremešni ljudi, što znači da je njihovo sudjelovanje u radu akademije bio igrokaz za javnost. Za jednog od članova HAZU BiH iz Sarajeva ispostavilo se da nije uopće iz Sarajeva nego je i on iz Mostara. Istina studirao je još prije rata u Sarajevu i to je sva njegova poveznica sa Sarajevom. Šesti Hrvat „Sarajlija“ po informacijama koje su nam dostupne odstupio je iz HAZU BiH i više se u javnosti ne izjašnjava kao akademik.
Ovakvi podaci dodatno potkopavaju vjerodostojnost i stvarnu znanstvenu vrijednost ove institucije, ostavljajući sumnju o njihovom stvarnom autoritetu.
Popis svih članova HAZU BiH ne postoji nigdje, pa čak ni na njihovoj opskurnoj web stranici. Tako da javnost ne može znati tko su članovi Akademije, osim što pojedina imena kolaju u medijima i o njima se nešto zna. Fotografija HAZU BiH sa zadnje skupštine otkriva da je na sjednici prisustvovalo samo 20 članova Akademije. Neki od akademika su uistinu potvrđeni autoriteti. No, među njima ima akademika o kojem svemoćni Google ne zna baš ništa. Pitali smo i umjetnu inteligenciju, no ni ona za neke akademika nije našla suvisle podatke. Pitamo se kako je moguće da jedan akademik, a ima ih više takvih, u današnje vrijeme nema gotovo nikakav trag na Internetu? Kakvi su to znanstvenici ako ih Google, koji indeksira milijardu web stranica, ne identificira na bilo koji način. Neki od njih čak ne sudjeluju ni na jednoj društvenoj mreži. Razumije se da su to stariji ljudi kojima je moderna tehnologija strana, no mora se reći da danas Internet koriste i osobe bez formalnog obrazovanja čak i u zrelim godina.
Bit će da se za HAZU BiH može reći kako je riječ o nekakvom tajnom interesnom društvu koje očito djeluje netransparentno. Dio akademika nema vidljive znanstvene radove ili prepoznatljiv akademski autoritet što ozbiljno stvara sumnju u njihovu stvarnu ulogu.
Odlaskom na službenu web stranicu HAZU BiH točno se može vidjeti neprofesionalizam i niska razina pokazane akademske učinkovitosti. U 11 godina djelovanja Akademije na svojoj web stranici su uspjeli objaviti tek 38 tekstova koji su postavljeni u rubriku „Novosti“. Sve ostale rubrike su apsolutno prazne i nemaju nikakav sadržaj. Nema događaja, nema kolumni, nema znanstvenih publikacija. Treba se zapitati kakvi su to akademici ako nisu u stanju na svojoj web stranici objaviti makar po jedan rad? Odgovor je vrlo jasan. Okupljeno društvo u HAZU BiH se očito bavi nekim drugim poslom, a ne onim za koji se izdaje.
U nastavku teksta ćemo se pozabaviti konkretnim primjerom iz aktivnosti HAZU BiH i demaskirati njihovu više političku opsesiju nego što se bave znanošću i umjetnošću.
Politička agenda i manipulacija u priopćenju
Riječ je o priopćenju za javnost HAZU BiH koje su objavili mnogi mediji, a koje je postavljeno i na web stranicu HAZU BiH.
U svom priopćenju, HAZU BiH naglašava da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini pati od nedostatka prava u odnosu na druga dva naroda. Iako se naizgled iznosi problematika koja ima određenu osnovu, posebice u vezi s nepravednim izborom člana Predsjedništva BiH, prava slika se zamagljuje činjenicom da je kontekst priopćenja usklađena s interesima HDZ BiH. Čelni čovjek HDZ BiH i akademik ove Akademije Dragan Čović, skriva političku agendu definiranu u priopćenju kao okosnicu za pokušaj mijenjanja izbornog zakona.
Priopćenje HAZU BiH započinje sa snažnom konstatacijom: “Postojeći politički ustroj stvara sve dublju krizu. Antagonizmom, žestokim svađama i klevetama želi se što više zatrovati odnose među ljudima i narodima.”
Njihovo preuveličavanje opasnosti služi kao opravdanje za nametanje unaprijed određenih političkih interesa, a ne za transparentno rješavanje problema. Takav način prezentacije može, paradoksalno, potaknuti dodatnu polarizaciju u ionako polariziranom beha društvu, jer naglašavanje antagonizma često odbacuje mogućnost konstruktivnog dijaloga.
Manipulacija Izbornog zakona: Između demokracije i prevara
Pod pritiskom retorike o nejednakosti, predlaže se izmjena izbornog zakona koja bi, navodno, ispravila nepravde prema Hrvatima. Međutim, istinska slika nije tako jednostavna. Dok se argumentira da hrvatski narod u BiH nije adekvatno predstavljen, posebice u slučaju izbora člana Predsjedništva BiH, zanemaruje se činjenica da se praktično svi ostali zastupnici iz reda hrvatskog naroda biraju po načelu i na način koje ne odgovara tvrdnjama kako Hrvatima drugi biraju zastupnike.
Ponuđena inicijativa HAZU BiH, koja ide u smjeru, ne izmjena Izbornog zakona, nego cilja na promjenu izbornog zakona u cijelosti. Ovom inicijativom se neskriveno puca na definiranje hrvatskog nacionalnog prostora koji bi bio uređen po željama skupine Hrvata iz zapadne Hercegovine i isključivao bi interese Hrvata iz većeg dijela Bosne. Takva agenda nikako ne može biti svehrvatski nacionalni interes.
Novim izbornim zakonom koji je nedvojbeno ranije predstavio HDZ, a koji je očito u suglasju sa HAZU BiH nedvosmisleno bi se otvorio put ka izglednoj kreaciji autonomne zajednice, modela istovjetnog onome koji provodi lider srpskih nacionalnih interesa, Milorad Dodik, s potencijalom ozbiljne destabilizacije cjelokupne Bosne i Hercegovine.
Jedan od ključnih segmenata priopćenja odnosi se na Izborni zakon: “Izmjena Izbornog zakona nije stvar, ni zahtjev, kako se želi obmanuti javnost, samo jedne hrvatske političke stranke i njenog lidera nego je svehrvatski interes.”
Na prvi pogled, ova izjava pokušava dati do znanja da postoji mnogo šira ideja iza zahtjeva za promjenom. Ali kada se sagleda dublje, očituje se jedinstvena interpretacija situacije koja ne dopušta alternativne poglede niti propituje kompleksnost političkog konteksta unutar BiH. Definiranjem inicijative kao svehrvatske, apriori se želi naglasiti da svi Hrvati misle kao HDZ BiH i da ne postoji druga ideja koja bi ponudila neko drugo rješenje ove krize što samo može značiti da se cijeli narativ sastavlja tako da odgovara već unaprijed definiranoj političkoj strategiji jedne interesne političke skupine koja ima sjedište u Mostaru.
Raskrinkavanje podvale
Ispod maskiranih poruka o borbi za prava krije se dobro osmišljena politička manipulacija. HAZU BiH, kao samoproglašena akademija, nije uistinu usmjerena na dobrobit cijelog hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, već predstavlja interes uskog kruga, usklađenog s politikom HDZ BiH. Takav pristup HAZU-a BiH, umjesto da doprinesi boljoj integraciji i demokratskom razvoju države, zapravo prijeti fragmentaciji i polarizaciji društva. Dok se naizgled kritizira nejednakost, stvarna strategija ide u pravcu oblikovanja izbornog sustava koji favorizira samo određeni geografski segment u kojem su jedi Hrvati vrjedniji od drugih, jer izborni model koji predlaže HDZ BiH ostalim Hrvatima uskraćuje pristup punopravnom demokratskom sudjelovanju.
Za dalju podjelu BiH
Priopćenje HAZU BiH i način na koji je interpretiran otkriva duboku kontradikciju između retorike o pravdi i stvarnog političkog djelovanja. Umjesto da se bavimo transparentnim i inkluzivnim rješenjima, ova institucija, uz potporu HDZ BiH, promovira model koji može dovesti do daljnje podjele i potencijalne disolucije Bosne i Hercegovine. Vrijeme je da se postavi temeljno pitanje: tko zaista zastupa interese hrvatskog naroda u BiH? Transparentnost, istina i otvorena debata moraju biti uvjeti svakog demokratskog procesa, a manipulacije poput ovih koje dolaze iz HAZU BiH ne smiju ostati maskirane.
HAZU BiH poziva na “civilizacijski i kulturni razgovor” s posredovanjem međunarodnih stručnjaka, a istovremeno ignorira činjenicu da bi samo integrativni i konzultativni pristup mogao otvoriti put prema stabilnoj i funkcionalnoj BiH.
Premda postoji prepoznatljiva i činjenična briga oko položaja hrvatskog naroda u BiH, način na koji se one prezentiraju od strane HAZU BiH, kroz preuveličane i polarizirajuće izjave, dodatno kompliciraju odnose među narodima u BiH. Pogotovo se dižu tenzije prema bošnjačkom narodu kojem je sigurno neprihvatljiva podjela Federacije BiH na dva dijela što bi, s obzirom na postojeća raspoložen apolitičkih faktora u BiH, neminovno dovelo do disolucije BiH.
Izlaz iz političke krize u BiH mora biti popraćen dijalogom koji ne bi bio orijentiran isključivo na ideološke ciljeve, već na stvarnu konsolidaciju demokratskih procesa i inkluzivnosti u političkom životu Bosne i Hercegovine.
Dvoličnost i licemjerje
Dvolično i licemjerno je govoriti o voljenoj, svojoj, BiH, a istovremeno raditi na njenoj disoluciji. Temeljita izmjena izbornog zakona kakvu podržava HAZU BiH s Draganom Čovićem u svojim redovima, a što znači da je riječ o projektu HDZ-a, definitivno zemlju vodi u još veću političku krizu. Izbor člana Predsjedništva BiH u parlamentu riješio bi ovo neugodno političko pitanje na trenu. Očito je da HDZ BiH i HAZU BiH ne žele riješiti ovaj problem. Oni nisu tu da probleme rješavaju, oni su ti da probleme stvaraju. Njima je Dodik uzor, a novim Izbornim zakonom žele sebi stvoriti političke pozicije s kojih bi krenuli Dodikovim stopama.
Bez ikakve sumnje bošnjačkoj političkoj eliti ima se što prigovoriti. Njihovi unitaristički stavovi i čak pokušaj kabadahijskog nametanja političke agende traži djelovanje i protivljenje takvoj politici. Međutim, stavovi Bošnjaka i njihova bojazan o disoluciji Bosne i Hercegovine također je utemeljena.
Ovaj primjer priopćenja HAZU BiH se koristi kao politički alat za oblikovanje narativa koji podržava politiku HDZ BiH. Ili politika HDZ BiH dolazi iz kuhinje HAZU BiH koji se više čini kao ideološki tutor nego kao institucija za znanost i umjetnost.
Njihova retorika o diskriminaciji Hrvata i potrebi za izmjenom Izbornog zakona služi kao sredstvo za mobilizaciju javnosti i stvaranje pritiska na međunarodne institucije.
Postoje i drugi međunarodni primjeri koji pokazuju da akademske institucije često igraju ključnu ulogu u oblikovanju političkih strategija. Jedni od najupečatljivijih primjera su svakako SANU-a u Srbiji te akademske institucije u Rusiji i Kini gdje je vidljivo kako se znanstvene organizacije mogu koristiti za legitimizaciju političkih odluka i kontrolu javnog mnijenja. Svrstavanjem HAZU BiH u isto kolo sa SANU iz Srbije i sličnih institucija u režimima poput kineskog i ruskog dovoljno govori o demokratičnosti politike koju, očito u sinergiji, provode HAZU BiH i HDZ BiH.
DOMOVINA
