Francuska se odlučila na zabranu društvenih mreža za djecu mlađu od 15 godina zbog rastuće zabrinutosti oko online nasilja, mentalnog zdravlja i utjecaja digitalnih izazova na mlade. Australija je već uvela sličnu zabranu za mlađe od 16 godina, a Velika Britanija razmatra isti potez. Odluka je opravdana u kontekstu zaštite djece, ali izaziva rasprave o slobodi izražavanja i provedivosti. Vrlo je izgledno da će i druge europske zemlje slijediti francuski primjer, barem djelomično.
Francuska se odlučila na ovu zabranu zbog sve većeg broja slučajeva maltretiranja među mladima, a uzroci takve prakse povezuju se s utjecajem društvenih mreža. Studije pokazuju da prekomjerna upotreba društvenih mreža povećava rizik od depresije, anksioznosti i poremećaja spavanja kod djece.
Platforme poput TikToka bile su povezane sa smrtnim slučajevima djece koja su sudjelovala u rizičnim izazovima. Stoga je Francuska odlučila reagirati. Predsjednik Macron jasno je dao do znanja da Francuska želi postaviti granice i pokazati da društvene mreže nisu bezopasne.
Društvene posljedice ove mjere su višestruke. Od pozitivnih strana treba istaknuti da će se smanjiti izloženost nasilnom i štetnom sadržaju, ojačati roditeljska kontrola i odgovornost, a najviše se očekuje poboljšanje mentalnog zdravlja mladih u Francuskoj.
Kritičari mjere ističu da ona neće spriječiti mlade da koriste društvene mreže, jer će pronaći načine kako im pristupiti – putem lažnih profila, VPN-a i drugih metoda. Upozorava se i na rizik od digitalne izolacije te smanjenja socijalnih vještina mladih naraštaja. Osim toga, otvara se pitanje slobode izražavanja i prava mladih na digitalnu participaciju.
Pravo je pitanje koliko su ove mjere opravdane i koja je strana u pravu. Bez ikakve sumnje, djeca će biti bolje zaštićena i s te strane mjera je opravdana, jer se temelji na realnim problemima. Društvene mreže potiču i razvijaju nasilje, ovisnost i niz drugih negativnih posljedica koje mladi usvajaju bez ikakve kontrole.
No provedba mjere neće biti jednostavna. Ona uključuje provjeru identiteta i dobi, što otvara pitanja privatnosti. Kritičari upozoravaju da zabrane mogu ograničiti slobodu izražavanja i pristup informacijama. Bilo kako bilo, Francuska se odlučila na ovaj korak i vrijeme će pokazati hoće li je slijediti i druge zemlje te hoće li ova zabrana dati pozitivne rezultate.
Mnoge druge zemlje EU-a neće čekati rezultate francuskog eksperimenta, nego će se povesti za njom i učiniti isto ili slično. Francuska je prva europska zemlja s ovom mjerom, ali se očekuje da bi mogla izazvati domino efekt.
Najizglednije zemlje koje bi se mogle pridružiti Francuskoj u zabrani društvenih mreža mladima su Velika Britanija, Njemačka i vjerojatno skandinavske zemlje koje već imaju stroge regulacije digitalnog prostora.
Alternativno, neke zemlje planiraju uvesti blaže mjere kao što su ograničenja u školama, edukaciju o sigurnom korištenju interneta i jačanje roditeljske kontrole. Ne planiraju ići u potpune zabrane. Ove mjere izgledaju liberalnije i kao kompromisno rješenje između zabrana i sloboda, ali realno donose slabije rezultate od striktnih zabrana kakve je uvela Francuska.
Francuska je ovim potezom otvorila vrata jednoj od najradikalnijih regulacija digitalnog prostora u Europi. Pitanje je hoće li se zabrana pokazati učinkovita ili će djeca pronaći načine da je zaobiđu.
Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, takvih mjera nema ni na vidiku. BiH je zemlja bez ikakve kontrole i mladi imaju otvorene sve digitalne portove ovoga svijeta.
Još zanimljivije je pitanje ideje zabrane društvenih mreža za sve uzraste, a pogotovo za odrasle. U BiH društvene mreže imaju snažan utjecaj na oblikovanje javnog mnijenja. Umjesto da budu prostor za razmjenu ideja i povezivanje ljudi, one su često postale poligon za širenje nacionalizma, netrpeljivosti i propagande. Zbog toga ideja potpune zabrane društvenih mreža ima određenu logiku. Ipak, takav potez nosi ozbiljne rizike i dugoročno bi mogao proizvesti više štete nego koristi.
Potpuna zabrana društvenih mreža odraslima bila bi u suprotnosti s temeljnim pravima i slobodama. Osim toga, takvu zabranu bilo bi praktično nemoguće kontrolirati, jer postoje alternativni kanali komunikacije, što bi dovelo do još radikalnije i nekontrolirane društvene interakcije.
Društvene mreže, unatoč problemima, ostaju ključni kanal za informiranje, povezivanje i poslovanje. Njihova zabrana bi izolirala BiH od globalnih tokova i dodatno marginalizirala njezine građane.
Zato regulacija kao mjera ima više smisla. Nužno je uvesti kontrolu sadržaja. Strogi zakoni mogu obavezati platforme da uklanjaju govor mržnje i propagandu. To bi bilo poželjno, jer današnje društvene mreže poput TikToka ili Facebooka obiluju propagandnim materijalima, manipulacijama, uvredama i lažima. Svjesno se širi netrpeljivost, devijantna ponašanja i najgori oblici nacionalizma i šovinizma.
Građane BiH treba digitalno opismeniti. Nije dovoljno znati otvoriti Facebook profil – to ne znači da je osoba informatički pismena. Pismenost se potvrđuje uljuđenim i primjerenim ponašanjem. Edukacija mladih i odraslih ima smisla, ali za pozitivne rezultate potrebno je promijeniti mentalitet, navike ponašanja i razviti kulturu komunikacije.
Rješenje je u pritisku na kompanije koje upravljaju algoritmima da ih prilagode kako bi se filtrirao ekstreman sadržaj. Uz to, nužno je jačati neovisne medije koji kvalitetnim sadržajem mogu nadomjestiti monopol društvenih mreža nad informacijama.
Bosna i Hercegovina treba rješenja koja će smanjiti negativne posljedice društvenih mreža, ali bez gušenja slobode izražavanja. Regulacija, a ne zabrana, predstavlja realan i održiv put. Ona omogućava suzbijanje govora mržnje i propagande, a istovremeno čuva prostor za zdravu komunikaciju i razmjenu ideja. U društvu koje je već duboko podijeljeno, pametna regulacija može biti ključ za očuvanje minimuma zajedničkog javnog prostora.
Francuski primjer pokazuje da države mogu posegnuti za radikalnim mjerama kako bi zaštitile mlade od štetnih utjecaja digitalnog svijeta. No, dugoročno rješenje ne leži u potpunim zabranama, već u kombinaciji regulacije, edukacije i odgovornosti platformi. Samo tako društvene mreže mogu postati prostor zdravog dijaloga, a ne poligon za manipulaciju i podjele.
Perica DUJMENOVIĆ
