Donosimo pregled svjetski priznatih umova koji nisu skrivali svoje vjerske stavove. Kroz znanost, izume, književnost i druge discipline, mnogi su velikan prisvajali vjeru i vidjeli sklad između spoznaje i Božje ruke.
Religija ne isključuje znanost
Znanost i religija obrađuju različite dimenzije istine: prva istražuje „kako“ svijet funkcionira, dok se druga bavi „zašto“ tražeći konačne uzroke i smisao postojanja. Ova podjela uloga već je u ranom modernom razdoblju artikulirana u filozofiji Immanuela Kanta, koji je tvrdio da empirijska metoda ne može odgovoriti na moralna i metafizička pitanja namijenjena području religije. Sama činjenica da su kroz stoljeća mislioci poput Tome Akvinskog kombinirali aristotelijsko razumijevanje prirode s kršćanskom teologijom potvrđuje da razum i vjera nisu antagonistici, nego komplementarne snage u ljudskom nastojanju za potpunim razumijevanjem stvarnosti (das-wissen.de).
U povijesti filozofije procesna misao Alfreda North Whiteheada te suvremeni radovi Johna Polkinghornea ističu da znanost pruža opise promjenjivih fizičkih procesa, a religija unosi smisao, vrijednosti i etičke smjernice koje znanstvena metoda sama ne može obuhvatiti. Polkinghorne, koji je i sam bio teoretski fizičar i anglikanski svećenik, zagovarao je integrativnu perspektivu u kojoj Bog nije intruzija u znanstveni diskurs, već dublja razina objašnjenja o smislu i svrsi svemira (das-wissen.de).
Velikani ne traže Boga zato što ne znaju, već zato što znaju da znanje nije kraj.
Moderna percepcija da je znanost „konačna istina“ često je rezultat pojednostavljenog obrazovanja u kojem se teorije iznose kao nepobitne činjenice. Istina je suprotna: znanstvene teorije ostaju privremene konstrukcije otvorene stalnoj falsifikaciji. Richard Feynman to slikovito opisuje kao prvoprincipij da „ne smijete zavaravati sami sebe, jer vam je to najlakše učiniti“ – znanstvena metoda u svojoj je srži oblik kolektivnog poštovanja prema dokazima i spremnosti na odbacivanje vlastitih postavki ako ih činjenice demantiraju (naukagovori.ba).
Religija, s druge strane, često je krivo percipirana kao slijepa vjera u dogme. No latinski naziv religio stiže od religare, ponovno povezivanje s krajnjim uzrokom, s božanskom stvarnošću. Kao i filozofija, na najvišoj razini religija nastoji uspostaviti kontakt s ultimativnom Istinom kroz molitvu, obred i meditaciju, a ne kroz sukob s racionalnom spoznajom svijeta (nova-akropola.com).
Ovaj povijesni i filozofski uvod potvrđuje da lista znanstvenika, izumitelja i umjetnika koji su istovremeno bili i vjernici nije slučajna. Njihova uvjerenja pokazuju kako osobna vjera može oplemeniti znanstvenu znatiželju, pružiti etički kompas i otvoriti vrata novim pitanjima o smislu i ljepoti svemira kojem težimo dati ime.
U nastavku poznate osobe koje nisu skrivale svoju vjeru u Boga:
Znanstvenici
- Nikola Kopernik (1473–1543)
Poljski astronom koji je utemeljio heliocentrični model svemira. Kao kanonik Katoličke Crkve, nikad nije vidio sukob između Biblije i svojih matematičkih dokaza, a papinska odobrenja potvrdila su njegov znanstveni i vjerski autoritet. - Sir Francis Bacon (1561–1627)
Otac moderne znanstvene metode. U djelu De Interpretatione Naturae iznio je da duboka filozofija vodi um prema Providnosti i Božanstvu, te je cijeli svoj rad posvetio otkrivanju istine, službi zemlji i službi Crkvi. - Johannes Kepler (1571–1630)
Luteranski matematičar i astronom, autor triju zakona kretanja planeta. Kepler je svemir smatrao odrazom Svete Trojice i neizmjernom mudrošću Stvoritelja, a svoju pobožnost ne vidi u sukobu s otkrićima o gravitaciji i eliptičnim putanjama. - Galileo Galilei (1564–1642)
Unatoč ranom sukobu s Kurijom, Galileo je vjerovao da Biblija ne može pogriješiti te je nastojao pronaći alternativnu interpretaciju svetih tekstova koja se slaže s opažanjima s okom teleskopa. - René Descartes (1596–1650)
Otac moderne filozofije i matematičar. Snažno je zagovarao rimokatoličku vjeru, a dokazivanje Božje egzistencije uvrstio je kao ključan stupac svog misaonog sustava i uvjeta povjerenja u ljudsko opažanje i razum. - Blaise Pascal (1623–1662)
Matematičar, fizičar i teolog. Poznat po Pascalovoj opkladi o vjeri u Boga, patentirao je i mehanički kalkulator te istraživao principe tlaka zraka i vakuuma, smatrajući Božju providnost ključem razumijevanja svijeta. - Isaac Newton (1643–1727)
Otac klasične fizike i otkrića gravitacije. Osim što je formulirao zakone gibanja, mnogo je vremena posvetio proučavanju Biblije i pokušajima otkrivanja skrivenih biblijskih kodova, uvjeren da harmonija svemira odražava Božji plan. - Albert Einstein (1879–1955)
Iako se distancirao od osobne religije, govorio je o “duhu koji se manifestira u zakonima svemira” i smatrao da znanost i osjećaj “kozmološkog vjerskog osjećaja” nadilaze institucionalnu religiju, ali ne isključuju postojanje višnje inteligencije u svijetu. - Francis S. Collins (1950–)
Genetičar koji je predvodio Human Genome Project. Bivši ateist, autor je The Language of God, u kojem vidi DNK kao Božji jezik i dokaza elegancije i smisla u živim bićima i prirodi.
Izumitelji i tehnološki vizionari
- Leonardo da Vinci (1452–1519)
Renesansni polimat koji je svoje studije anatomije, hidraulike i mehanike smatrao otkrivanjem Božje genijalnosti. Njegove skice letećih strojeva i kirurških instrumenata odražavale su divljenje prema tvorevini Božjeg uma. - Thomas Edison (1847–1931)
Inovator s više od 1.000 patenata, uključujući žarulju i fonograf. Odrastao je u metodističkoj obitelji i iako se izričito nije propagirao kao vjernik, često je isticao moralne i etičke dimenzije svog rada na unapređenju života ljudi kroz tehnologiju. - Nikola Tesla (1856–1943)
Pravoslavni vjernik i vizionar izmjenične struje, bežičnog prijenosa energije i radija. U svojim konceptima energije i svjetlosti vidio je odraz božanskih sila prirode i ljudske sposobnosti da ih otkrije za opće dobro.
Književnici i pisci
- Dante Alighieri (1265–1321)
Autor Božanstvene komedije, epskog putovanja kroz pakao, čistilište i raj. Njegovo djelo snažno obilježeno kršćanskom teologijom i srednjovjekovnim katoličkim svjetonazorom. - John Milton (1608–1674)
Protestant kojeg je ep Izgubljeni raj učinio simbolom književne obrane vjerskih istina o padu čovjeka i iskupljenju. - Fyodor Dostoevsky (1821–1881)
Ruski pravoslavni romanopisac čiji su Braća Karamazovi i Zločin i kazna duboka istraživanja grijeha, patnje i mogućnosti objave Božje milosti. - G.K. Chesterton (1874–1936)
Engleski apologet i pisac priča o ocu Brownu. Kršćanskim paradoksima i humorom zagovarao je racionalnost i radost vjere. - J.R.R. Tolkien (1892–1973)
Katolik čije Gospodar prstenova prožima moralne i duhovne teme stvaranja, žrtve i nade u borbi protiv zla. - C.S. Lewis (1898–1963)
Anglikanski teolog i autor Kronika iz Narnije, uspješno je povezao fantaziju i biblijske motive u književnosti za odrasle i djecu.
Druge istaknute osobe
- Gregor Mendel (1822–1884)
Augustinski redovnik i otac genetike. Proučavajući nasljedne osobine graška, postavio je temelje moderne biologije, uvjeren da prirodni zakoni odražavaju Božji red u tvorbi živih bića. - Michelangelo Buonarroti (1475–1564)
Duboko pobožni katolik čiji su kip David i freske Sikstinske kapele proslavile božansku ljepotu čovjeka i stvaranja.
Vjera i znanje kroz povijest često su išli ruku pod ruku. Od Srednjeg vijeka do modernog doba, mnogi su velikani znanosti, izuma i umjetnosti vidjeli sklad između istraživanja svijeta i duboke duhovne dimenzije. Bez obzira na disciplinu, njihova uvjerenja pokazala su kako osobna vjera može biti izvor inspiracije i moralnog usmjerenja u potrazi za istinom.
PeD | DOMOVINA
