Na dan duboko ukorijenjen u srpsku povijest i simboliku, tisuće građana, predvođenih studentima, ispunile su ulice Beograda. Ono što je započelo kao komemoracija žrtvama nesreće u Novom Sadu, ubrzo je preraslo u najmasovniji val građanskog neposluha u posljednjem desetljeću.
Podsjetimo, neposredni povod za demonstracije bio je urušavanje nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, u kojem je poginulo 15 ljudi. Tragedija je izazvala šok i bijes, osobito jer je rekonstrukcija stanice bila dio većeg infrastrukturnog projekta financiranog kineskim kreditima, a javnost nikada nije imala uvid u dokumentaciju radova.
No, kako ističu brojni analitičari, to je bio samo okidač. Godine nakupljenog nezadovoljstva zbog korupcije, političkog pritiska na obrazovne institucije, urušavanja javnih službi i osjećaja institucionalne neodgovornosti stvorile su plodno tlo za širi društveni bunt.
Prosvjede predvodi studentski pokret “Studenti u blokadi”, ali podrška dolazi iz šireg društvenog spektra: sveučilišnih profesora, kulturnih djelatnika, poljoprivrednika, IT sektora, pa čak i monaha iz manastira Hilandar. Njihovi zahtjevi uključuju:
- Raspisivanje izvanrednih parlamentarnih izbora
- Oslobađanje svih uhićenih prosvjednika
- Uklanjanje provladinog kampa iz Pionirskog parka
- Objavu dokumentacije o rekonstrukciji stanice
- Povećanje financiranja državnih fakulteta
- Zaštitu akademskih sloboda
Predsjednik Aleksandar Vučić odbacio je zahtjeve kao “ucjene ulice”, dok je ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić najavio da će država odgovoriti na “nasilje” svim sredstvima. Policija je intervenirala suzavcem, a uhićeno je više od 70 osoba, uključujući studente, maloljetnike i novinare. Provladini mediji prosvjednike nazivaju “stranim plaćenicima”, a neki tabloidi objavljuju njihove osobne podatke. Unatoč tome, prosvjedi se nastavljaju, u Beogradu, Novom Sadu i drugim gradovima.
Opozicija podržava prosvjede, ali se drži po strani, na zahtjev samih studenata koji žele ostati izvan stranačkih okvira.
Politički komentatori upozoravaju da se vlast prvi put suočava s masovnim, nestranačkim otporom. Neki govore o potencijalnoj promjeni političke paradigme. Tako Dragomir Anđelković tvrdi da studenti “tjeraju režim u kut iz kojeg ne može izaći”.
DW i Al Jazeera pišu o najmasovnijim prosvjedima u posljednjem desetljeću, dok Reporteri bez granica upozoravaju na represiju nad novinarima. Kremlj, pak, sugerira da se radi o “obojenoj revoluciji”, što dodatno podiže tenzije.
Povjesničar Tvrtko Jakovina ističe da se pod površinom događa značajna promjena: “Vidimo pucanje straha, sazrijevanje studentskog pokreta i sve širu podršku iz provincije. Iako heterogeni, prosvjedi pokazuju da se nešto pomiče u društvu koje je dugo bilo pasivno.”
Europarlamentarac Davor Ivo Stier upozorava na izostanak jasno profilirane proeuropske alternative: “Vučić se i dalje održava na vlasti, ali sve skuplje – represijom. No, opozicija još nema kapacitet da ponudi uvjerljivu zamjenu.”
Stručnjak za sigurnost Gordan Akrap upozorava na opasnost radikalizacije: “Bez jasnog demokratskog okvira, promjena vlasti ne mora značiti i promjenu političke kulture. Srbija i dalje zadržava obrasce koji su je udaljavali od europskih vrijednosti.”
Očekivanja su podijeljena. Jedni vjeruju da bi prosvjedi mogli označiti početak dublje društvene promjene, osobito ako se održe mir i jasnoća ciljeva. Drugi upozoravaju na mogućnost zamora, fragmentacije pokreta i pojačane represije.
Za sada, vlast ne pokazuje spremnost na dijalog, a studenti najavljuju nastavak građanske neposlušnosti. U zraku ostaje pitanje: hoće li se Vidovdan 2025. pamtiti kao trenutak buđenja ili kao još jedna propuštena prilika?
DOMOVINA
