Uskrs je. Najveći kršćanski blagdan i središte naše vjere i temelj našeg nadanja. No Uskrs nije samo spomen na neki događaj iz prošlosti. Uskrs je stvarnost koja govori i danas. Za nas vjernike, Uskrs je više od simbolike i običaja. On je svjetionik u tami, svjetlo u vremenu kad često tražimo smisao i utjehu za ovaj prolazni život, ali i za vječnost koja je upisana u srce svakog čovjeka.
Mi, kršćani, Uskrs ne doživljavamo samo kao duhovnu vertikalu koja nas povezuje s Bogom. Uskrs nam pokazuje i koliko je Bog postao blizak čovjeku. Ne samo vjerniku, nego svakom čovjeku na zemlji. Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, sišao je među nas, ponio križ, podnio muku i smrt, ali i pobijedio smrt; ne radi sebe, nego radi nas. Radi svakoga vjernika i onih koji to možda još nisu, radi onih koji tragaju, padaju, ustaju, traže nadu.
U svjetlu Uskrsa, ne smijemo zaboraviti da Božja poruka nije isključivo duhovna, niti isključivo za one koji se nazivaju njegovima. Ona ima i snažno ljudsko, svakodnevno lice. Uskrsna poruka je i za majku koja u tišini brine za djecu, za oca koji se bori da prehrani obitelj, za starce koji tiho mole, za mlade koji traže svoje mjesto u svijetu. Isusov križ i uskrsnuće su tu kao izvor utjehe i snage za svakog čovjeka.
Mi vjernici se ponekad, osobito oko blagdana, izgubimo u silnim pripremama – oko običaja, hrane, dekoracija. I to je lijepo i vrijedno, jer čuvamo ono što su nam naši pradjedovi ostavili. No, u toj vanjskoj brizi često zaboravimo na onu nutarnju poruku. A Uskrs nije samo jedan dan iliti blagdan – on je poziv. Poziv da svakodnevno budemo svjetlo i sol, da budemo Kristovi svjedoci ne samo riječima, nego ponašanjem, pristupom, ljubavlju prema bližnjemu i prema onome koji ne dijeli našu vjeru.
Ne smijemo biti licemjeri. Svaki od nas ima svoj križ, ali nismo sami. Isus je taj koji je prvi ponio križ i to ne bilo kakav, već onaj najteži, kako bismo mi danas mogli nositi svoj. I ne trebamo ga nositi sami, jer u svakom padu, On nas diže. U svakom drugom čovjeku, On nam dolazi ususret. I zato, neka Uskrs ne bude samo blagdan, neka ne ostane u kalendaru, ponesimo ga sa sobom.
Neka Uskrs bude svakodnevica i znak da vjerujemo u pobjedu života nad smrću, ljubavi nad mržnjom, nade nad očajem. Neka nas potakne da mijenjamo prvo sebe, jer samo mijenjajući sebe, možemo biti pravi svjedoci uskrslog Gospodina. On nas ne poziva na savršenstvo, već na vjernost. Ne poziva nas na osudu, nego na ljubav, oprost i suosjećanje.
Svim vjernicima – katolicima, pravoslavcima, svim kršćanima, neka je blagoslovljen i sretan Uskrs! A svima ostalima želimo da nas kršćane već od sutra mogu gledati drugačijim očima, očima nade, mira i ljubavi. Budimo melem. Budimo most. Budimo svjedoci uskrslog Krista!
