Dr. Fuad Muhić rođen je 1941. godine u Sarajevu. Bio je profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, filozof i pravni stručnjak te istaknuti član Centralnog komiteta Saveza komunista BiH.
Već početkom osamdesetih, Muhić je otvoreno upozoravao na opasnosti koje će proizaći iz velikosrpskog projekta razbijanja Bosne i Hercegovine. Nazivao je glavne protagonistе te ideologije „srpskim akademicima“, „beogradskom čaršijom“ i „velikosrpstvom“. Njegova proročanska predviđanja potvrđena su kroz niz napada na njegovu obiteljsku kuću, pljačku imovine te pokušaj atentata 1991. godine, nakon čega se na kratko povukao iz javnog života zbog straha za vlastiti život.
Fuad Muhić nije jedini koji je zasmetao velikosrpskom projektu. Uklonjen je kao i svi oni koji su bili prepreka Miloševićevom projektu „Svi srbi u jednoj državi“ i tvorcima Memoranduma SANU-a, jednako kao što su eliminirani Džemal Bijedić i Hamdija Pozderac i mnogi drugi.
Upozoravao sam na opasnost koja dolazi od ‘srpskih akademika’, ‘beogradske čaršije’, ‘velikosrpstva’ (Dr. Fuad Muhić).
Najmudrija glava HSP BiH.
S dolaskom višestranačja 1991. godine, Dr. Fuad Muhić pristupio je Hrvatskoj stranci prava (HSP BiH) kao jedinoj stranci koju se smatralo da nije pod kontrolom državne službe sigurnosti (UDBA). Članstvom u HSP-u dobio je formalnu govornicu za nastavak borbe protiv velikosrpskih snaga. Njegovi oštri, dobro argumentirani govori i analize osigurali su mu naslov „najmudrije glave“ Hrvatske stranke prava u BiH, a HSP je iskoristio njegov autoritet da ojača vlastitu poziciju na političkoj sceni.
Članstvom u HSP-u želio je zadržati intelektualnu i političku slobodu jer je smatrao da nijedan republički ili saveznički rukovodilac nema pravo obećavati uhićenja kao sredstvo političke borbe. Ovo je izjavio nakon prosvjeda milijun okupljenih pred zgradom Skupštine u Beogradu 27. ožujka 1989. godine koji su od Miloševića zahtijevali da se uhiti Azem Vlasi. Muhić je znao da bi uhićenje Vlasija značilo smrt saveznih institucija Jugoslavije.
Ova izjava postala je simbol njegova otpora Miloševićevim prijetnjama i najavama represije protiv neistomišljenika.
Mi inzistiramo na političkoj borbi koja kao rezultat mora biti brisanje administrativnih granica na Uni i podebljanje one na Drini. To je sve. To nje malo, ali ni mnogo. Mi znamo kako to učiniti i učinit ćemo.“ (Prof. dr. sc. Fuad Muhić, Sarajevo 1991.)
Tragičan kraj
Dana 20. studenoga 1992. godine, Dr. Fuad Muhić poginuo je od posljedica ranjavanja vatrenim oružjem. Pogođen je u predjelu srca i ubrzo je preminuo u sarajevskoj Klinici Koševo. Iako je smrt službeno prezentirana kao samoubojstvo, brzo su se pojavile sumnje da je likvidiran iz političkih razloga zbog razotkrivanja veza klana Izetbegović i planova velikosrpskog pokreta. Njegova smrt uvrstila ga je među brojne istaknute intelektualce i političare čije je stradanje ostalo obavijeno brojnim kontroverzama.
Fuad Muhić i borba protiv velikosrpstva
Dr. Fuad Muhić bio je među prvima koji su javno upozoravali na opasnost velikosrpskog projekta razbijanja Bosne i Hercegovine. U serijalu tekstova u listu Oslobođenje optužio je Mešu Selimovića da je „optirao za srpstvo” i “kopao grobnicu svome vlastitom identitetu”, čime je razotkrio širinu ideološke mreže koja je slijedila u Memorandum SANU-a. Selimović koji je još ranije iz Sarajeva pobjegao u Beograd nije mu odgovorio. Valjda je i to bio nekakav odgovor.
U vremenu od 1986 – 1991. godine aktivno je prozivao ključne protagoniste velikosrpskih planova u BiH poput Gojka Ubiparipa, Duška Zgonjanina, Milanka Renovice i “naturaliziranog četnika” Đure Pucar-Starog te je zbog toga pretrpio napade na obiteljsku kuću, pljačku imovine i na koncu pokušaj atentata 1991. godine.
Sukob s Vojislavom Šešeljem
Muhić je od ranih osamdesetih otvoreno kritizirao retoriku mladog Vojislava Šešelja, tada asistenta na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu. Dok je Šešelj u magistarskom radu napadao Hamdiju Pozderca, Muhić je u svojim javnim nastupima odbacivao te pokušaje diskvalifikacije kao dio velikosrpske kampanje protiv ravnopravnosti Muslimana u Jugoslaviji .
Šešelj je kasnije, u razgovoru za BH Dane, priznao da je htio „izbalansirati” napade na Nenada Kecmanovića, ali je u tome nadmašio čak i orkestraciju iz beogradskih tajnih službi .
Uklanjanjem Hamdije Pozderca vodećeg političkog predstavnika Muslimana u BiH stvaraju se uvjeti da na političku pozornicu dođe skupina okupljena oko Alije Izetbegovića. Jedan od glavnih zagovarača, koji su zahtijevali Hamdijinu ostavku bio je Vojislav Šešelj. Nakon uklanjanja Hamdija Pozderca na zahtjev Šešelja iz zatvora su pušta Alija Izetbegović kojem je omogućeno osnivanje „muslimanske” stranke, suprotno tadašnjem Ustavu i zakonima.
Otkrivanje veza Alije Izetbegovića i velikosrpskih aktera
U Sarajevskom procesu (1983), gdje su među optuženima bili Alija Izetbegović i drugi intelektualci iz skupine Mladi Muslimani, Muhić je preuzeo ulogu “medijskog progonitelja” optuženih. On je tvrdio da je sudjelovanje Izetbegovića i njegovih suradnika u suđenju bilo dio šireg plana SANU i Šešelja za stvaranje „etnički čiste Bosne”.
Mnogi povjesničari drže da su upravo te rafinirane optužbe i razotkrivanje sprega između Izetbegovića, Šešelja i Srpske akademije nauka i umetnosti potaknule atentat na Muhića .
Muhić je smatrao da sudjelovanje Izetbegovića i drugih u tom procesu nije bilo slučajno nego je služilo širem planu SANU-a i Vojislava Šešelja za stvaranje podjele na etničkoj osnovi.
Muhić je posebno isticao da je Alija Izetbegović, nakon namještene “Afere Agrokomerc” i ranijeg zatvora, oslobođen od strane velikosrpskih struktura kako bi osnovao “muslimansku” stranku. Tvrdio je da je to kršilo tadašnji Ustav R BiH i predstavljalo dio strategije velikosrpstva za političku instrumentalizaciju Bošnjaka protiv ostatka Jugoslavije.
Muhićeva kritika SANU
Dr. Fuad Muhić je argumentirano osporavao Srpsku akademiju nauka i umetnosti (SANU) kao glavni ideološki izvor velikosrpskog projekta. U tekstovima u listu Oslobođenje upozoravao je na planove “etničkog čišćenja” koje su SANU akademici osmislili za reduciranje Bosni i Hercegovini multietničkog sastava. Prvi put je javno primijenio pojam “etničko čišćenje” upravo opisujući ciljeve SANU Memoranduma.
Prvi put sam javno upotrijebio pojam ‘etničko čišćenje’ opisujući ciljeve SANU-a. (Dr. Fuad Muhić)
U svojim javnim nastupima prozivao je glavne aktere iz SANU-a za politiku velikosrpstva. Već spomenute bosanske političke čelnike Ubiparipa, Zgonjanina i Renovicu, optuživao je da su oni faktički politički agenti srpskih nacionalističkih kružoka koji rade na oslabljenju suvereniteta BiH.
Muhić je bio svjestan opasnosti rastućeg velikosrpskog fašizma i koja opasnost prijeti Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Isticao je da se Hrvatska i BiH mogu obraniti samo ako zauzmu jedinstveni stav. Njegove odlične analize i nedvosmisleni stavovi plijenili su pozornost slušatelja na svim mjestima gdje je držao govore.
Iz intervjua
Prostor mi vjerojatno ne omogućuje da izložim sve prijedloge i da ih uz to još obrazložim. Ipak, navodim neke od predloženih mjera koje će naš ugledni skup ponuditi skupštinama sadašnjih dviju republika na usuglašavanje i izglasavanje. Tražit ćemo hitno proglašavanje ujedinjenja dviju nepravedno i protupovijesno razdvojenih država. Tražit ćemo formiranje vlastitih, zajedničkih hrvatskih oružanih snaga. Tražit ćemo da se razvlasti ilegalno formirana tzv. krajiška država. Tražit ćemo da se Karadžić vrati tamo odakle je i došao. Nadalje ćemo zahtijevati da se u škole uvede hrvatski književni jezik i da se ćirilica, kao u europskim okvirima prevladano pismo, izbaci iz upotrebe itd. (Dr. Fuad Muhić – Odgovor na pitanje o političkim planovima u Intervju za „Bosanski pogledi“, travnja 1991. g.)
Danas jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.
PeD | DOMOVINA
