Javni radiotelevizijski servisi u Bosni i Hercegovini su već u debeloj fazi testiranja emitiranja digitalnog signala. Uskoro će krenuti faza širenja digitalne mreže koja bi trebala pokriti 95% područja BiH. Kada digitalni signal zaživi analogni signal će se ugasiti i svi koji budu htjeli imati prijem TV signala morat će imati uređaje koji u sebi imaju DVB-T2 tuner.
Uskoro i susjedna Hrvatska prelazi na DVB-T2 signal, dok je Srbija već poodavno na „Ti“ sa DVB-T2 signalom. Sve to samo može značiti da je televizorima koji podržavaju samo DVB-T signal „istekao mandat“. Tehnički, takvim uređajima može se produžiti život nabavkom receivera koji u sebi ima tuner za prijem DVB-T2 signala. Hoće li to biti isplativo, teško je reći. Ovisi prije svega o percepciji svakog gledatelja i korisnika TV uređaja. Netko će se zadovoljiti time da uz dodatnih 50-tak KM nabavi si nekakav jeftiniji receiver i da time bude zadovoljan. Drugi će po svaku cijenu ići na kupovinu novog uređaja jer jednostavno ne žele još jedan daljinski više na svom klub stoliću…
Zapravo, komu će trebati dodatni receiver?
Većina televizora na našem tržištu kupljeni negdje od 2015. godine već u sebi imaju tvornički ugrađene DVB-T2 tunere jer je tehnologija sazrela još tada (drugi je problem što BiH debelo kasni sa digitalizacijom). Vlasnici takvih televizora neće imati problema i moći će bez problema hvatati novi digitalni signal.
Dakle, problem će imati većina onih koji su svoj TV nabavili 2014. godine i koju godinu prije. Oni će morati ili kupiti dodatni receiver ili poseći za drugom opcijom koja podrazumijeva nabavku novog televizora.
Sigurno većina ima dilemu koji i kakav TV kupiti ili koji receiver odabrati.
Mišljenja smo da je “krpanje stvari“ s pomoćnim rceiverom stvar prošlosti. Prije svega iz razloga što se danas može uzeti pristojan televizor za relativno male novce. Pogotovo ako vam neće trebati TV velike dijagonale. Povoljna cijena novih televizora više je nego dobar razlog da se ide u kupovinu novog TV uređaja i da se priča o receiverima zaboravi. I kad kupite receiver opet imate stari televizor sa starom tehnologijom. Novi televizori svake godine tehnološki donose nešto novo i sada kada im je cijena povoljna mislim da bi konačna odluka trebala biti jasna.
Ako ste receiver prekrižili kao opciju time niste riješili problem. Ali će vam biti jedna dilema manje s tim da vam i dalje ostaje nepoznanica koji i kakav TV kupiti.
Na našem tržištu zaista postoji veliki broj robnih marki televizora i još veći broj modela koji se nude u tolikom broju da je izbor novog televizora postao bauk.
Koju dijagonalu uzeti, koju rezoluciju odabrati i kakve karakteristike TV treba sadržavati da bi ušao u uži izbor… Stvar je svakog korisnika i osobnih preferencija tako da ćemo taj izbor ostaviti vama i ovaj tekst neće odgovarati na takva pitanja. Ne znamo da li ćemo vam uopće olakšati pri izboru novog televizora, ali ćemo u nastavku teksta s vama podijeliti informacije koje možda niste znali, a koje bi vam mogle biti od koristi.
Veliki broj modela televizora lako su dostupni i dobar broj njih po karakteristikama mogu zadovoljiti većinu korisnika, ali nije lako odabrati model s kojim ćete sa sigurnošću dugoročno biti zadovoljni.
Staro pravilo koje kaže, ako ne znaš što vrijedi znaš što je skupo. Otprilike to pravilo još uvijek vrijedi i kada su televizori u pitanju. S tim da valja napomenuti da najnovija OLED tehnologija, u odnosu na još uvijek aktualnu LED tehnologiju, ima osjetno višu cijenu i bolji primjerci koštaju koliko i automobili. 40.000 KM košta najskuplji model tvrtke LG. Iako ga neke trgovine imaju u ponudi čisto sumnjam da će ga netko kod nas kupiti. Ali OLED televizori od 5000 KM ili koju tisuću više za divno čudo kupuju se. Ne u tako velikom broju ali nađe se tko će i kod nas iskeširati toliki novac za jedan TV.
Većina kupaca će ipak poseći za modelima skromnije vrijednosti jer je naša kupovna moć takva da tu nemao previše izbora.
No, ne treba biti žalostan, jer za 2000 KM i niže može se uzeti pristojan TV i uživati u lijepoj slici. Pogotovo ako se ide na manju dijagonalu. Tada se već može pronaći kvalitetan televizor za koji nećete morati izdvojiti više od 1000 KM.
Kada se tiče tehničkih karakteristika, nećemo ih sada ovdje objašnjavati. Svatko može doći do tih podataka. Malo treba progooglati i o svakom modelu se može saznati puno toga.
Međutim, ima jedna pojedinost koja interesira mnoge, a do tih informacija nije lako doći na prvu. Zato smo se potrudili i malo istražili tržište te s našim čitateljima dijelimo informacije koje slijede. Informacije koje možda neki neće cijeniti dok će drugima (koji znaju to traže) i te kako biti od koristi.
Riječ je o proizvođačima televizora.
Što mi danas znamo o njima? Tko proizvodi sve te robne marke? Mnogi misle da znaju. A zapravo u zadnjih nekoliko godina puno toga se promijenilo.
U nastavku slijedi popis većine TV brendova, tko ih proizvodi i tko su vlasnici.
Nove tehnologije sa sobom nose i nove izazove, ali i poteškoće. S tim poteškoćama nisu se mogli svi boriti i mnogi nekada veliki proizvođači televizora morali su pokleknuti.
Općenito rečeno danas imamo četiri osnovne vrste TV tvrtki:
– Tvrtke koje razvijaju nove tehnologije i koje u cijelosti proizvode televizore
– Tvrtke koje koriste tuđu tehnologiju i od različitih komponenti mahom drugog proizvođača sastavljaju televizore pod svojom robnom markom.
– Tvrtke koje proizvode televizore pod licencom. Praktično kupuju pravo da pod poznatim brendom proizvode svoje televizore.
– Tvrtke koje ne proizvode televizore, ali proizvode komponente za druge robne marke.
Tako vam se može desiti da kupite televizor poznate robne marke, a da u osnovi taj televizor nema nikakve veze sa njihovim proizvodnim pogonom.
Čini se zanimljivo. Pa krenimo redom.
Još se drže samo Samsung, LG, SONY i Panasonic
Danas na tržištu postoji svega par pravih TV imena koja razvijaju tehnologiju i doslovno proizvode svoje televizore.
Prije svih tu je SAMSUNG, korejska tvrtka koja razvija tehnologije i prodaje televizore pod svojim imenom Samsung. Ta korejska tvrtka postala je danas lider u proizvodnji televizora i sinonim je za kvalitetu. No nije Samsung jedini na vrhu.
Uz rame Samsungu je i poznato svjetsko ime LG. Korporacija LG je vlasnik 30% svojih dionica. 50% dionica LG-a je u vlasništvu različitih investicijskih fondova, dok 20 % LG-a drže strani ulagači. Osim što LG proizvodi svoju robnu marku proizvodi i isporučuje dijelove za druge robne marke.
Japanski SONY proizvodi televizore pod vlastitom markom iako ekrane kupuje od drugih, uglavnom od LG-a. Ovu robnu marku krasi iznimna kvaliteta elektronike uz snažne procesore i dobar softver.
I četvrti brend za koji se može reći da je na vlastitom terenu je također japanska tvrtka. Riječ je o PANASONIC brendu koji također proizvodi pod svojim imenom. Međutim, Panasonic već napušta neka tržišta tako da se od 2014. godine više ne pojavljuje na američkom tržištu. Konkurencija je neumoljiva i opstati na tržištu podrazumijeva moći nositi se sa najvećima.
TOSHIBA nekada poznato ime u svijetu TV industrije gubi bitku s najvećima. Tako da tvrtka od 2015. godine svoje modele širom svijeta prodaje pod drugim imenima. Tako ako kupite robnu marku Compal, Vestel ili Hisense znajte da u njima kuca Toshiba. Vestel se proizvodi u Turskoj dok Hisense postaje renomirani kineski brend. Šansu da nabavite Compal su vam male. Riječ je o japanskoj tvornici koji ima dio proizvodnih kapaciteta u Meksiku i uglavnom ne pokrivaju naše tržište.
Dobri stari BLAUPUNKT, izvorno njemačka tvrtka za koju se može reći da to više nije. Blaupunkt je bio sve do 2008. pod kontrolom grupe Bosch-Siemens. U 2008. godini prodan je investicijskom fondu Aurelius AG.
Nakon prodaje Blaupunkta, koncern Bosch-Siemens zadržao je tvornice za proizvodnju sastavnih dijelova (prodani su samo montažni pogoni).
Novi je vlasnik počeo smanjivati troškove proizvodnje premještanjem proizvodnje u treće zemlje. Od 2011. godine, svi proizvodi tvrtke Blaupunkt proizvedeni su po narudžbi u Kini na proizvodnim linijama trećih proizvođača.
Mnogi koopernati su odustali od partnerstva s Blaupunktom i tvrtka već 2016. godine proglašava bankrot. Iste godine tvrtka je likvidirana, a svi radnici su otpušteni.
Od 2016., kao zaštitni znak tvrtka Aurelius AG prodaje licencu mnogim drugim proizvođačima TV-a koji pod tim imenom proizvode televizore u različitim zemljama, gdje dominiraju Kina i Indija. Pod licencom Blaupunkt se proizvodi i u istočnoj Europi, ali se u te televizore ugrađuju dijelovi iz Kine i to mahom od jeftinih komponenti.
Manje poznate robne marke ELEMENT, SEIKI, WESTINGHOUSE TV i THTF nisu zastupljene na našem tržištu, no ako negdje naiđete na njihove modele trebate znati da ih sve proizvodi kineska tvrtka „Kina Tsinghua Tongfang“. S tim da se robna marka Element bazirala na američko tržište i većina dijelova ugrađenih u njih proizvodi se u SAD.
JVC je nekada bio sinonim za kvalitetan tehnički uređaj. Na polju televizijske konkurencije JVC pada i 2010. godine prestaje s proizvodnjom televizora. Svoje ime licencira i prodaje ga tajvanskoj kompaniji AmTran Video koja svoje televizore pod oznakom JVC plasira na sjevernoameričko tržište. Međutim, tajvanci 2018. gube licencu i od njih je preuzima kineska kompanija Shenzhen MTC koja televizore pod licencom JVC prodaje u Kini i Koreji.
Ako u Europi nabasate na JVC onda znajte da je proizveden u Turskoj. Turski koncern Vestel ima licencu JVC-a za Europu. Budući da se više u JVC televizore ne ugrađuju izvorno japanski dijelovi nego dijelovi upitne kvalitete kupnji tih televizora treba prići s rezervom.
Velika japanska korporacija SHARP također je zapao u krizu. Linija proizvodnje televizora nekoliko godina je bilježila gubitke i SHARP je odlučio odustati od proizvodnje televizora. Tako da su licencu za američko tržište, uključujući i tvornicu u Meksiku prodali kineskom koncernu HISENSE koji je dobio i licencu za prodaju Sharp televizora u Americi. Za europsko tržište Sharp je prodao licencu slovačkom koncernu UMC (Universal Media Corporation). Za sebe je ostavio samo tržište Japana, Kine i Singapura.
Ubrzo Sharp uviđa da je pogriješio i ponovo 2019. otkupljuje licencu za sjevernu Ameriku, a u Europi primat preuzima od Slovaka na način da kupuje dionice UMC-a čime je stekao kontrolni paket dionica u tom koncernu.
Robna marka koja je doslovno bila jedna od najdominantniji bar kada je Europa u pitanju bio je nizozemski PHILIPS. No i ta tvrtka već 2010. godine prestaje s proizvodnjom televizora i licencu prodaje kineskoj kompaniji TP Vision koja prodaje Philips televizore u Europi, Rusiji, na Bliskom Istoku, Brazilu, Argentini, Urugvaju, Paragvaju i u nekim zemljama u Aziji.
Televizori robne marke Philips mogu se kupiti i u SAD i Kanadi, ali njih proizvodi i prodaje korporacija Funai.
Kvaliteta Philips televizora vrlo je različita, ovisno tko ih proizvodi, ali općenito to više nije onaj Philips kakvog smo poznavali.
Kada se tiče brenda FUNAI osim televizora koje prodaju pod svojom robnom markom također prodaju televizore pod imenima Magnovox i Philips (Amerika) Osim njih vlasnici su i robnih marki SANYO i Kodak, ali su uglavnom bazirani na sjevernoameričko tržište.
Čuli ste za brend POLAROID, a jeste li znali da i oni proizvode televizore? Ustvari, proizvodili su ih. Sada su taj posao prepustili turskom Vestelu i američkoj PLR IP Holdings korporaciji
Veliki kineski proizvođač televizora HISENSE oko polovinu svoje proizvodnje etiketira pod svojim imenom. Druga polovina ukupne proizvodnje odnosi se na modele pod licenciranim imenima Toshiba i Sharp. Osim njih Hisense proizvodi i robne marke Hitachi, Lucent, Matsushita, NEC, Sanyo i Qualcomm.
HITACHI prodaje televizore pod svojim brendom ali ih ne proizvodi. Po narudžbi za njih to u Europi radi turski Vestel, a za sjevernoameričko tržište televizore im proizvodi kineski Hisense.
Na našem tržištu se mogu naći televizori američke kompanije VIZIO. Međutim, ni Vizio ih ne proizvodi jer nema svoje proizvodne kapacitete. Za njih to uslužno rade tvornice u Kini i Meksiku.
Za SUNBRITE TV vjerojatno niste čuli. Njih je 2015. kupio nama također manje poznati SNAP AV koji ne proizvodi televizore, ali proizvodi dijelove za mnoge robne marke.
Ali za SUPERSONIC ste vjerojatno čuli, tvrtka je specijalizirana za proizvodnju elektronike za TV i proizvodnju ugradbenih komponenti.
Na našem tržištu donedavno su se mogli kupiti televizori njemačke tvrtke TELEFUNKEN. I dalje ih je moguće kupiti s tim da to više nisu njemački televizori nego ih proizvodi turska tvornica Profilio -Telra. Turci su se bazirali na segment jeftinih televizora i u njih ugrađuju jeftine i manje kvalitetne komponente.
Televizori marke THOMSON su možda bili slabije zastupljeni na tržištu našeg govornog područja, ali je to brend kojeg je kupio Tehnicolor. Međutim, nećete moći kupiti Thomsona proizvedenog od strane Tehnicolora jer licencu za taj brend ima koncern TCL koji svoje televizore u Europi prodaje pod imenom Thomson.
Tehnicolor je također kupio i RCA, međutim i njih proizvodi pod licencom proizvodi Curtis International koji za druge „proizvođače“ prodaje televizore pod zaštićenim imenom RCA.
U zadnje vrijeme na naše tržište se polagano probija TV brend TCL. Vrlo su konkurentni s cijenom. TCL je također proizvođač televizora koji nam dolazi iz Kine. Televizore proizvode u tri tvornice. Većinu njih u Kini. TCL se ističe jeftinim televizorima u 4K rezoluciji. Konkurentnu cijenu postižu ugradnjom jeftinih komponenti. Zbog masovne proizvodnje i ugradnje manje kvalitetnih materijala imaju visok postotak televizora koji su skloni kvarovima.
Sa TCL-om smo zaokružili većinu robnih marki koje susrećemo danas na tržištu.
I sami možete zaključiti da cijena i kvaliteta ne idu zajedno.
Samsung, LG, SONY i Panasonic su lideri koji svoje ime ne prodaju u bescjenje. S punim pravom rekao bih. Ako hoćete autentičnu robnu marku visoke kvalitete onda je izbor pao na četiri slova. Sve ostalo ili ćete teško naći na našem tržištu ili biste trebali biti sigurni da njihovi televizori dolaze iz Kine, eventualno iz Turske što i nije neka prednost.
Možda vam ovim tekstom nismo pomogli pri odluci koju robnu marku odabrati, ali smo vam sigurno pružili neke informacije za koje sigurno niste znali. Barem većina vas.
Perica Dujmenović
