Sveti Sava (oko 1175–1235) bio je najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje, koji je od princa postao monah, iguman, književnik, diplomata i prvi arhiepiskop autokefalne Srpske pravoslavne crkve. Njegov značaj je ogroman: oblikovao je srpsku duhovnost, kulturu, zakonodavstvo i identitet, a i danas se slavi kao najvažniji svetitelj Srba.
Sveti Sava je u narodnoj tradiciji uzdignut do mitskog prosvjetitelja i zaštitnika, ali kritička historiografija pokazuje da je njegov lik oblikovan kroz legende i ideološke potrebe kasnijih stoljeća, pa se stvarni Rastko Nemanjić često razlikuje od svetiteljske slike.
A što sve srpska mitomanija kaže za Svetog Savu. Evo nekoliko narodnih vjerovanja. Srpska mitomanija Svetog Savu stavlja uz bok Svetog Petra. Kažu da je imao magičnu štaku i verige, te se vjeruje da je Sava učestvovao u stvaranju svijeta, kako prenosi srpskainfo.com.
Po narodnoj predaji Sveti Sava je bio putujuće božanstvo. Putovao je Srbijom i učio je Srbe kako da oru zemlju, kopaju, kako da dobiju vatru… Žene uči da kuhaju, mijese kruh, tkaju, pletu, prave sir i kiselo mlijeko… Učio je kovače da kuju željezo, zatim je učio Srbe kako se sadi vinova loza, te kako se dobiva vino… Treba se zapitati što su Srbi znali i jesu li uopće išta znali prije Svetog Save?!
Kako prenosi portal srpskainfo.com Sveti Sava je dodirom njegove štake učinio da potekne voda iz kamena. Pretvarao je ljude u životinje, pomagao porodiljama da se lako porode, otvarao zaključana vrata (valjda bez ključa), presušivao vode, spašavao ljude od đavolove vlasti. No to nije ništa u usporedbi s njegovom moći da pokreće planine, gradove pretvara u jezera. Uz to stvorio je medvjeda, vuka, vjevericu… Pred njim bježe đavoli, žabe prestaju da krekeću. Kao zaštitnik vukova, on je vučje božanstvo. Na svoj dan Sava se popne na krušku, pozove sve vukove, nahrani ih i odredi čije torove ima da posjećuju za godinu dana.
I to nje sve. Po narodnom predanju, jednom je Sveti Sava došao u neku mračnu zemlju punu miševa koji su nanosili pustoš. Onda Sava stvori mačku od svoje rukavice i ona podavi sve miševe.
No, postoje kritičari lika i djela svetog Save koji negiraju sve njegove zasluge koje mu se pripisuju. Među njima možda je je najpoznatije ime Dragana Veselinova. Tko je Dragan Veselinov? Četvrti predsjednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vučić Veselinova je optuživao da je lud i da je izdajnik, a Šešelj mu otvoreno prijetio likvidacijom. Kažu da je hedonista, brze pameti i izrazito slatkorječiv, opake a duhovite domišljatosti. Potiče iz familije jugoslavenskih revolucionara, vijećnika AVNOJ-a i partizanskih komesara, a postao je liberalni ekonomista, vojvođanski autonomaš, separatistički lider i socijaldemokrata. Stručnjak je za poljoprivredu i političku ekonomiju – sa pomalo bizarnim interesom za religiju. Dragan Veselinov je profesor FPN u mirovini, bivši je narodni poslanik i predsjednik Narodne seljačke stranke, a javnosti najpoznatiji kao nekadašnji ministar poljoprivrede u vladi Zorana Đinđića.
No, prije nego se kaže što Veselinov misli o Svetom Savi uputno je reći što on misli o Srpskoj pravoslavnoj crkvi:
SPC po Veselinovu predstavlja nacionalizam i ratna osvajanja. Srpski patrijarh u lijevoj ruci drži bibliju, a u desnoj drži mač. To je politika na kojoj danas opstaje srpska pravoslavna crkva.
Pravoslavlje nije uopće tolerantno. Pa ne bi se zvalo pravoslavlje. Čim se zove pravoslavlje, dakle ortodoksija, ne može biti tolerantno. Naprotiv, SPC je vrlo šizmatička. Ovo je stvarno poznato, mada se u tomu u školi ne uči.
Svoje mišljenje o Svetom Savi Veselinov je iznio u intervjuu koji je dao za Mondo portal još prije tri godine. O njemu kaže: Sveti Sava je danas jedna od povijesnih ličnosti koja je najviše zloupotrebljavana u srpskom uređenju, u srpskim političkim borbama.
Njegovim navodnim likom koji se vještački kroji u stvari se štite neprogresivna rješenja koja osobito nameće crkva i pojedini politički krugovi, osobito velikosrpski nacionalistički krugovi. Sveti Sava nije bio Srbin, niti je bio velikosrbin, niti je ikad rekao za sebe da je patrijarh ili nadbiskup, arhiepiskop svih srpskih zemalja, nikad nije rekao da je pravoslavac itd. Nije sve ono o čemu govore ljudi koji su učestvovali u izgradnji kulta Svetog Sava ili ga danas upotrebljavaju i pokušavaju da ga nadograđuju.
Sveti Sava u suštini nije ono što se uči u školama. Sveti Sava nije stvorio prosvjetu, Sveti Sava nije stvorio nijednu školu, on nije stvorio nikakav školski sistem, on nije opismenjavao narod, nije ni svoga oca Stevana Nemanju opismenio. On nije književnik, on nije teolog, on je bio kršćanski nacionalista.
Dalje u intervjuu Veselinov pojašnjava da je „prosvjeta“ budistički izraz koji se stao upotrebljavati tek negdje od 18. stoljeća u našim krajevima i to osobito u Vojvodini. Sava nije ni znao za riječ „prosvjeta“. On nije znao ni za metafiziku, nije znao ni za teologiju. To su sve izrazi koje su već koristili tada ali na učilištu kao što je Abelard u Parizu, ali Sveti Sava za njih nije znao.
Veselinov je rekao da Sava nije stvorio škole, niti je stvorio prosvjetni sistem, niti je stvorio univerzitet, niti je ikada na bilo kakvom univerzitetu bio i održao jedno predavanje. Dakle, on to nije učinio. Prosvjetni sistemi su postojali u Europi. U njegovo vrijeme ima na desetine univerziteta, da ne govorim o islamskom svijetu gdje ih je bilo mnogo više. Čak i papa, Lav II je 999. godine opisao arapske brojeve, kao i indijske brojeve.
On je bio student na islamskom univerzitetu, najstariji diplomski univerzitet na svijetu, Al-Haramain u Fesu u Maroku. Kasnije će postati papa. Vještine koje su se tamo učile prenijete su u Europu. Nosile su naziv „artes liberales“ i čine sedam disciplina koje su se proširile na univerzitete širom Europe. Sava nikada nije čuo za ta učenja, on nikada nije bio na jednom univerzitetu da održi predavanje. On jeste turistički, iz drugih razloga, putovao po bliskom istoku, ali on nije održao nigdje nijedno predavanje.
Sveti Sava je predavao patricističku verziju kršćanstva. Koliko je Veselinov ovim bio ozbiljan potkrijepio je riječima: „To vam saopštavam i u to nema sumnje, ko u to sumnja ubiću ga.“
Veselinov se dotakao uloge Svetog Save u uništenju Bogumila. Kaže daje Sveti Savo zdušno prihvatio nalog pape Inocenta III da se Bogumili protjeraju te je nagovorio oca da se krene u krvavo istrebljenje Bogumila u Raškoj. Nešto malo su kačili i Bosnu, ali je Bogumile u Bosni dokrajčio Stevan Lazarević. I to baš u Srebrenici. Jer je dobio na poklon Srebrenicu od Mađarskog kralja, ali je ovaj zatražio od Stevana Lazarevića da pobije sve preostale Bogumile. I tako su oni nestali iz naših krajeva.
Po Veselinovu Sava je bio šizmatik. On osim vjerskog znanja ne bi ni jedno drugo trpio. Objasnio je i kako se počeo slaviti Dan Svetog Save.
Savin dan se počeo slaviti 1754. godine među Srbima okupljenim oko Sremsko-Karlovačke mitropolije. Sve da bi imali jedan praznik kojim bi se slavilo stvaranje novog školskog uređenja koje je začeto među Srbima u Vojvodini. Tako je počela prosvjeta među Srbima. Prosvjetu je iz Vojvodine u Srbiju prenio Dositej Obradović. Sava je lažno upotrijebljen kao zaštitnik znanja, ali to Beč nije mogao znati.
Sava nije napisao ni jedan teološki rad. Teološki rad je doktrina. To je vrhunac teološkog nastupa, Sava nema nikakvu doktrinu. On je jedino čisto divno interpretirao carigradsku verziju kršćanstva. Kad slušate Savu on zastupa staru verziju kršćanstva, on nikakvu novu doktrinu nije donio. Nikada nije bio ni na jednom univerzitetu, niti je ikada jednu školu osnovao. Tako da on nije teolog, ali je sjajan profesor, tvrdi Veselinov.
Veselinov se dotakao i životopisa Stefana Nemanje kojeg je napisao Sveti Sava i kaže da je taj životopis prevara. Ono što je Sava zapisao o svom ocu nije istina. On je opisivao etičke osobine svoga oca, a njegov otac to uopće nije bio. On je opisao svog oca kao dobroćudnog kralja iz filmova Walta Disneya. To je nemoguće. On ga je opisivao kao živog anđela na zemlji sa osobinama koje je želio Sava da ljudi steknu. A to Stevan Nemanja nje bio. Stevan Nemanja je bio ratnik koji je rušio gradove poput Prizrena i Skopja. Rušio je sve redom. Zato mi Srbi nemamo gradsku istoriju. Nemamo građansku istoriju.
Sava nije zakonodavac. Sva nije napisao ni jedan originalni zakon. On je napisao jednu kompilaciju. On je napisao jednu mješavinu starih bizantskih zakona i pravila života u crkvi. To je sve što je on uradio rekao je u intervjuu Dragan Veselinov.
Po Veslinovu i Dušanov zakonik, koji se smatra srpskim djelom, je prijepis jednog Solunskog zakonika.
Nemanjići nisu stvarali gradove. Oni nisu rodili trgovinu. Nemanjići nisu prosvjetna dinastija.
Milutin Nemanjić je bio jako dobra kralj, ali jako pokvaren. Dante je Milutina Nemanjića stavio u osmi krug pakla. Smatrao ga je gorim od Muhameda. Nemanjićima se namjerno daje jedna kultna veličina zaključio je svoje tvrdnje o Nemanjićima Veselinov.
Na kraju se može zaključiti, lik Svetog Save pokazuje kako se povijest može pretvoriti u mit, koji je u datom trenutku postao ideološki alat. Ono što je u stvarnosti bio srednjovjekovni monah i diplomat, kasnije je uzdignuto do prosvjetitelja i čudotvorca. Svetosavska mitologija nije povijesna činjenica, nego konstrukcija nastala iz potrebe da se stvori simbol identiteta i moći. Upravo zato, razdvajanje mita od stvarnosti ostaje ključan zadatak povijesne analize.
PeD | DOMOVINA
