U lučkom gradu Tianjinu, Kina je krajem kolovoza 2025. ugostila dosad najveći summit Šangajske organizacije za suradnju (ŠOS), okupljajući lidere iz više od 20 zemalja i desetak međunarodnih organizacija. Iako je ŠOS formalno regionalna sigurnosna platforma, ovogodišnji summit prerastao je u simbolički prikaz novog globalnog preslagivanja s Kinom u središtu, Rusijom kao strateškim partnerom, te sve izraženijim zbližavanjem s Indijom.
Povratak Modija u Kinu: Geopolitička poruka
Posebnu pažnju izazvao je dolazak indijskog premijera Narendre Modija, prvi nakon sedam godina. Njegova odsutnost bila je posljedica pograničnih tenzija s Kinom, osobito nakon sukoba u Galwanskoj dolini 2020. godine. No, kako je istaknuo kineski predsjednik Xi Jinping, “Kina i Indija su partneri u suradnji, a ne rivali”. Taj susret označava početak novog poglavlja u odnosima dvaju azijskih giganata, potaknutog, paradoksalno, američkim trgovinskim pritiscima.
Administracija Donalda Trumpa uvela je 50% carina na indijski izvoz, te čak 250% na farmaceutske proizvode, dok je Kini dodijeljen privremeni trgovinski popust. Ovakva politika, prema nekim analitičarima, gura Indiju prema alternativnim savezima, uključujući kineski blok.
Europska zabrinutost: Indija u proruskom orbitu?
U Bruxellesu se Modijev dolazak u Kinu tumači kao signal da se Indija sve više udaljava od zapadnih sankcijskih politika prema Rusiji. Iako EU i Indija nastoje produbiti strateško partnerstvo, uključujući pregovore o slobodnoj trgovini i tehnološkoj suradnji, indijska pozicija “aktivne neutralnosti” prema ratu u Ukrajini izaziva nelagodu. Indija je nastavila uvoz ruske nafte, a Modi i Putin su tijekom summita potvrdili “poseban odnos”, naglašavajući da su njihove zemlje “stajale rame uz rame čak i u teškim vremenima”.
Reakcije na strateško zbližavanje Indije s Kinom i Rusijom
Strateško približavanje Indije Kini i Rusiji izazvalo je niz reakcija među zapadnim političarima, analitičarima i medijima. Do sada je Indija vješto balansirala između suradnje sa Zapadom, osobito SAD-om i EU-om, te je održavala pragmatičan odnosa s Kinom i Rusijom. No, summit ŠOS-a 2025. označio je pomak koji mnogi tumače kao redefiniranje indijske vanjske politike.
Washington je reagirao upozorenjem na moguće sekundarne sankcije. Prema izvještaju DW-a, američka administracija razmatra uvođenje dodatnih carina i sankcija prema Indiji zbog nastavka uvoza ruske nafte i sve vidljivije suradnje s Kinom. Ovakav pristup izazvao je kritike i unutar samog Kongresa, gdje se dio zastupnika zalaže za “strateško strpljenje” prema New Delhiju.
Europski analitičari, poput onih iz Centra za europske strateške studije, upozoravaju da bi Indija mogla “izgubiti status pouzdanog partnera” ako nastavi ignorirati sankcijski režim prema Rusiji. No, istovremeno priznaju da EU nije ponudio Indiji dovoljno konkretnih ekonomskih poticaja da bi zadržao njezinu geopolitičku lojalnost.
Kineski predsjednik Xi Jinping jasno je pozicionirao odnose s Indijom kao “partnerstvo u suradnji, a ne rivalstvo”, dodajući da su “razvojne prilike jedna drugoj, a ne prijetnje”. Ova očekivana kineska retorika samo signalizira dugoročnu ambiciju Pekinga da Indiju uključi u širi antizapadni blok.
Ruski predsjednik Vladimir Putin iskoristio je summit za demonstraciju bliskosti s Indijom, ističući da su “odnosi dviju zemalja stabilni i otporni na vanjske pritiske”. U diplomatskim krugovima u Moskvi, Modi se sve češće opisuje kao “strateški partner u multipolarnom svijetu”.
Trumpova politika i globalno otuđenje od Zapada
Trumpova administracija je već 2017. započela s agresivnim protekcionizmom, uvodeći visoke carine na kineski, europski, pa čak i kanadski i meksički izvoz. U novom mandatu, carine su dodatno pooštrene. Primjerice, 250% na kineske baterije i 50% na indijske farmaceutske proizvode. Ovakva politika nije samo ekonomska mjera, već signalizira ideološki zaokret prema izolacionizmu. Stoga su mnoge zemlje, uključujući Indiju, Brazil, Tursku i Južnoafričku Republiku, počele tražiti alternativne saveze, često s Kinom, Rusijom ili unutar Globalnog juga.
Također, Trump je sustavno potkopavao međunarodne institucije: povlačenje SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma, napadi na Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), a tu su i ignoriranja UN-ovih mehanizama. Analitičari IRMO-a ističu da je Trump “preokrenuo globalnu sigurnosnu i trgovinsku arhitekturu izgrađenu nakon Drugog svjetskog rata”. Zemlje koje su se oslanjale na multilateralne okvire sada se okreću regionalnim blokovima poput ŠOS-a, BRICS-a i ASEAN-a, gdje SAD nema utjecaj.
Trumpova samodopadna retorika — od napada na klimatske politike do podrške radikalnim desnim pokretima — stvorila je duboku ideološku podjelu. U Europi, kako piše Dijalog.hr, Trump se doživljava kao “izazov za europsku sigurnost i gospodarstvo”, a njegov povratak izazvao je zabrinutost zbog mogućeg raspada poslijeratnog savezništva s Washingtonom. Izvjesno je da je takva Trumpova politika potakla EU da sve češće voditi autonomnu vanjsku politiku, dok se zemlje poput Mađarske, Srbije i Slovačke sve više priklanjaju istočnim modelima.
Jačanje multipolarnosti
Trumpov pragmatizam, bez obzira na ideološke razlike, potaknuo je zemlje da redefiniraju svoje vanjskopolitičke prioritete. Indija, primjerice, sve više surađuje s Kinom i Rusijom, dok se Iran, Turska i Egipat pozicioniraju kao regionalne sile izvan zapadnog okvira. Trump je praktično primorao svijet da se ubrzano kreće prema multipolarnom poretku. U toj konstelaciji SAD više nije neupitni lider, već je postao samo jedan od nekoliko centara moći.
Trumpova politika nije samo “besmislena carinska agresija”, kako je neki nazivaju, već duboko ideološki i strateški zaokret koji je potaknuo globalno preslagivanje. Otuđenje od Zapada nije nastalo preko noći, ali Trump je ubrzao proces i to ne samo među protivnicima, već i među tradicionalnim saveznicima.
Preslagivanje karata u multipolarnom svijetu
Summit ŠOS-a 2025. ne donosi spektakularne odluke, ali njegova simbolika je duboka. Kina koristi priliku da se predstavi kao lider Globalnog juga, nudeći alternativu zapadnim modelima suradnje. Indija, iako tradicionalno balansira između Istoka i Zapada, sve više pokazuje spremnost na redefiniranje svojih vanjskopolitičkih prioriteta.
Ovakvo zbližavanje Indije s Kinom i Rusijom može se tumačiti kao odgovor na fragmentaciju globalnog poretka, gdje se sve više zemalja okreće multilateralnim platformama koje ne uvjetuju suradnju političkim konformizmom. ŠOS, s gotovo polovinom svjetskog stanovništva i četvrtinom globalnog BDP-a, sve više postaje protuteža NATO-u i G7.
Summit u Tianjinu nije samo diplomatski događaj, on je ogledalo svijeta u kojem se stari savezi preispituju, a novi oblikuju. Indija, kao ključni igrač u Indo-Pacifiku, pokazuje da njezina vanjska politika nije više jednodimenzionalna. U tom kontekstu, EU mora redefinirati svoj pristup prema New Delhiju, ako želi zadržati strateški utjecaj u regiji koja sve više gravitira prema Istoku.
PeD | DOMOVINA
