U egipatskom ljetovalištu Sharm el-Sheikh, uz posredovanje SAD-a, Egipta, Katara i Turske, potpisan je sporazum o prekidu vatre između Izraela i palestinskog pokreta Hamas, čime je formalno okončan dvogodišnji rat u Gazi. Pregovori su vođeni indirektno, uz prisustvo visokih američkih dužnosnika, uključujući Jareda Kushnera i Stevea Witkoffa, dok je Hamas bio zastupljen preko posrednika. Sporazum, temeljen na američkom planu od 20 tačaka, predviđa razmjenu izraelskih talaca za palestinske zatvorenike, povlačenje izraelskih snaga iz gusto naseljenih područja Gaze, razoružanje Hamasa, obnovu razorene infrastrukture i otvaranje graničnog prijelaza Rafah. Prva faza uključuje oslobađanje 20 živih izraelskih talaca u zamjenu za oko 2.000 palestinskih zatvorenika, među kojima su i vođe poput Marwana Barghoutija i Ahmada Saadata.
Svijet pozdravlja, ali skeptično
Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan pozdravio je sporazum kao korak ka uspostavi suverene palestinske države u granicama iz 1967. godine. Njemački kancelar Friedrich Merz nazvao je dogovor „ohrabrujućim“ i pozvao na dosljednu provedbu. Američki predsjednik Donald Trump, koji je osobno predstavio mirovni plan, izrazio je nadu da će „svi taoci biti vraćeni kući do ponedjeljka“. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu dao je zeleno svjetlo za prvu fazu, ali je naglasio da će konačna ratifikacija zavisiti od sigurnosnog kabineta (tijelo unutar vlade koje odlučuje o vojnim i sigurnosnim pitanjima). Na ulicama Tel Aviva i Gaze zabilježene su spontane proslave, iako su izraelski napadi nastavili u trenutku potpisivanja.
Sporazum kao taktička pauza, ne strateški mir
Iako sporazum formalno označava kraj rata, njegova održivost ostaje upitna. Hamas je pristao na razoružanje i razmjenu zatvorenika pod prijetnjom potpunog uništenja, dok Izrael koristi sporazum za ublažavanje međunarodnih kritika zbog masovnog stradanja civila i razaranja Gaze. Oboje su, kako se čini, pristali na kompromis iz nužde, ne iz uvjerenja. Dugoročno, bez rješenja pitanja palestinske državnosti, sigurnosnih garancija i političke autonomije, ovaj sporazum više liči na taktičku pauzu nego na strateški mir. Povijest sličnih dogovora pokazuje da bez iskrene volje i strukturalnih promjena, primirja brzo pucaju.
Optimizam s oprezom
Neki analitičari se slažu da ovaj sporazum neće dugo trajati. Ni Hamas ni Izrael nisu postigli svoje ciljeve. Hamas je izgubio vojnu inicijativu, a Izrael moralni kapital. Sporazum je, po svemu sudeći, pokušaj da se kupi vrijeme: Hamas da izbjegne konačan slom, Izrael da ublaži međunarodni pritisak. Rat koji je vođen bez jasne strategije završava sporazumom bez jasne budućnosti. Analitičari predviđaju da će se sukobi obnoviti čim se iscrpe političke koristi ovog dogovora. Možda griješe, ali povijest Bliskog istoka rijetko nagrađuje optimizam bez opreza.
PeD | DOMOVINA
