U regiji gdje se mir često izgovara glasnije nego što se prakticira, Srbija je 20. rujna 2025. održala najveći vojni mimohod u posljednjih deset godina pod nazivom „Snaga jedinstva“. Spektakl ispred Palače Srbije okupio je 10.000 ljudi, 600 borbenih vozila, 70 letjelica i 20 plovila. No iza parade, iza trobojnice duge 300 metara, krije se pitanje: što se zapravo pokazuje kada se pokaže snaga?
O kakvom miru je riječ?
Predsjednik Aleksandar Vučić poručio je: „Mi nikoga ne napadamo, nećemo, ne želimo. Mi hoćemo mir i hoćemo samo sačuvati svoj mir.“ No, od koga se Srbija brani? U posljednjih sto godina nijedna susjedna zemlja nije izvršila agresiju na Srbiju. Naprotiv, Srbija je bila ta koja je pokretala vojne operacije u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu.
Ako se mir brani od nepostojeće prijetnje, onda se ne gradi obrana nego se gradi narativ. A narativi, kad se potkrijepe raketama dometa 300 kilometara, prestaju biti defanzivni.
Ako Srbija tvrdi da se naoružava radi mira, zašto pokazuje rakete koje mogu pogoditi Skoplje, Sarajevo, Zagreb…?
Ekonomija i vojska: paradoks snage
Srbija je zemlja s prosječnom plaćom ispod 700 eura, s BDP-om po glavi stanovnika među najnižima u Europi. U takvom kontekstu, ulaganja u vojsku koja premašuju milijardu eura godišnje otvaraju ozbiljna pitanja prioriteta. Škole propadaju, bolnice se zatvaraju, mladi odlaze, ali tenkovi blistaju.
Zašto zemlja koja ne zna kako zadržati učitelja, zna kako održavati borbeni dron?
Dodik u prikrajku: kraj jedne simbioze?
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i dugogodišnji Vučićev saveznik u projektu „srpskog sveta“, bio je prisutan na mimohodu, ali ne uz Vučića. Bio je smješten na pristojnoj distanci, daleko od središta pažnje, Dodik je po prvi put izgledao kao manje važan gost, a ne kao Vučićev važan partner.
U političkoj koreografiji, mjesto na tribini govori više od riječi. Komentatori već govore o kraju jedne simbioze. Vučić se možda distancira od Dodika kao od bivšeg saveznika ili mu Dodik jednostavno više nije potreban. U svakom slučaju, mimohod je pokazao da se odnosi unutar „srpskog sveta“ mijenjaju i to bez riječi.
Reakcije iz regije
Mediji bliski vlastima u Republici Srpskoj isticali su „ponos zbog srpske vojne snage“, ali bez euforije. Dodik nije dao snažnu izjavu, što dodatno potvrđuje da je njegov politički utjecaj u Beogradu oslabljen.
Ministar obrane Federacije BiH Zukan Helez nazvao je mimohod „Vučićevim fijaskom“ i „lošom povijesnom rekonstrukcijom“, dok su bosanski analitičari ocijenili su da se radi o „demonstraciji sile prema susjedima“, posebno prema BiH i Crnoj Gori.
Vojni analitičari iz republike Hrvatske ističu da se Srbija i Hrvatska nadmeću u modernizaciji oružanih snaga, ali da Hrvatska kao članica NATO-a ima stratešku prednost. Mimohod je ocijenjen kao „šarada za domaću javnost“, bez stvarne prijetnje Zagrebu.
Beogradska iluzija
Vojni mimohod „Snaga jedinstva“ nije bio samo parada. Bio je politička koreografija, ekonomski paradoks i diplomatski signal. Pokazao je oružje, ali i odnose. Pokazao je snagu, ali ne nužno jedinstvo.
Jer ako se snaga pokazuje bez prijetnje, a mir se gradi bez povjerenja, onda se ne gradi stabilnost, gradi se iluzija. A iluzije, koliko god bile spektakularne, ne štite granice. One samo zamagljuju stvarnost.
PeD | DOMOVINA
