Kakvo je zlo ušlo u narod, čovjek prosto da ne povjeruje. Prije nego što uđemo u analizu zla, nekoliko napomena koje će pomoći u razumijevanju teksta.
Kada je Izrael izvršio agresiju na pojas Gaze, javnost u BiH se automatski podijelila, a jastrebovi su bez razmišljanja odabrali stranu. Kažem jastrebovi, jer hvala Bogu, ima i onih drugih, umjerenijih i razumnijih građana koji ne prihvaćaju sve zdravo za gotovo, nego s više pažnje i razumijevanja prilaze svakom problemu, pa tako i ovom sukobu između Židova i Palestinaca.
Muslimanski jastrebovi bezrezervno su podržali Palestince. Nije im bilo bitno da su oni žrtve agresije, niti što su zarobili nekoliko židovskih talaca. Jedina misao vodilja zbog koje se svrstavaju na palestinsku stranu je islam. Nije sporno da cijeli svijet suosjeća sa žrtvama, ali bitan je razlog zbog kojeg bošnjački muslimani formiraju stav, a on je isključivo religijski motiviran. Da je situacija obrnuta i da su Izraelci muslimani, navijanje bi išlo za njih. Najmanje bi bilo važno što čine i kakva djela sprovode.
A baš zato što su muslimani za Palestince, njima u kontru idu hercegovački jurišnici, koje ovi prvi nazivaju ustašama. Bilo žalosno ili ne, ovo je zapravo smiješno. Na društvenim mrežama objavljuju se silne poruke potpore Izraelu. Do samih Izraelaca im je stalo kao do lanjskog snijega. Ali Izraelci su protivnici Palestinaca, a bošnjački muslimani su uz Palestince, e to je motiv. I to je zvijezda vodilja ovih koji sve više produbljuju krizu i jačaju antagonizam između Hrvata i Bošnjaka.
Na sreću, nisu svi Hrvati takvi, niti je svima među Bošnjacima presudno koje je vjere netko iz sukobljenih strana.
Netko će reći da je to sve splet okolnosti. Hir vremena i trenutka. Ljudi se zanesu emocijama pa se zaigraju. Ali da ovakvo navijanje nije slučajnost, potvrđuju najnoviji događaji nakon izraelskog napada na Iran. Ponovno Hrvati iz BiH stoje uz Izrael i daju mu bezrezervnu podršku. Vjerojatno mnogi ni ne znaju pozadinu sukoba, niti im je važna. Važno je da je Izrael u sukobu s muslimanima. Zapravo, nije ni to ključno, ključno je što su bosanski muslimani uz Iran, a protiv Izraela. To je karika koja pokreće navijačke horde. Nisu svi Hrvati takvog raspoloženja, ali antagonizam se najjače osjeća tamo gdje je u ratu bilo sukoba između Hrvata i Bošnjaka.
Nije teško pogoditi da su Bošnjaci redom stali uz Iran. Mnogi bi Teheran satima tražili na karti. To znači da nemaju stvarno razumijevanje pozadine sukoba, niti znaju nešto konkretno o Iranu i njegovim prijetnjama Izraelu. No to im nije važno. Dovoljno je što su Iranci muslimani i to je razlog za stajanje na njihovu stranu. Nevažno je što Izrael zbog svojih postupaka doživljava gotovo jednoglasnu osudu svijeta, i što ga se s razlogom proziva zbog kršenja suvereniteta međunarodno priznate države. Islam je jedini filtar kroz koji gledaju stvari, i mržnja prema Izraelu motivirana je isključivo religijskom pripadnošću.
Da je ova teza točna potvrđuje i odnos prema ruskoj agresiji na Ukrajinu. Tamo nisu imali potrebu „navijati“, nego su taj rat doživjeli kao nešto tuđe. Po onoj kako Zagorci vole reći — „Ne bi se štel mešat“. Može se to i razumjeti. Daleko od očiju, daleko od srca. Ali kad je islam u pitanju, granice prestaju postojati.
I tu možda ne bi bio kraj da se nije otišlo još jedan korak dalje. Na društvenim mrežama sve se češće pojavljuju poruke i komentari koji s neobjašnjivom nostalgijom i simpatijom govore o osobama iz najmračnije povijesti Europe.
Mogu se pročitati brojni komentari u kojima se kaže kako je Adolf Hitler pogriješio što nije završio posao. Dalje se govori kako nam danas treba novi Hitler, pa kako je Hitler bio apsolutno u pravu, pa mu se ispričavaju kako su do sada imali pogrešno mišljenje o njemu…
Sve se komentira u tom stilu. Vapi se za „Hićom“ kao za nekom pozitivnom povijesnom ličnošću. I to masovno, bez iznimki. Od stotinjak komentar ispod jednog posta, koji je bio inspiracija ovom tekstu, praktično su svi puni pozitive o Adolfu Hitleru. Uglavnom komentiraju Bošnjaci. Barem se po imenima i prezimenima to može lako zaključiti. Uz Bošnjake tu se nađe i pokoje kršćansko ime. Teško je razlučiti je li hrvatsko ili srpsko. Ali su oni u značajnoj manjini i irelevantni su sagledavši ukupan broj komentara.
Sasvim je razumljivo što se Iranu želi dati potpora, ali veličati Adolfa Hitlera na način kako to danas pojedinci u Bosni i Hercegovini rade van svake je pameti.
Takve riječi nisu samo opasne, one su sramotne. A još je strašnije što gotovo nitko ne reagira. I nitko ne pita: ljudi, jeste li normalni?
Možda komentiraju samo oni najekstremniji. Možda oni glasniji zatome tišinu razboritih. Možda. Ali kad ni jedan razuman glas ne progovori, time se puno kaže.
Ovakvi izljevi mržnje nisu ekskluziva samo jednog naroda. I drugi narodi imaju svoju tamnu stranu. Ali vjerski motiviran obrazac navijanja najjasnije se oslikava kod bošnjačkih muslimana.
Postavlja se pitanje: koliko je pametno izlagati se na ovakav način? Jer ovakvi sukobi, kakve danas gledamo diljem svijeta, mogu eskalirati u nešto puno veće, u globalni sukob u kojem će interesi velikih sila biti maskirani religijskim konfliktom. A u takvom vihoru upravo bi europski muslimani, ni krivi ni dužni, mogli postati kolateralna šteta.
Povijest pamti gdje vodi ideološko ludilo. Psihopati su na račun ideje žrtvovali milijune. I zato povijest ne treba izazivati. Lijepo je netko rekao: kad se veliki tuku, mali se trebaju sakriti ispod stola. Nije ni viteški, ni časno, ali ponekad je to jedini način da se preživi.
I dolaze vremena kad će jedino važno biti samo to – preživjeti.
PeD | DOMOVINA
