Podjela Bosne i Hercegovine je iluzija koja u mnogim glavama živi kao realnost. Mnogi kažu ako dođe do pokušaja komadanja države da će uslijediti rat. Jer podjela zemlje kakvagod da se napravi za najmanje jednu stranu bila bi izrazito neprihvatljiva. A to nezadovoljstvo može samo eskalirati u novi sukob. Iako je ova teza vrlo utemeljena do disolucije zemlje može doći i bez rata. Ponovo bi bilo nezadovoljnika, ali oni ne bio imali previše prostora da to svoje nezadovoljstvo manifestiraju na agresivan način. Takva disolucija je moguća u slučaju okupacije Bosne i Hercegovine od strane neke velike i moćne vojne sile. To je sve pak u teoriji. U praksi sve izgleda sasvim drukčije. Disolucije neće biti i neće biti rata. Jer oni koji trebaju da povedu rat teški su milijune eura i njima prvim se ne isplati ratovati, jer bi svakim ratom izgubili sve. Bez obzira da li su imovinu mukom zaradili ili su je stvorili pljačkom i hapanjem od naroda.
Nevezano za gornje u nastavku teksta idemo se pozabaviti situacijom da do disolucije BiH ipak dođe. Što bi dobili i kako bi izgledali zemljovidi. Na što bi ličile nove države ili novoproširene države. Jer podjela BiH podrazumijeva pripajanje odcjepljenih teritorija Srbiji odnosno Hrvatskoj. Jer nitko se neće odvajati od Bosne i Hercegovine da bi postao duh koji luta bespućima balkanske žabokrečine.
Na što bi ličile države nastale raspadom BiH
Srbija ne da ne bi ličila na nekakvu Veliku Srbiju, nego ne bi ličila ni na smislenu proširenu Srbiju, jer ovakve granice nema ni jedna zemlja na svijetu. Takve granice su nenaravne, neodržive i bez ikakve logike. Čuvanje takvih granica totalno bi bilo neisplativo, a prometno-komunikacijski sustav ne bi imao nikakvog smisla.
Republika Hrvatska bi doživjela tek neznatne izmjene. Jer Hrvatska je svoje neprirodne granice platila ranije. Hrvatska se ovim neprirodnim granicama suočava s problemom prometne povezanosti između istoka zemlje i njenog krajnjeg juga. Dužina granice nadilazi realne okvire njene neproporcionalne površine. To je posljedica neprincipijelnog stvaranja država gdje nije vođeno računa o nizu faktora koji su Republiku Hrvatsku definirali ovakvom kakva je sada. Ali to je već neka druga tema koju ćemo ostaviti za neka druga vremena.
Na kraju ovog procesa razgradnje države BiH dobili bi jednu novu državu. Bosna i Hercegovina kakvu znamo bi nestala, jer ono što bi pripalo Bošnjacima ne bi teritorijalno zadiralo u Hercegovinu. Tako da bi Bošnjaci svoju državu mogli mirne duše nazvati samo Bosna.
Ni takva Bosna ne bi imala nekakav smislen izgled, ali iz gornjih primjera vidimo da bi od Bosne postojale države i s „luđim“ granicama.
Ne bi trebalo puno očajavati što se Bosna proteže u ovim gabaritima. Znala je ona nekada biti i manja. Doduše nekada je bila i veća, ali sve ima svoj vakat, pa tako i Bosna.
Međutim, ovakva Bosna bi također bila ekonomski neodrživa i dugoročno ona ne bi imala nikakvog smisla.
S druge strane Bošnjaci s pravom negoduju. Njih je cca 50% u Bosni i Hercegovini i svesti ih na nekih 30% državnog teritorija uistinu bi bilo nekorektno.
Zato kada se govori o podjeli Bosne i Hercegovine ona bi morala ići u tom pravcu koji bi zadovoljio sve tri strane. A sve tri strane bi mogle tražiti zadovoljštinu samo u slučaju da su podjednako nezadovoljne. Paradoksalno zvuči, ali je tako. A ako bi svi bili podjednako nezadovoljni to bi moglo značiti da je podjela koliko toliko „pravedno“ napravljena.
A ako je i nepravedna onda je nepravedna za sve i to je cijena kompromisa. U svim drugim slučajevima pričati o podjeli Bosne i Hercegovine zaista nema smisla.
Današnja politička stajališta Bošnjaka idu u tom pravcu da za sebe osiguraju što više prostora, jer sa 30% teritorija ne mogu biti zadovoljni. I ne trebaju. Zašto bi i bili. Pitanje je kakve bi zahtjeve imali Hrvati i Srbi da su oni na poziciji Bošnjaka i da im netko ponudi 30% Bosne i Hercegovine.
Kakva podjela BiH bi imala smisla
Radi razumijevanja problema disolucije Bosne i Hercegovine predstavljamo zemljovid kao ideju kako bi BiH mogla biti podijeljena. Prikaz zemljovida ispod je nekakvo kompromisno stanje u kojem bi svi izgubili ponešto i gdje nitko ne bi bio prezadovoljan.
Ovakve granice bi imale smisla samo u slučaju stvarne disolucije BiH. U slučaju jedinstvene Bosne i Hercegovine ovakve granice ne bi imale smisla. Jer težiti ovakvom kompromisu podrazumijevalo bi platiti debelu cijenu što je opet nerealno i neizvedivo. Ovakva podjela ima smisla samo u slučaju rješavanja trajnog mira. Trajni mir ima svoju cijenu, a rješenje slično ovome može dovesti do toga.
Teško je očekivati da bi ovakvo rješenje bilo prihvatljivo svima. Zasigurno bi ovakva podjela bila odbačena od najmanje jedne strane. Vjerojatno bi svi gledali na ove granice kao na gubitak nečega svojega. To je jasno, kao što treba biti jasno da se bolji dogovor ne može postići i da na bilo kakvo drugo rješenje neće pristati nitko. Zato će ovakva Daytonska BiH poživjeti još dugo.
Ovo nije ničiji zemljovid nego mapa podijeljene BiH koja bi mogla navesti na razmišljanje kojim putem je moguć razlaz. Naravno, ovo je nekakav polazni okvir za razumijevanje teme koji u konačnici može pretrpjeti manje ili čak veće promjene. Ali svaka suštinska promjena sigurno Bosnu i Hercegovinu održava u komadu i do nikakve podjele neće doći.
Svi bi nešto dobili
Čini se kako bi ovakvom podjelom Srbi izgubili najviše. Tehnički to je tako. Međutim ono što Srbi danas imaju nije u cijelosti njihova djedovina i zato ovakva BiH i jeste prijepor dugih 30 godina.
Gubitak Posavine i Krajine za Srbe bi izgledalo kao nešto katastrofično. Međutim, sve dok su Srbi dio bilo kakve BiH i dok teritorij koji svojataju ne pripoje Srbiji oni će biti gubitnici, jer svaka BiH je za Srbe poraz.
Republika Srpska u sastavu Bosne i Hercegovine je definitivno srpski gubitak i on će se tek potvrditi u budućnosti kolikogod Srbi mislili ili priželjkivali da neće. Pripojenjem istočne Bosne i Hercegovine Srbiji Srbi bi dobili kakvu takvu satisfakciju za svoja vojna osvajanja, ali i svoje pravo na dio Bosne i Hercegovine. U ništa manjoj površini nego što Srba ima u postotku u BiH.
S druge strane otimačina nacionalnog prostora Hrvatima i Bošnjacima, radi budućeg trajnog mira, mora se kompenzirati. U suprotnom ne samo da nema podjele BiH nego bi i trajni mir bio na dugom štapu. Hrvati i Bošnjaci će kad-tad pokucati na srpska vrata i tražit će natrag svoje. Samo u tom slučaju ne bi bilo lijepo zvati se Srbinom.
Ovakvom podjelom Bošnjaci bi dobili daleko kompaktniji teritorij koji bi bio veličine kao mnoge druge države s 2 milijuna stanovnika. Ako jedna Slovenija može prosperirati s državom slične površine i sa sličnim brojem stanovnika zašto ne bi mogla i ovakva bošnjačka Bosna. Ovim bi Bošnjaci u svojoj Bosni riješili i srpsko i hrvatsko pitanje i konačno imali bi svoju nacionalnu državu. To što ne bi bila veća ne bi trebao biti nikakav kamen spoticanja, jer se mora uvažiti činjenica da u Bosni i Hercegovini žive tri naroda i da svaki narod ima pravo na Bosnu i Hercegovinu.
Jedino bi hrvatski dio bio podijeljen na dvije teritorijalne cjeline, ali to ne bi predstavljalo problem ako bi se taj dio teritorija pripojio matici Hrvatskoj.
Iluzijama nikad kraja
Kako su sve ovo iluzije, jer beha narodi nemaju toliko pameti da mirno i bez rata riješe svoje probleme, Bosna i Hercegovina će i dalje ostati tamo gdje i jeste. Nažalost, nefunkcionalna i baš onakva kakvom ju je hrvatski predsjednik Milanović onomad nazvao – „Shit“.
Možda zato i jeste takva kada smo svi u njoj „Shit“, pa bolje i ne zaslužujemo. A da imamo pameti mogli bi napraviti lijepu državicu po mjeri svih nas u kojoj bi barem našoj djeci bilo znatno bolje nego nama. A onda ponovo ne bi nekima pasalo, jer se ova država ne bi više zvala Bosna nego „Druga Švicarska“. Nekima bi i to smetalo.
PeD | DOMOVINA
