U Posavini, gdje magla zna biti mekša od pamuka, a riječi se prenose šaptom preko livada, oranica i šljivika, živi i stvara pjesnik za kojeg se ne može reći da samo piše stihove, on ih oblikuje kao rukotvorine duše. A stvorio ih je na tisuće, posložene u nešto manje od 4000 pjesama. Stjepan Đurčević Stipa iz Oštre Luke ne bilježi vrijeme i događaje, on ih pretvara u uspomene. Njegove knjige nisu samo zbirke pjesama, već odredišta nepresušne posavske inspiracije, izljev emocija preoblikovan u stihove o ljubavi, ponekad složene, a beskrajno jednostavne.
Stipa piše o mladalačkim ljubavima, tihim i samozatajnim, o onima koje ne traže pozornicu, ali ostaju u čovjeku kao najdublje uspomene. Posebno je nadahnut kada piše o svojim roditeljima, o djetinjstvu, o Posavini gdje su mu pjesme utkane u tkivo svakodnevice, kao šapat koji ne prestaje.
Čovjek rodne Posavine
Kad govorimo o pjesnicima, često se zadržimo na njihovoj umjetničkoj duši, zaboravljajući čovjeka iza stihova. A Stjepan Đurčević Stipa je prije svega čovjek, onaj koji zna slušati tišinu, koji osjeća prostor praznine, kako je i nazvao jednu od svojih zbirki. On je čovjek rodne Posavine, koji mirise djetinjstva pretače u stihove i koji je kroz dvanaest objavljenih zbirki pokazao da književnost ne mora biti daleka i tuđa, već domaća, bliska i naša.
Njegova poezija nije nastala iz potrebe za dokazivanjem, već iz unutarnje potrebe da se sačuva ono što je vrijedno. U njegovim stihovima odzvanja i osobna tišina, i kolektivna memorija.
Glasnik Posavine
Posavina je posljednjih godina iznjedrila mnoštvo autora, među kojima se ističu brojni pjesnici. Svi oni dali su svoj obol i po njima će se Posavina pamtiti — ne samo po rijekama, poljima, šargiji i običajima. Među njima, Stjepan Đurčević Stipa stoji kao tihi ocean pjesništva. Njegov široki opus i mnoštvo pjesama, od kojih je samo dio objavljen, čine ga jednim od najproduktivnijih autora ne samo Posavine, nego i šireg prostora.
Stipine pjesme su svjetionik riječi. Ne dopuštaju da se zaboravi ono što je bilo, niti da se prešuti ono što jest. Svoja djela stvara na relaciji Beč – Oštra Luka, tiho ali postojano, već godinama šalje stihove koji ne traže pažnju, jer pažnju zaslužuju.
Put sazrijevanja
Stipa je rano počeo pisati pjesme, ali ih nije objavljivao. Prvu zbirku pjesma objavio je u poznijim godinama. A onda je slijedila druga zbirka, pa treća, i tako redom do dvanaeste. Svakom novom knjigom sazrijevao je kao autor, širio tematska područja i ovjekovječio ih stihovima.
Stipa je od onih autora kojima inspiracija dolazi lako. Ne treba mu mnogo da iz jedne obične priče izvuče pjesmu koja tu priču ispriča na osebujan način. Njegove pjesme su pune rime, a teme inspirirane njegovim burnim životom. No Stipa kaže da su njegove pjesme dio priče svakoga od nas, i da se većina ljudi može u njima prepoznati.
U predgovoru desete zbirke „Kap veselja” izdvaja strofu:
Prošetaj pored rijeke,
zaboravi vjetar, sušu.
Gledaj kako se talasa,
i odmori svoju dušu.
U toj strofi, kao i u mnogima drugima, poziva na jednostavnost, na povratak prirodi, sebi, i miru koji rijeka zna pružiti.
Slikovnice kao produžetak duše
Nije lako preskakati iz žanra u žanr. Teško je s pozornice namijenjene zreloj publici prijeći na djela za djecu. Stipa je to pokušao i uspio. Pisati za djecu znači pisati iz srca, a Stjepan Đurčević Stipa to čini s lakoćom koja dolazi iz iskrenosti.
Njegove dvije slikovnice potvrđuju to: „Kupus i paprika” je umiljato ispričana priča u stihovima, bogato ilustrirana, dok je „Semafor” ne samo pjesnički uređena slikovnica, već i edukativna priča koja djecu kroz ritam i rimu vodi kroz prve korake razumijevanja prometa.
Te slikovnice nisu samo knjige. One su poziv djeci da zavole riječi, da se prepoznaju u pričama. A djeca će kroz njih osjetiti čari nekih novih bajki, koje ovog puta dolaze iz naše Posavine.
Etablirani pjesnik
Mnoštvo izdanja i široka lepeza stvaralaštva Stipu su učinili prepoznatljivim pjesnikom i kulturnim djelatnikom Posavine. O njemu je pisao portal Zavičajne zbirke knjiga Bosanske Posavine, dao je intervju za oraški portal Orašje News, a nedavno je o njemu objavljen tekst i u Večernjem listu.
Sudjeluje na književnim večerima, a portal Posavina.org bilježi njegovo prisustvo na susretima pjesnika s obje strane Save, u sklopu događanja koje organizira Matica hrvatska Orašje. Time se potvrđuje da je Stipa već prepoznat kao dio književne scene Posavine. Ne kao prolazni autor, već kao onaj koji ostaje.
Stjepan Đurčević Stipa nije samo pjesnik Posavine. On je njezin tihi pripovjedač, njezin čuvar i njezin glas koji ne prestaje govoriti.
U nastavku donosimo jednu Stipinu pjesmu karakterističnu za njegov stavralački opus.
USPOMENE
Tužan stojim pored groba
u grudima srce bije
za majkom mi duša plače
moja majka živa nije.
Pisao bih za nju pisma
sve dok moja ruka piše
tek onako iz duše moje
volim je od svega više.
Smišljao bi u glavi slike
samo živa majko da si
tješio je od svih muka
da joj osmijeh lice krasi.
Oko vrata diram ruku
kako grli i ona mene
još je vidim u blizini
u sjećanju uspomene.
Stjepan Đurčević Stipa, 11.11.2022.
PeD | DOMOVINA
