Ratni sukobi se šire, a najveće nuklearne sile, SAD i Rusija, nastavljaju vojne intervencije. Iako je vjerojatnost da se upotrijebi nuklearno oružje mala, ona nije potpuno isključena. Upravo ta mogućnost stvara psihozu među građanima. Društvene mreže odzvanjaju nepovjerenjem prema političkim vođama, koje mnogi smatraju neodgovornima, pa čak i mentalno nestabilnima. Strah da bi “neka budala” mogla pritisnuti crveno dugme postao je dio čestih javnih rasprava.
No, što zapravo znači nuklearni rat? Je li to trenutna apokalipsa u kojoj nestaje cijela regija, ili je stvarnost ipak drugačija?
Od Hirošime do danas
Nuklearno oružje je u povijesti upotrijebljeno samo dva puta u Hirošimi i Nagasakiju 1945. godine. Od tada, unatoč brojnim krizama (Kubanska kriza 1962., hladnoratovske napetosti, Indija–Pakistan), nikada nije ponovno korišteno. To pokazuje da postoji snažna globalna svijest o njegovoj razornoj moći i politička kočnica koja sprječava njegovu upotrebu.
Ljudi često misle da su današnje bombe “100 puta jače” od onih bačenih na Japan. To je točno, jer postoje bojeve glave od stotina kilotona, pa i megatonske. Ali važno je razumjeti da se u praksi razlikuju taktičke i strateške bombe.
Taktičko i strateško oružje
Taktičke nuklearne bombe su manje snage (do nekoliko desetaka kilotona), namijenjene za bojište, protiv vojne infrastrukture ili koncentracije trupa. Dok su strateške nuklearne bombe znatno veće snaga (megatonse), namijenjene za uništavanje velikih gradova, industrijskih centara ili vojnih baza.
Zanemarivi su izgledi da se na područje BiH i šire regije koriste strateške, megatonske, nuklearne bombe. Jer s obzirom na geostratešku i vojnu važnost našeg područja takvu mogućnost treba isključiti. Ako bi ikada i došlo do udara, realno je očekivati da se na našem području koristi taktičko oružje, a ne megatonske bombe. Važno je realno sagledati mogućnosti i objektivne potrebe upotrebe nuklearnog naoružanju na području Balkana. Nužno je smiriti panična razmišljanja da će svako selo biti spaljeno pod udarom mogućeg nuklearnog rata.
Primjer: Brčko pod nuklearnim udarom
Da bi razumjeli jedan takav scenarij morali smo za primjer uzeti jedan grad. Izbor je slučajno pao na grad Brčko. Za simulaciju je odabrana nuklearna bomba od 100 kilotona. Zašto baš 100 kilotona? Zato što je logično pretpostaviti da na grad poput Brčkog, koji nema stratešku važnost, ne bi imalo smisla baciti bombu veću od navedene. Najveće bombe čuvaju se za velike vojne ili političke centre, a Bosna i Hercegovina po svom geostrateškom značaju ima vrlo male šanse da postane meta.
Evo što bi se desilo nakon eksplozije 100 kilotonske bombe, koja je, da podsjetimo, 7 puta jača od one bačene na Hirošimu.
- Vatrena kugla bi zahvatila radijus od 423 metra. Sve unutar tog kruga promjera 423 m bilo bi ispareno i to u djeliću sekunde.
- Radijacijski radijus bi iznosio 1,11 kilometara i imao bi smrtonosne doze zračenja od 500 rem („Rem“ je mjera za količinu zračenja koju tijelo primi). 500 rem gotovo sigurno znači smrt od radijacije i nitko u krugu nešto većem od jednog kilometra ne bi preživio zbog visoke radijacije. Teoretski moglo bi preživjeti oko 15% populacije u toj zoni, ali bi svi oni vrlo brzo preminuli od raka.
- Umjerena oštećenja od eksplozije bila bi u radijusu od 3,26 km. Što znači da bi većina stambenih zgrada bila urušena, ozljede na ljudima bi bile univerzalne, smrtni slučajevi široko rasprostranjeni. Požar bi nanio velike štete na stambenoj infrastrukturi. Velik broj građevina bi se urušio, a zbog visoke temperature velik broj stanovništva bi zadobio teške i smrtonosne opekline.
- Toplinsko zračenje bi zahvatilo radijus od 4,38 km. Ovo toplinsko zračenje izazvalo bi opekline trećeg stupnja na svim otkrivenim dijelovima kože. Opekline su često bezbolne jer uništavaju bolne živce. Mogu uzrokovati teške ožiljke ili invalidnost, a mogu zahtijevati i amputacije.
- Svjetlosni udar bi imao najširi radijus i on bi iznosio 9,18 km. U tom radijusu može se očekivati razbijanje prozorskih stakala. To može uzrokovati mnoge ozljede populaciji zatečenoj uz prozore nakon što bi vidjela bljesak nuklearne eksplozije (koja putuje brže od vala tlaka). Ovaj udar se često koristi kao mjerilo za lagane štete u gradovima.
Drugim riječima, razorni učinak bio bi ograničen na Brčko i užu okolinu. Gradovi poput Bijeljine ili Tuzle ne bi imali izravne posljedice. Pa čak ni obližnje Orašje, jer nuklearna bomba od 100 megatona nema razoran učinak širi od područja radijusa 10 kilometara. To je ključno naglasiti: nuklearna bomba ne briše cijelu regiju, već pogađa lokalno područje.
Zašto građani ne trebaju paničariti?
Da kojim slučajem netko najavi da će baciti nuklearno bombu na neki grad, vjerojatno bi od straha i psihoze svo stanovništvo u radijusu od sto kilometara napustilo područje najavljenog epicentra udara. No, podaci o stvarnim učincima nuklearne bombe jasno pokazuju da izravnih posljedica po područja udaljena više od 10 kilometara ne bi bilo. Strah je razumljiv, ali nije utemeljen na realnim podacima.
Stanovništvo BiH u cjelini ne treba strahovati da će njihovi gradovi biti mete. Zemlja nema vojnu ni političku težinu koja bi je učinila metom. To ne znači da nuklearni rat nije izravna prijetnja Bosni i Hercegovini, ali prijetnja je globalna i ima svoj značaj i veliku opasnost za sve stanovnike Zemlje.
Neizravne posljedice: prava prijetnja
Najveća opasnost nuklearnog rata nije u tome da će svaka kuća biti pogođena bombom, nego u posljedicama koje dolaze nakon. Radioaktivno zračenje može se širiti vjetrom i kišom, kontaminirati tlo i vodu. Još veća prijetnja je tzv. nuklearna zima, pad temperature zbog prašine i čestica u atmosferi, smanjenje proizvodnje hrane što bi dovelo do gladi i globalna destabilizacija.
Dakle, iako gradovi u BiH i susjedstvu ne bi bili izravno uništeni jednom bombom, cijelo čovječanstvo bi osjetilo posljedice nuklearnog sukoba bez obzira gdje bi bilo žarište tog sukoba.
Između mitova i stvarnosti
Nuklearni rat nije trenutna apokalipsa u kojoj cijela regija nestaju u jednom bljesku. Njegova razorna moć jest ogromna, ali ona ima granice koje se mogu precizno izračunati. To je važno naglasiti jer psihoza u javnosti često proizlazi iz neznanja. Ljudi zamišljaju da bi jedna bomba mogla uništiti cijelu regiju, dok podaci pokazuju da je učinak iako razoran lokalnih okvira. Naselja udaljena desetak kilometara od epicentra ne bi bila izravno pogođena, što znači da stanovništvo ne treba paničariti i bježati čim se spomene nuklearni udar.
Bosna i Hercegovina, kao vojno i geostrateški nevažna zemlja, realno nema šanse da postane meta nuklearnih napada. To je činjenica koja bi trebala smiriti lokalne strahove. No, istovremeno, cijelo čovječanstvo ima razloga za zabrinutost. Nuklearni sukob, čak i ograničen, nosi posljedice koje nadilaze granice država: radioaktivno zagađenje, klimatske promjene, pad proizvodnje hrane, glad i globalnu destabilizaciju. To je prava prijetnja, ne lokalna, nego planetarna.
Zato je važno razbijati mitove i psihoze, ali i podsjećati da svaka prijetnja nuklearnim oružjem nosi rizik koji se ne može ignorirati. Edukacija građana, racionalno objašnjenje podataka i smirivanje panike jednako su važni kao i politički napori da se nuklearno oružje nikada ne upotrijebi.
Nuklearni rat, ako bi se dogodio, ne bi bio kraj svijeta u jednom trenutku, ali bi mogao biti početak dugog razdoblja globalne patnje. Upravo zato, odgovornost političkih vođa i svijest građana moraju ići ruku pod ruku: da se mitovi razbijaju, strahovi smiruju, a prijetnja shvati ozbiljno.
PS: Ukoliko želite vidjeti kakva bi bomba imala učinak na vaš grad ili regiju posjetite stranicu nuclearsecrecy.com/nukemap/ i napravite simulaciju. Dobit će te i točne podatke razmjera uništenja.
PeD | DOMOVINA
