U materijalima za 10. sjednicu Gradskog vijeća Orašje vijećnicima je dostavljen materijal za točku dnevnog reda “Informacija o Izvješću o razvoju Grada Orašja za 2024. Godinu”. Izvješće je izrađeno u odnosu na Integriranu strategiju razvoja Općine Orašje 2021. – 2027. godine.
Sama strategija razvoja je jedan vrlo simpatičan skup lijepih želja i ciljeva kojima bi malo tko imao što zamjeriti. Tako se, između ostaloga, planira: unaprijediti poslovni ambijent i poduzetničku infrastrukturu, osigurati povećanje kapaciteta poljoprivrednika i osigurati zadovoljenje potreba postojećih i budućih generacija(!), razvoj dinamičnog tržišta rada, unaprijediti efikasnost pružanja javnih usluga, unaprijeđenije društvene infrastrukture itd., itd…
Promatrajući podatke i planove koje je sama vlast kreirala i stavila na uvid javnosti (vijećnicima) iole detaljniji čitatelj se mora upitati radi li se o totalnom amaterstvu, nesposobnosti i javašluku ili nečijoj sprdačini s nečim što bi trebao biti vrlo ozbiljan dokument.
Tako se u odjeljku “unaprijeđeno poslovno okruženje u funkciji konkurentnog gospodarstva” planiralo broj poslovnih subjekata povećati sa 1.253 u 2019. na 1.500 do 2027. godine. Istovremeno je planirano da se prosječan broj zaposlenih poveća sa 3.605 u 2019. na 3.800 u 2027. Što će reći da bi u nekih 250 novih poslovnih subjekata trebalo biti zaposleno 200 novih radnika. Dakle, 200 novih poslovnih subjekata s po jednim zaposlenim i 50-ak poslovnih subjekata bez zaposlenih!?
Možda je planirano da će postojeći poslovni subjekti smanjivati broj zaposlenih, odnosno da će iz postojećih prelaziti u te novoosnovane? A gdje je tu i kakav je to razvoj ako će postojeće tvrtke umjesto daljnjeg razvoja ili barem održavanja dostignutog nivoa poslovanja smanjivati isti?
Čime se vodio “stručnjak” (ili “stručnjaci”) koji je ovako planirao unaprijediti poslovno okruženje i konkurentnost… teško je dokučiti, ali mu je logičan zaključak bio da će to i takvo poslovno okruženje dovesti do, kako piše, “ubrzanog i inkluzivnog društvenog razvoja”. To u prijevodu znači da će, po njihovim predviđanjima, doći do drastičnog povećanja prirodnog priraštaja (sa 0,00026 u 2019. na 0,01 u 2027.), a da će stupanj migracija stanovništva, koji je u 2019. bio -10% u 2027. doći na +5%.
Istina, ne znamo odnosi li se ovih 5% na povratak raseljenih Posavaca iz inozemstva ili na dolazak Indijaca, Pakistanaca ili već koga, ali planovi svakako ne ulaze u takve “nebitne” detalje.
Još je interesantnije da je za to silno povećanje prirodnog priraštaja i doseljavanje novog stanovništva poticaj, između ostaloga, trebalo biti i povećanje prosječne neto plaće sa 960 KM u 2019. na cijelih 1.000 KM u 2027. I zaista, tko ne bi poželio živjeti i raditi u sredini u kojoj prosječna plaća za 8 godina naraste za cijelih 40,00 KM?
Istina, nisu 2019. godine mogli predvidjeti da će inflacija do 2024. podići prosječnu plaću na 1.350 KM (što je i dalje ispod prosjeka u FBiH), ali planirati u 8 godina povećanje s 960 KM na 1.000 KM???
Čak bi i Mojmira rekla: “Moooolim!?”
Tekstualni dio koji prate priložene tabele kreće se od rečenica koje zvuče “mudro”, a ne znače ništa, tipa: “Analiza ključnih indikatora ukazuje na kombinaciju uspjeha i izazova, uz jasnu viziju daljnjeg razvoja.”(!?), do onih koje se svode pod onu: “Jel’ ti vjeruješ meni ili svojim očima?”, kao npr.: “Pozitivna stopa migracije stanovništva svjedoči o privlačnosti Orašja kao mjesta za život, rad i razvoj, što upućuje na povoljne uvjete koji privlače nove stanovnike.” Znamo da svakim danom srećemo sve manje starih stanovnika, a jedini koji se mogu primijetiti da su prepoznali privlačnost povoljnih uvjeta su smrdljivi martini.
Koliko god uljepšavali ili se pravili ludi, demografsku sliku ponajbolje oslikava tabela prirodnog priraštaja u 2024.:
S tim da ova slika nije posljedica nikakvih prirodnih i elementarnih nepogoda niti klimatskih promjena nego katastrofalne gospodarske i svake druge politike vlasti koja 35 godina upravlja ovom općinom (i županijom) bez ikakvih vizija i ideja, vodeći se samo i isključivo održavanjem na vlasti jedne stranačke strukture (koja više nije ni stranačka nego čisto interesna) i izvlačenjem društvenih sredstava u privatne džepove. Zbog toga se bojim da će onih 5% pozitivnih migracija (doseljavanja), ako se i dese, biti posljedica uvoza jeftine (još jeftinije od ove domaće) radne snage iz nekih dalekih zemalja.
Dolazimo potom do jedne interesantne i znakovite tabele: Vanjskotrgovinska razmjena u 2024.
U najkraćem: općina Odžak uveze robe u vrijednosti 119 miliona KM, a izveze 154 miliona KM.
Općina, upsss… grad Orašje uveze robe u vrijednosti 313 miliona KM, a izveze 34 miliona KM.
Ne treba biti nikakav ekonomski stručnjak da bi se zaključilo da se u Odžaku proizvodi (stvara nova vrijednost) i izvozi, a u Orašju većinu “gospodarstva” čini trgovina i uvoz stranih roba za daljnju prodaju. Taj, po mnogim parametrima “još gori”, Odžak u našu županiju donese 35 miliona, a Orašje iznese skoro 280 miliona.
Dodatni komentari su zaista nepotrebni.
U izvješću o razvoju za 2024. godinu nalazi se i pregled parametara vezanih za osnovno obrazovanje. Pa tako saznajemo da na Općini Orašje, odnosno na području grada imamo 750 osnovnoškolaca raspoređenih u 65 odjeljenja i 10 škola, a obrazuje ih 134 nastavnika. Kada se to pretvori u statistiku dobivamo podatke da je u odjeljenjima, u prosjeku, 11,5 učenika(!), da po jednoj školi dođe 6,5 odjeljenja (ni jedno po generaciji) i da po jednom nastavniku dođe 5,6 učenika. Teško je reći koji je podatak gori od kojega. Kao šlag na kraju saznajemo da imamo 37 učenika na 1.000 stanovnika što je najmanje u FBiH.
Nadalje, imamo prezentirane podatke da je u periodu od 2019. do 2024. indeks nivoa razvijenosti pao sa 0,79 na 0,76; da smo 45-a općina po razvijenosti u federaciji (nerazvijana općina); da se broj poslovnih subjekata u tom periodu konstantno smanjuje isto kao i prosječan broj zaposlenih; da je pokrivenost uvoza izvozom za tih 5 godina spala s 20,33 % na 10,90 %; itd., itd.
U pratećem tekstu, i opet po onoj: “Jel’ vjerujete svojim očima (brojkama) ili nama?”, čitamo izraze kao što su: unaprijeđeno poslovno okruženje, stabilan gospodarski napredak, jačanje izvoznih kapaciteta, impresivan pokazatelj indeksa razvijenosti, Orašje kao uzoran primjer gospodarskog razvoja u regiji, Orašje se pozicionira kao grad budućnosti i slične nebuloze.
Imamo potom priloženu tabelu koja prikazuje utrošak milijuna proračunskih novaca na neidentificirane programe koji se kriju iza naziva kao što su: Efikasna javna administracija (1.238.680,00KM), Održivi razvoj uz efikasnu javnu administraciju (150.660,00 KM), Unapređenje transparentnosti i efikasnosti upravljanja javnim financijama (688.900,00 KM), Efikasna javna administracija zasnovana na kvalitetnoj planskoj osnovi (571.000 KM) i sl.
U jednoj od priloženih tabela vidimo i podatak da je na Jačanje kapaciteta civilnog sektora (ma šta to značilo) potrošeno 325.000,00 KM.
Možda usput spomenuti da i 10 godina poslije katastrofalnih poplava koje smo doživjeli 2014., pod stavkom Unapređenje sigurnosti građana od rizika uzrokovanih prirodnim i drugim nesrećama i minama, stoji redak: Broj čamaca za spašavanje = 0(!)
Na koncu, pod točkom 6. Zaključci i preporuke, i pored prezentacije svih negativnih pokazatelja čitamo rečenicu: U 2024. godini Grad Orašje ostvario je značajan napredak u svim ključnim područjima razvoja, svladavajući negativne trendove zabilježene u 2023. godini, kada je grad doživio pad u IV. kategoriju razvijenosti. Ovaj izuzetan oporavak(!) rezultirao je povratkom u III. kategoriju razvijenosti, uz impresivan skok od sedam mjesta na ljestvici Federacije Bosne i Hercegovine, čime Orašje zauzima 45. poziciju.
Šta reći poslije svega? Vlast koja 35 godina upravlja svim društvenim i gospodarskim resursima i prelazak općine/grada Orašja iz IV (najgore) kategorije razvijenosti na začelje III kategorije naziva značajnim napretkom, a 45. mjesto po razvijenosti (od 79 općina) impresivnim postignućem je, u najmanju ruku, izgubila svaki kompas. Ako je ikada ikakav i imala.
Da nije žalosno i pogubno zaista bi bilo smiješno.
Na kraju, ostaje da se čestita autoru strategije na ovom remek-djelu. Jer nije mala stvar pretvoriti pad u napredak, minus u plus, a demografski nestanak u “privlačnost za nove stanovnike”. Grad Orašje je zaista grad budućnosti, samo pitamo se čije, naše sigurno ne.
Plaće rastu za 40 KM u osam godina, migracije se preokreću bez ljudi… ?! Strategija ne služi razvoju, nego održavanju iluzije, da se nešto kao radi…
U tom svjetlu, možda bi najpošteniji zaključak bio da se strategija razvoja Grada Orašja ne arhivira kao dokument, nego kao upozorenje. Da se ne zaboravi kako izgleda kad se vlast izgubi u vlastitim tablicama, a grad u vlastitim iluzijama.
Ninoslav Sušilović,
predsjednik Posavske stranke
