Srpska mitomanija među inim se posebno izdvaja. Njihova mitomanija se širi društvenim mrežama i u medijima, ali neki srpski intelektualci i povjesničari, svjesni pogubnosti i očitog pretjerivanja i poigravanja s povjesim činenicama javno raskrinkavaju te mitove. Unatoč pritiscima i nerijetko u neprijateljskom okruženju neki od njih se odvaže i demantiraju gomilu uvriježenih laži o zlatnoj mitološkoj prošlosti Srba.
Jedan od najzapaženijih primjera je knjiga Mitovi srpske istorije povjesničara Dejana Ristića. U njoj autor analizira i demontira niz duboko ukorijenjenih narativa koji su desetljećima oblikovali srpski nacionalni identitet. Umjesto da navodimo sve njegove argumente, osvrnut ćemo se na nekoliko najupadljivijih primjera.
-
- Zlatne viljuške iz 12. stoljeća
Jedan od popularnih mitova tvrdi da se na srpskom dvoru u 12. stoljeću jelo zlatnim viljuškama. Ristić ovu tvrdnju odbacuje, navodeći da se viljuška u srpskoj historiografiji prvi put spominje tek u 15. stoljeću. - Zvonjava u Notre-Dameu zbog „pobjede“ na Kosovu
Prema još jednom mitu, u pariškoj katedrali Notre-Dame zvonila su zvona u čast srpske pobjede nad Osmanlijama u Kosovskoj bitci. Ristić jasno ističe da je riječ o potpunoj izmišljotini. Ne samo da nije bilo nikakve dojave Francuzima, već ni sama pobjeda nije postojala. - Ratni poklič Stefana Nemanje
Često se tvrdi da je srednjovjekovni vladar Stefan Nemanja prvi upotrijebio poklič „Za krst časni i slobodu zlatnu“. No, Ristić podsjeća da se taj izraz prvi put pojavljuje u pjesmi Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića iz 1846. godine, dakle, stoljećima kasnije. - Šamari Churchillu
Mit govori kako je Tankosić, inače istaknuti član “Crne ruke”, saznao da u beogradskoj krčmi odsjeda ministra unutarnjih poslova UK Churchill koji je navodno onomad nešto loše pisao protiv Srba, otrčao je do te kavane i ubio Boga u tadašnjem ministru unutarnjih poslova u Vladi Ujedinjenog Kraljevstva. Ristić i ovu priču odbacuje kao čistu izmišljotinu: Churchill nikada nije boravio u Beogradu, osim što je jednom prilikom vlakom prošao kroz Srbiju na putu za Tursku, bez izlaska iz vlaka. - Herojska obrana Beograda 1941. godine
Povjesničar Ristić, o tom herojstvu Srba u obrani Beograda za 1941. godinu u svojoj knjizi kaže: Nakon bombardiranja Beograda 06. travnja 1941. godine njemačke pješadijske snage krenule u osvajanje glavnog grada iz pravca Temišvara. Njemačka izvidnica koja je brojala dva časnika i pet vojnika, prešla je preko nabujalog Dunava, što je bio najopasniji dio cijele operacije zauzimanja Beograda. “Sedmorica nemačkih vojnika koji su nastavili dalje, nije preostalo ništa drugo nego da su upute u centar grada, odnosno prema zdanju nemačkog Poslanstva. Njihovo neometano napredovanje prema centru Beograda pokazalo je da nije bilo nikoga da brani Beograd. Ne ispalivši ni jedan jedini metak sedam nemačkih vojnika stiglo je do jednog odelenja njemačkog Poslanstva, na početkiu današnjeg Bulevara kralja Aleksandra, Nemci nisu mogli da veruju da ih niko ne ometa u njihovom nesmetanom ulasku u grad”, zabilježio je Ristić u svojoj knjizi.
- Zlatne viljuške iz 12. stoljeća
O mitovima u srpskoj povijesti piše i poznati srpski pisac Svetislav Basara. On tvrdi da je „srpska istorija započeta s gomilom izmišljotina i čistih fikcija o zlatnoj mitološkoj prošlosti, o srednjovekovnom srpskom carstvu“, koje su bile proizvod romantičarskih iluzija. Kako kaže, Vukova je jezična reforma učinila stariju dokumentaciju nečitkom, pa je nova povijest započela kao fikcija u koju su kasnije upumpavani mitovi. „To je jedan psihički entitet koji lebdi u Srbiji od početka 19. veka do danas“, zaključuje Basara.
Suočavanje s vlastitim mitovima nije čin slabosti, već hrabrosti, što bi bio prvi korak prema zrelijem i odgovornijem društvu koje istinu ne doživljava kao prijetnju, već kao temelj slobode.
PeD | DOMOVINA
