Zamislimo da netko zatvori gradski trg, ali ne stvarno na fizički način, nego da ga zaključa od pogleda javnosti, onako algoritamski. Da se razgovori i sukobi mišljenja i dalje odvijaju, ali iza neprozirnog stakla. Da se nasilje, manipulacija i štetni sadržaji šire, a da nitko izvana ne može provjeriti kako, zašto i s kojim posljedicama. Upravo to je ono što Europska komisija sada stavlja pod povećalo: zatvorenost digitalnih platformi prema istraživačima i nemoć korisnika da se obrane od štetnog sadržaja.
Prema preliminarnim nalazima, Meta i TikTok ne poštuju obveze koje proizlaze iz Akta o digitalnim uslugama (DSA). Komisija navodi da su obje platforme uspostavile tehnički i proceduralno komplicirane sustave koji istraživačima otežavaju pristup javno dostupnim podacima. Umjesto otvorenih sučelja i jasnih uvjeta korištenja, istraživači se suočavaju s ograničenjima, nejasnim pravilima i tehničkim barijerama. Zbog toga su često prisiljeni koristiti neslužbene alate ili parcijalne izvore, što dovodi u pitanje pouzdanost njihovih analiza.
Europskoj komisiji posebno smeta što ovakva praksa onemogućuje sustavno praćenje štetnog sadržaja na platformama. To uključuje govor mržnje, dezinformacije, sadržaje koji potiču nasilje, kao i one koji mogu imati negativan utjecaj na mentalno zdravlje, osobito kod djece i mladih. Bez pristupa podacima, istraživači ne mogu procijeniti razmjere problema, niti predložiti učinkovite mjere zaštite.
Osim toga, Komisija ističe da Meta (konkretno Facebook i Instagram) ne osigurava korisnicima jednostavne i učinkovite načine za prijavu ilegalnog sadržaja. Trenutni mehanizmi uključuju više koraka i dodatne zahtjeve koji obeshrabruju korisnike da prijave, primjerice, sadržaje koji uključuju seksualno zlostavljanje djece ili terorističku propagandu. Također, korisnicima nije omogućeno jasno i dostupno pravo na osporavanje moderatorskih odluka, što dodatno narušava njihovu poziciju u digitalnom prostoru.
Prema pravilima DSA-a, platforme koje ne poštuju obveze mogu biti kažnjene s do 6% svog globalnog godišnjeg prihoda. U slučaju Mete, to bi značilo potencijalne kazne u iznosima koji se mjere u milijardama eura. Osim toga, Komisija može izreći i periodične kazne sve dok se nepravilnosti ne isprave. Platforme sada imaju priliku očitovati se o preliminarnim nalazima i predložiti mjere kojima bi se uskladile sa zakonodavstvom.
U pozadini ovog slučaja nalazi se šire pitanje: tko ima pravo pristupa informacijama koje oblikuju naše društvo? Ako su digitalne platforme postale ključni prostori javne komunikacije, onda njihova zatvorenost nije samo tehnički problem, nego i demokratski izazov. Jer ako istraživači ne mogu vidjeti što se događa, ako korisnici nemaju alate za obranu, tada se odgovornost za digitalni prostor prepušta isključivo korporacijama.
Upravo zato je ovaj slučaj važan. Ne zbog same kazne, nego zbog načela. Transparentnost nije tehnički dodatak, nego temeljni uvjet digitalne odgovornosti. Ako platforme žele biti dio europskog digitalnog prostora, morat će prihvatiti da se pravila ne pišu samo u Silicijskoj dolini. Pišu se i u Bruxellesu, u ime onih koji nemaju milijarde, ali imaju pravo na sigurnost, istinu i dostojanstvo u digitalnom svijetu.
PeD | DOMOVINA
