Najava gradnje sportsko-rekreativne luke na Savi u Orašju izazvala je burne reakcije i otvorila niz pitanja o opravdanosti takvog projekta. Gradonačelnik Marijan Oršolić, koji je ideju predstavio kao viziju razvoja, suočava se s kritikama da se radi o nerealnom i neodrživom planu. Orašje je mali grad s tek nešto više od tri i pol tisuće stanovnika, bez tradicije korištenja Save u turističke ili sportske svrhe. U takvom okruženju, ideja luke djeluje više kao osobna fiksacija nego kao projekt koji odgovara stvarnim potrebama zajednice.
Usporedba s većim susjednim gradovima dodatno pojačava sumnje. Županja, koja je gotovo tri puta veća od Orašja, nema luku niti je planira graditi. Šamac i Brčko, gradovi s veslačkim klubovima i tradicijom korištenja rijeke, razvijaju svoje sadržaje na realnim osnovama, dok Orašje nema ni sportske klubove ni ozbiljnu riječnu infrastrukturu. Trenutačno uz obalu Save u Orašju postoji tek desetak manjih brodica i čamaca, a u širem području njih još možda toliko, što jasno pokazuje da potražnja za lukom ne postoji. Grad bi gradio objekt za korisnike kojih nema.
Sličan primjer promašene investicije mogli smo vidjeti u gradu Vukovaru o čemu su onomad pisali hrvatski mediji. Vukovar koji je 7 puta veći od Orašja i koji ima 8 puta veći proračun išao je s rješenjem koje je 7 puta jeftinije od ovog u Orašju. I kao takvo pokazalo se promašajem.
Financijski aspekt oraškog projekta otvara još ozbiljnija pitanja. Prema dostupnim informacijama idejno rješenje procijenjeno je na sedam milijuna maraka. To je bila procjena u vrijeme izrade idejnog rješenja. Danas je taj trošak, zbog inflacije, narastao na najmanje 10 milijuna KM. Međutim, realni trošak koji bi uključio prateću infrastrukturu, bez koje izgradnja luke ne bi imala smisla, mogao bi se popeti možda čak i na 20 milijuna KM. To je razina investicije koja bi bila teret i gradovima deset puta većim od Orašja. Sama činjenica da se traži pomoć Svjetske banke za izradu projektne dokumentacije pokazuje da grad nema ni osnovna sredstva za početni korak. U proračunu malog grada takva investicija znači blokadu drugih prioriteta, od komunalne infrastrukture do socijalnih programa.
Osim financija, tu su i tehničke prepreke. Vodostaj Save kod Orašja oscilira i do petnaest metara između najnižeg i najvišeg stanja. U takvim uvjetima luka bi bila neupotrebljiva u dobrom dijelu godine ili bi zahtijevala enormna tehnička rješenja nesrazmjerna lokalnim potrebama. Luka za čamce i male brodice u uvjetima takvih oscilacija vodostaja jednostavno nema smisla. Održavanje luke također nosi troškove; osoblje, pristojbe, infrastruktura, a sve to bi palo na teret građana koji upozoravaju da su periferne ulice i dijelovi grada Orašja puni rupa te kao prioritete postavljaju osnovne komunalne projekte.
Dok se raspravlja o luci, građani Orašja suočeni su s problemima koji su daleko konkretniji. Već spomenute ulice koje čekaju asfaltiranje, komunalna infrastruktura vapi za obnovom, a potrebe zajednice ostaju zanemarene. Luka, s druge strane, ostaje apstraktna ideja koja ne odgovara na stvarne probleme. Umjesto da se resursi usmjere na projekte koji bi stvarno unaprijedili život građana, urbanu obnovu, kulturne sadržaje, socijalne programe, ideja luke riskira da postane simbol pogrešnih prioriteta i nerazmjernih ambicija.
U europskom kontekstu, razvoj riječnih destinacija ima smisla u velikim gradovima s tradicijom plovidbe i turizma. Orašje ne spada u tu kategoriju. Luka na Savi, promatrana kroz politički, demografski, financijski i tehnički kontekst, pokazuje se kao neodrživa i neisplativa investicija. Umjesto da bude razvojna šansa, ona prijeti da postane teret proračunu i izvor nezadovoljstva građana. Ako se već traži međunarodna pomoć, ona bi trebala biti usmjerena na komunalne projekte i stvarne potrebe zajednice. Luka na Savi, u sadašnjim okolnostima, više je iluzija nego vizija.
Ako grad nema vlastitih sredstava, za pretpostaviti je da će se posegnuti za kreditom. No, takav aranžman za ovako mali grad predstavlja ozbiljan izazov. Pitanje nije samo hoće li se zbog novih obveza smanjiti sredstva za osnovne komunalne potrebe, nego i hoće li gradska blagajna dugoročno moći uredno podnositi teret otplate. U kuloarima se već spominje bojazan da bi zaduživanje ove razine moglo dovesti grad u vrlo težak financijski položaj, pa čak i na rub ozbiljnih problema s likvidnošću.
I dok se u javnosti projekt luke predstavlja kao razvojna šansa, ostaje otvoreno pitanje koliko je takva investicija uopće razumna u gradu koji se već suočava s optužbama koje upućuju na probleme u izvršenju proračuna i općoj besparici gradske blagajne. Kada se u takvim okolnostima najavljuju višemilijunski projekti, bez jasne potražnje i bez prateće infrastrukture, građani s pravom postavljaju pitanje: je li riječ o stvarnom razvoju ili o nečemu sasvim drugom? Sama disproporcija između veličine grada, njegovih financijskih mogućnosti i ambicije projekta ostavlja dojam da se radi o ideji koja više služi političkom imidžu nego stvarnim potrebama zajednice.
PeD | DOMOVINA
Luka na Savi u Orašju? Čista ludost i megalomanija jednog sanjara. Grad bez tradicije plovidbe i s par čamaca želi trošiti desetke milijuna KM na lučicu koja nikome ne treba. Stanovnici se već godinama iseljavaju, a oni koji ostanu trebali bi vraćati kredite koji nemaju svrhu. Treba ga pitati je li se ikada provozao po selima kada kiša pada da vidi koliko je vode u ulicama za koje nema para za asfaltiranje, dok se neke ulice za pet godina tri puta asfaltiraju. Zar on misli da ljudi ne vide kako se asfaltira pored kuće političara? Čak i sam predlagatelj sigurno se nikada nije bavio nijednim sportom osim držanja flaše. Troškovi, održavanje i tehničke prepreke bacili bi grad u dugove, dok stvarni problemi građana ostaju zanemareni. Ovo nije razvojna vizija, ovo je skupa iluzija.
Stipa
Bravo, odličan teskt. Sve je rečeno.