Sigurno ste bili u situaciji da izgubite pristup svom Facebook računu ili da iz nekog vama nepoznatog razloga neka od društvenih platformi ili komunikacijskih servisa koje koristite postanu nedostupni. Obično krenete u oporavak računa i tada naiđete na veliki problem. Prvo što vam se zatraži je da upišete lozinku… A tko bi se sjetio lozinke koju ste unijeli prije nekoliko godina. Nigdje je niste zapisali ili možda jeste, ali ste zaboravili gdje vam stoji papir s vašim korisničkim podacima.
U očaju kada vas uhvati beznađe najčešće pribjegnete otvaranju novog računa. Jer komunikacije sa društvenim mrežama nema. Možete im pisati, slati poruke, ali odgovor u najčešćem slučaju izostaje. Možda shvatite, a možda i ne da komunicirate s algoritmom koji vas samo izluđuje. Živa komunikacija sa zaposlenicima društvene mreže ne postoji. Tek tad shvatite koliko ste bespomoćni i koliko ste u suštini izigrani i prevareni od strane vlasnika neke platforme bilo da je riječ o društvene mreže ili klijentu za razmjenu poruka.
Na kraju vam preostaje jedino da se pomirite s novonastalom situacijom i da krenete u otvaranje novog računa. Nije posebno strašno. Uglavnom „samo“ izgubite kontakte, prijatelje, pratitelje i sl.
A jeste li ikad pomislili tko je stvarni vlasnik vašeg računa. Jer račun nad kojim nemate kontrolu nije vaš račun. Vama se samo od strane društvenih mreža pruža mizerna usluga i privid da vi kao upravljate svojim računom i to besplatno. Nije besplatno, vi to plaćate informacijama. Uglavnom nesvjesni korisnosti tih informacija, ali to je već neka druga tema. Servisirate ih katkada s vrlo korisnim informacijama, a da toga niste ni svjesni. U suštini izmanipulirani ste, ali tko mari za tim…
Na primjeru gubitka pristupa recimo Telegram računu koji izgleda samo kao tehnički problem, međutim, on je simptom dublje krize digitalne autonomije. Vaš telefonski broj i vaš telefon su u vašim rukama, ali račun koji ovisi o nametnutim parametrima više nije vaš. Možete ga pokušati osposobiti, ali na kraju shvatite da ne postoji ljudski sugovornik na drugoj strani. Postoji samo procedura. Odnos između korisnika i platforme se premjestio iz sfere suodnosa u sferu upravljanja. Iz subjekta, postali ste objekt nad kojima se vrši algoritamski paternalizam.
Iluzija vlasništva u digitalnom prostoru
S pravne strane, korisnik posjeduje broj. S tehničke strane, uređaj. S emocionalne strane, digitalni identitet. Ali sve to nije dovoljno da platforma prizna tvoje vlasništvo. Potreban je još jedan kod, još jedan klik, još jedan algoritamski znak da si “ti, zaista ti”.
Ovo nije pitanje tehničke greške, već filozofske dileme: što znači „biti prisutan” u digitalnom svijetu, ako te sustav može izbrisati, suspendirati, ili zaboraviti bez da ti to objasni?
Sigurnost kao dogma, ne kao služba
Sigurnosni protokoli koje platforme uvode često se prikazuju kao mehanizmi zaštite. No sve češće služe kao barijere. Aplikacija te neće pustiti jer nisi prošao protokol koji zahtijeva pristup aplikaciji koju si izgubio. Tako nastaje tehno-logički paradoks, petlja iz koje nema izlaza.
Za razliku od banke koja u krajnjoj instanci nudi ljudsku podršku, tehno-platforme se pozivaju na politiku, automatizaciju, i „opće uvjete, koje ste prisiljeni prihvatit prije korištenja platforme. A tko ih je pisao, tko ih tumači, i zašto nemaju iznimku u slučaju stvarnog korisnika, ostaje neodgovoreno.
Tehnokratska birokracija: kraj dijaloga
Telegram, Facebook, Meta i slični sustavi uveli su novi oblik uprave: algoritamsku birokraciju. Nema zamjenika, nema odgovornosti, nema objašnjenja. Proces je anoniman, automatiziran i bez osjećaja za kontekst.
To nije samo tehnološki izazov, to je kulturna promjena. Gubimo ideju da se možemo boriti za svoja digitalna prava putem dijaloga. Ostaje samo pasivno prihvaćanje ili potpuna izolacija. Postali smo zombiji kojima je onemogućen dijalog. Na početku kreiranja računa niste o tome razmišljali, ali bili ste upozoreni i bez posebne kontrole potpisali ste sve uvjete koje vam platforma ponudi. U suštini mogli ste kontrolirati koliko hoćete, jedini uvjete da otvorite račun je da bezuvjetno prihvatite njihove uvjete. Svi to rade kao po automatizmu, jer u suštini nemaju drugog izbora.
Identitet, Signum i filozofska rezistencija
U svjetlu ovakvih iskustava, koncept Signuma postaje ne samo estetski, nego i ontološki akt otpora. Znak, simbol, identitet, nisu tek funkcionalni metapodaci, već izraz čovjekove slobode. Platforma može suspendirati naš račun, ali ne može suspendirati našu svijest o tome tko smo. Ipak ne odbijamo prihvatiti da smo kao korisnici samo token, samo niz bitova. Identitet nije algoritam, već odnos. Dostojanstvo se ne dokazuje kodom, već integritetom.
Poziv na dijalog, ne samo tehnički, nego društveni
Nećemo ovdje ponuditi nekakva gotova rješenja, ali ćemo ponuditi okvir za razmišljanje. Ako je ovo novo digitalno okruženje doista javni prostor, onda mora sadržavati i prostor za odgovornost. Ne može postojati moć bez odgovora, niti sigurnost bez pravde.
Vrijeme je da se javno govorimo o ovoj birokraciji, o njezinim posljedicama i o mogućnosti da izgradimo sustave u kojima će korisnik biti priznat, kao osoba, ne kao funkcija. Zapravo postavlja se pitanje hoćemo li ikad shvatiti potrebu da budemo stvarni i jedini vlasnici našeg digitalnog identiteta. Jedini vlasnici naših računa, profila nad kojima ćemo imati puno kontrolu, a ne da njime upravlja algoritam koji nam katkada zna pošteno ići na nerve.
Umjesto zaključka postavit ćemo vam jedno jednostavno, ali nasušno pitanje.
Kada ste posljednji put provjerili tko uistinu kontrolira vaš digitalni identitet?
Perica DUJMENOVIĆ
