U formalnim okvirima, živimo u slobodnom društvu. Imamo pravo glasa, slobodu izražavanja i mogućnost izbora načina života. No, kada se zagledamo ispod površine, počinjemo postavljati pitanje: je li sloboda koju uživamo stvarna ili samo iluzija oblikovana zakonodavstvima, društvenim normama i ekonomskim sustavima?
Čovjek današnjice, iako formalno slobodan, često se osjeća kao zarobljenik sustava. Kao što jedan sugovornik izražava: “Moj cijeli život je definirao netko drugi. Ne postoji ni jedan dan gdje ću ja raditi što hoću. Kao da sam unaprijed programiran. Kao da netko drugi u cijelosti upravlja mojim životom.”
Takva refleksija otkriva suptilnu prirodu neslobode u svijetu preplavljenom pravilima i očekivanjima.
Tema ljudskih sloboda zaintrigirala je brojne filozofske umove, jer formalna sloboda u okovima iluzije slobode kakvu živimo duži niz godina otvorila je brojna pitanja i dala je razna tumačenja slobode modernog čovjeka.
Filozofski pogled na slobodu
Filozof Jean-Paul Sartre je tvrdio da je čovjek osuđen na slobodu jer je, unatoč ograničenjima, sam odgovoran za svoje izbore. Sartreov pogled izaziva nas da promislimo: je li nesloboda zapravo rezultat naše vlastite percepcije i nesposobnosti da preuzmemo kontrolu? U suprotnosti, Friedrich Nietzsche je smatrao da su društvene norme koje nameću prosječnost ono što sputava istinsku slobodu pojedinca.
Filozof Isaiah Berlin je slobodu podijelio na pozitivnu i negativnu. Negativna sloboda označava odsutnost prisile, dok pozitivna sloboda podrazumijeva sposobnost da sami upravljamo svojim životom. U modernom društvu čini se da negativna sloboda prevladava, dok pozitivnu slobodu često guše ekonomska i društvena ograničenja.
Iluzija slobode
Percepcija slobode stvara osjećaj sigurnosti. Imajući pravo na izbor, vjerujemo da smo slobodni. No, kada zakoni, norme i ekonomski pritisci oblikuju svaki aspekt našeg života, postavljamo pitanje: koliko su ti izbori stvarno naši? Slavoj Žižek, slovenski filozof, tvrdi da je iluzija slobode često jača od same slobode. Previše opcija može dovesti do paralize i osjećaja nemoći.
Put prema istinskoj slobodi
Unatoč izazovima, ljudska povijest pokazuje sposobnost pojedinca da pronalazi slobodu u ograničenjima. Viktor Frankl, psihijatar i preživjeli logora Auschwitz, smatrao je da je posljednja sloboda čovjeka mogućnost biranja svog stava u bilo kojoj situaciji. Istinska sloboda možda nije u potpunom odsustvu okova, već u sposobnosti da redefiniramo okove kao prilike za rast i promjenu.
Današnje društvo, balansirajući između forme slobode i stvarnog sadržaja, suočava se s izazovom redefiniranja što znači biti slobodan. Možda je pravi odgovor u malim trenucima: stvaranju umjetnosti, povezivanju s prirodom ili pronalaženju svrhe koja nadilazi nametnute strukture.
Pitanje slobode postaje ozbiljan društveni fenomen. Vidjeli smo da su svojedobno velika filozofska imena čovjeku davala mogućnost izbora. Teoretski, ako smo sposobni morali bi bit u stanju izboriti se za svoju slobodu, jer živim u slobodnom i demokratskom društvu i pitanje slobode je pitanje nas samih.
Sloboda kao kolektivna odgovornost
Ovakvo tumačenje je možda imalo smisla u demokratskim društvima dvadesetog stoljeća. Međutim, u zadnjih 5-6 godina proživjeli smo niz “novo normalnih” situacija koje bacaju svjetlo na sasvim drugačije poimanje ljudskih sloboda.
Pandemija COVID-19 doista je pokazala kako se slobode mogu ograničiti na globalnoj razini, čak i u demokratskim društvima, pod izgovorom zaštite javnog zdravlja. Ratovi i prijetnje velikih sila, poput Trumpovih izjava o Grenlandu i Kanadi, dodatno naglašavaju kako geopolitička moć često nadmašuje individualne slobode. Digitalne valute, o kojima se danas već naveliko govori, također izazivaju zabrinutost zbog potencijalnog gubitka privatnosti i kontrole nad osobnim financijama.
Danas se suočavamo sa surovim ograničenjima ljudskih sloboda što otvara prostor za filozofsku raspravu. Možda je vrijeme da redefiniramo slobodu u kontekstu kolektivne odgovornosti i globalne povezanosti, umjesto da je promatramo isključivo kroz prizmu individualizma.
Perica DUJMENOVIĆ
