Pobjeda pjesme Andromeda grupe Lelek na Dori 2026. izazvala je burne reakcije u javnosti. Umjesto da se raspravlja o umjetničkoj vrijednosti i glazbenoj kvaliteti, u prvi plan izbila je simbolika motiva sicanja. Promotori pjesme naglašavaju da se radi o „crtanjima križeva“ i „borbi protiv ropstva i nasilnog islamiziranja“, čime se u javni prostor vraća stara priča o tetoviranju kao obrani od Osmanlija. Društvene mreže doslovno gore, komentari se nižu, a gotovo svi idu u smjeru da su žene tetovirale križeve kako bi se zaštitile od muslimana. Upravo ta propagandna dimenzija, a ne sama pjesma, postala je središte rasprave.
Povijesni okvir
Sicanje je običaj tetoviranja žena katolkinja u Bosni, dokumentiran u franjevačkim zapisima i etnološkim radovima 19. i 20. stoljeća. Motivi su bili raznoliki: rozete, kolo, narukvice, ornamentalni znakovi. Križevi, ako su se i pojavljivali, bili su sporedni i nikada dominantni. Tetoviranje se obavljalo u proljeće, oko blagdana sv. Josipa ili Uskrsa, što jasno upućuje na obredni i ritualni karakter, a ne na praktičnu „obranu od Osmanlija“. Običaj se nastavio i nakon pada Osmanskog carstva, što dodatno pokazuje da nije bio vezan isključivo uz njih.
Franjevački zapisi
Franjevci poput fra Ivana Frane Jukića i fra Antuna Kneževića bilježili su običaj sicanja, navodeći da se tetoviralo u vrijeme crkvenih blagdana i da su motivi bili raznoliki. Oni su običaj opisivali kao „stari narodni običaj“, ali nisu davali jednoznačno tumačenje. Neki su ga povezivali s vjerskim identitetom, drugi s praznovjerjem i zaštitom, ali nigdje se ne spominje da je tetoviranje bilo univerzalni znak obrane od Osmanlija.
Mitovi i naknadne interpretacije
Kasnije se oko sicanja stvorio mit: žene su navodno tetovirale križeve kako bi se zaštitile od Osmanlija, silovanja i islamizacije. No fotografije i zapisi pokazuju da križevi nisu bili glavni motiv, a sama logika osporava priču da bi tetovaža spriječila nasilje u kontekstu osmanske vlasti. Običaj je vjerojatno imao korijene u starijim praznovjernim praksama, možda i predkršćanskim, ali to nikada nije dokazano.
Usporedba motiva i propagande
Stvarni motivi sicanja bili su raznoliki – rozete, kolo, narukvice i ornamentalni znakovi. Dvije prekrižene crte koje se ponekad pojavljuju nisu katolički križ, nego dio složenijeg simbola. Unatoč tome, današnja propagandna interpretacija naglašava da su žene tetovirale križeve kako bi se zaštitile od Osmanlija. Takvo tumačenje ne stoji, jer da je tetoviranje doista bilo univerzalni znak zaštite, običaj bi se proširio i među pravoslavnim kršćanima i svim katolicima u Bosni, a nije. Štoviše, sicanje se nastavilo i nakon pada Osmanlijskog carstva, što jasno pokazuje da običaj nije imao vezu s njima, nego je bio dio lokalne tradicije i obredne prakse.
Aktualizacija kroz Euroviziju
Grupa Lelek sada je našla motiv baš u Bosni i baš sada. Promotori pjesme naglašavaju da je simbolika sicanja „crtanje križeva, borba protiv ropstva i nasilnog islamiziranja“. Time se u javni prostor vraća mit koji povijesno nema čvrsto uporište. Društvene mreže dodatno pojačavaju taj narativ. Komentari se nižu, a gotovo svi idu u smjeru da su žene tetovirale križeve kako bi se zaštitile od muslimana.
Društvene mreže kao pojačivač mita
Na društvenim mrežama situacija je još intenzivnija nego što se u prvi mah činilo. Komentari koji se šire među korisnicima, a posebno oni upućeni strancima, predstavljaju pjesmu Andromeda kao epsku priču o hrvatskim ženama koje su stoljećima patile pod Osmanlijama i islamom. Naglašava se ropstvo, otmica djece i „žestok otpor“ žena koje su se navodno tetovirale križevima kako bi sačuvale vjeru i identitet. U tim interpretacijama sicanje se prikazuje kao isključivo katolička tradicija, oblik zaštite i „štit Europe“ kroz 500 godina borbe.
Takvi narativi jasno pokazuju kako se pjesma koristi za propagandnu konstrukciju: povijesni običaj tetoviranja, koji je u stvarnosti bio raznolik i obredan, pretvara se u simbol „obrane od muslimana“. Društvene mreže time ne samo da prenose mit, nego ga dodatno pojačavaju i internacionaliziraju, stvarajući sliku da je riječ o povijesno potvrđenoj istini. Upravo u tom kontekstu pjesma dobiva dimenziju koja nadilazi glazbu i postaje politička poruka.
Propaganda i poruka
Građani su u velikom broju kritični: pjesma se opisuje kao loša, neprikladna za Euroviziju, s lošim vokalima. Mnogi je vide kao etno‑lokalni uradak, a ne kao reprezentativnu pjesmu za međunarodnu scenu. No upravo zbog teme, pjesma je dobila snažnu propagandnu dimenziju.
Sve upućuje na to da se kroz aktualizaciju sicanja želi poslati poruka da su Hrvati predodređeni „zaštitnici od muslimana“, a povijesni običaj se reinterpretira u tom smjeru. Kao da se želi odaslati poruka kako su Hrvati i danas ugroženi od muslimana. Teško je drukčije objasniti motiv pjevača iz Hrvatske da za svoju pjesmu Eurovizije uzmu priču iz Bosne, iako bi se u samoj Hrvatskoj moglo pronaći sličnih motiva i tema. Većina Hrvatske bila je pod Osmanlijama pa je bilo dovoljno materijala da se kroz pjesmu prikaže borba protiv njih. Ipak, izabran je baš motiv iz Herceg‑Bosne. Neka čitatelji sami zaključe je li to povezano s lobiranjem za treći entitet u Bosni i Hercegovini. Je li poruka koja će se prikazati na Euroviziji namjerno dovedena u taj kontekst — ostavit ćemo čitateljima da sami procjene.
PeD | DOMOVINA
