Mnogi pojedinci, stranke i mediji pojam „demokracija“ rado koriste, osobito u predizborno vrijeme. Čitajući razne članke, prateći internetske, televizijske i druge medije, a promatrajući na koji način se olako rabi ovaj pojam, običnom i prosječnom čovjeku može doći muka. Najizrazitiji oblici zloporabe demokracije, kako sustava, tako i pojma, dolaze s istoka i jugoistoka Europe, u našem slučaju s poluotoka Balkana, još konkretnije – iz BiH.
Kako se to očituje? Nerijetko ćemo čitati i slušati o demokraciji upravo od onih pojedinaca i novinara te u medijima koji se zapravo nikada dublje njom nisu pozabavili, niti ju osobno žive, niti ju u društvenoj zbilji promiču. Takvima demokracija služi kao „alat i sredstvo“ za postizanje konkretnih osobnih ili dogovorenih ciljeva, bilo u vlastitoj ili u režiji određenih lobija i stranaka – političkih, gospodarstvenih i sličnih drugih. No, ne bih na ovome mjestu ulazio dublje u samu povijest i razvoj demokracije. U nekoliko točaka bih iznio, prema vlastitom znanju i prosudbi, što to demokracija nije.
– Demokracija nije – kada se druga politička opcija unaprijed odredi kao neprijateljska, a s njom i ljudi koji ju zastupaju.
– Demokracija nije – kada se politički procesi izjednačuju s ratom, u kojem pobjeda znači „biti ili ne biti“. To već nema veze s demokracijom niti sa zdravim razumom.
– Demokracija nije – kada se uporno i stalno uvijek promiče jedan kandidat, smatrajući svakog drugog neprijateljem, pa makar dolazio i iz vlastitoga naroda, grada, općine ili sela. Niti je taj „jedini“ kandidat pravi demokrat, ukoliko si dopusti da na takav način bude promican.
– Demokracija nije – kada pojedinci, stranke ili mediji, vlastiti narod, koji treba slobodno i prema savjesti dati svoj glas, smatra ovcama, te ga od jednog do drugog izbornog razdoblja upućuje na iste kandidate, ne dajući drugima niti priliku za predstavljanje.
– Demokracija nije – kada se narod zastrašuje izbornim rezultatima, koji bi značio tobože njegov „kraj“, ukoliko se i drugi kandidati angažiraju i ponude svoje programe. To nema veze niti s politikom, niti s demokracijom – a opet, niti sa zdravim razumom.
– Demokracija nije stvar pojedinaca, niti su oni u njoj presudni. Demokracija, s grčkog prevedeno, znači vladavina naroda. Svaki pokušaj zastrašivanja naroda ili manipuliranja njime je antidemokratski, anticivilizacijski i svakako kontraproduktivan za vlastiti narod i sredinu.
– Demokracija nije sustav, kojega određeni pojedinci ili mediji koristite kao masku, a u pozadini, u uskim krugovima, proturaju dogovorene programe i ciljeve, s kojima narod nije upoznat.
– Demokracija nije – kada izborni rezultat postane važniji od čovjeka i kada sva sredstva postanu opravdana – protiv čovjeka. Gdje nestane čovjek, tu nema ni demokracije – tu se treba dobro zamisliti.
– Demokracija nije – kada se suparnici omalovažavaju i klevetaju – kao da samo jedna stranka, jedna skupina i jedna osoba iz naroda želi dobro svome narodu, a svi ostali njegovu propast.
– Demokracija napose nije tamnica za neistomišljenike. Demokracija je najuzvišeniji politički oblik slobode naroda. U njoj i oko nje bi se narod trebao moći i smjeti okupiti, svoje stavove iznijeti, po savjesti glasovati – a rezultate izbora, u ljudstvu i prijateljstvu prihvatiti. Na koncu, mlade motivirati, koji će vidjeti smisla, politikom se baviti.
Još bih štošta mogao nadodati, no s obzirom da sam apolitičan i na politiku gledam kroz svakoga pojedinca, a ne kroz stranku ili bilo koju grupaciju – gledam u čovjeka! -, ovdje sam htio iznijeti samo nekoliko redaka o tome što demokracija nije i što ona ne može biti.
Ukoliko samo dvije od gore napisanih točki prepoznamo u određenoj stranci, skupini ili kandidatu, te u onima, koji takav pristup njeguju i podržavaju – vrijedi zastati i razmisliti.
Živjela demokracija! Ne možda kao najbolji politički sustav, ali svakako najbolji mogući, kojeg imamo do sada, rekao je Albert Einstein.
Josip Križić, Bekčića
