Josip Broz Tito je bio zarobljenik tijekom Prvog svjetskog rata, no priča o njegovu zarobljavanju poprimila je gotovo mitske razmjere. Prema njegovim riječima, zarobili su ga Čerkezi iz “divlje divizije”. U biografiji Vladimira Dedijera opisuje se trenutak kada strašni Čerkez s kopljem skače u rov gdje je Tito sjedio. No, dokumenti iz arhiva pokazuju da u blizini nije bilo Čerkeza, već da su Tita zarobili vojnici pod zapovjedništvom Mannerheima, budućeg predsjednika Finske. Povijesni kuriozitet – budući predsjednik Finske zarobio je budućeg predsjednika Jugoslavije!
Tito je nakon zarobljavanja bio smješten u bolnicu u pravoslavnom manastiru u Svijažsku, današnjem Tatarstanu. Veći dio svog boravka u Rusiji proveo je na periferiji, među neruskim stanovništvom – u Tatarstanu, Mordoviji, južnom Sibiru i kazaškim stepama. Tijekom svojih putovanja rijetko je boravio među Rusima, što je bilo u skladu s njegovom kasnijom političkom filozofijom nenacionalizma.
Je li Tito za vrijeme svojih tumaranja po Rusiji vidio Moskvu ili Peterburg? Prema Dedijerovoj biografiji, Tito je krenuo prema Peterburgu, planirajući prijeći sovjetsko-finsku granicu i pobjeći. No, bio je uhvaćen i zatvoren u Petropavlovskoj tvrđavi, odakle je jedva pušten. Međutim, dokumenti tu informaciju ne potvrđuju. Najveći ruski grad koji je Tito posjetio bio je Omsk, gdje se u pravoslavnoj crkvi vjenčao s ruskom ženom Pelagijom. Taj podatak, prema ruskom povjesničaru dr. Nikiti Bondarevu, dokazuje Titovu pragmatičnost i indiferentnost prema pitanjima religije.
Priče i nagađanja o Titovom identitetu postale su popularne tek kada je postao vođa Jugoslavije. Postoje tvrdnje da nije bio Hrvat, već da je zamijenjen u SSSR-u, ili da je potomak Habsburgovaca ili mađarski Židov prezimena Ambroz. No, dokazi upućuju da je Tito zaista bio Josip Broz, Hrvat iz Zagorja. Kritike njegovog izgovora dolazile su uglavnom od Srba, dok Hrvatima nije djelovao čudno. Povjesničar Richard West u svojoj knjizi “Tito and the Rise and Fall of Yugoslavia” također navodi da su jezgreni podaci potvrđivali Titov pravi identitet.
Njegov rad u Kominterni obavijen je velom tajne. Tito je formalno radio u Kominterni, ali zapravo je bio uključen u obuku u strukturama podređenim sovjetskoj obavještajnoj službi. Povjesničar Nikita Bondarev i srpski novinar Pero Simić neovisno su došli do zaključka da su Tito i drugi jugoslavenski komunisti prošli obuku u “Partizanskoj akademiji Kominterne”. Bondarev navodi da su strukture obuke bile podređene Kominterni i sovjetskoj vanjskoj obavještajnoj službi, što je omogućilo pripremu za partizansku borbu.
Raskid između Staljina i Tita 1948. godine uzrokovan je Titovom bliskom suradnjom s Velikom Britanijom i njegovim geopolitičkim ambicijama. Staljin nije želio vidjeti Tita na čelu Jugoslavije jer je smatrao da je previše povezan sa Zapadom i ima velike ambicije. Formalni povod za razlaz bilo je pitanje o Balkanskoj federaciji i uključivanju Bugarske i Albanije, što je Tito pokrenuo bez dogovora s Moskvom.
Dodatno, Staljina je naljutio članak u američkom časopisu Life, koji je Titov portret i opis pod naslovom “Proleterski prokonzul”. To je samo povećalo njegovu odbojnost prema Titu.
- Dr. Nikita Bondarev je povjesničar, politolog, docent Ruskog državnog humanističkog sveučilišta, autor knjige “Zagonetka Tita. Moskovske godine Josipa Broza”. Povjesničar Richard West u svojoj knjizi “Tito and the Rise and Fall of Yugoslavia” također objašnjava Titove moskovske godine i njegov rad u Kominterni.
