U svom tekstu objavljenom 19. siječnja na portali stav.ba Jahja Muhasilović, docenta na Odsjeku za međunarodne odnose na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu, izravno se obrušio na Republiku Hrvatsku, dovodeći u pitanje njezinu državnost i funkcionalnost. Hrvatsku opisuje kao „geografsku anomaliju“ i „državu bez strateške dubine“, čiji teritorij je „razvučen kao žvakaća guma“ i osuđen na ekonomski neuspjeh.
Hrvatska je propala država bez suvereniteta i budućnosti
Prema njegovom viđenju, Hrvatska je povijesno uvijek bila ovisna o vanjskim centrima moći, od Beča i Budimpešte, preko Jugoslavije, pa sve do Bruxellesa i nikada nije imala kapacitet da stoji sama.
Pa tako Muhasilović za Stav.ba kaže: „Hrvatska nije država u funkcionalnom, geopolitičkom smislu; ona je logistička noćna mora, historijski incident i ekonomski neodrživ projekt dizajniran da propadne onog trenutka kada prestane infuzija iz nekog imperijalnog centra – bilo da je to Beč, Budimpešta, Beograd ili danas Brisel.“
On tvrdi da je današnja Hrvatska zapravo „Potemkinovo selo Europske unije“, fasada turizma i autocesta iza koje se krije demografska propast, dužničko ropstvo i pretvaranje nacije u „konobare i sobarice“ za europske turiste. Turizam, prema Muhasiloviću, nije industrija nego oblik neofeudalizma, u kojem lokalno stanovništvo postaje servisna radna snaga dok povijesne jezgre gradova nestaju pod pritiskom stranih investitora i Airbnb apartmana.
U zaključku teksta dodaje: „To nije država. To je resort. A resorti nemaju budućnost, oni imaju samo sezone. Geopolitika kifle se zatvorila oko vrata vještačke nacije i polako steže.“
CERIĆ: Hrvatska je u mnogim fazama bila i saveznik BiH
Koliko je Jahja Muhasilović u ovom svom tekstu bio arogantan, neodmjeren i inspiriran očitom mržnjom prema Hrvatskoj govori i reakcija bivšeg reisu-l-ulema Mustafe efendija Cerića koji se osvrnuo na pisanje Muhasilovića.
Cerić priznaje da Muhasilović piše britko i hrabro, ali naglašava da hrabrost bez mjere može postati problem. Dalje u svojoj reakciji Cerić naglašava da retorika poniženja nije analiza. On upozorava da opisivanje Hrvatske kao „propale države“, „geopolitičke anomalije“ ili „resorta bez budućnosti“ nije ozbiljna analiza, nego retorička presuda koja lako prelazi u bijes. Ističe da ono što se napiše u Sarajevu često u Zagrebu bude shvaćeno kao stav svih Bošnjaka, što može imati negativne posljedice.
Cerić podsjeća da bošnjačka kultura javne riječi podrazumijeva kritiku bez poniženja i neslaganje bez omalovažavanja. Te dodaje kako Hrvatska ima demografske i ekonomske probleme, ali naglašava da je ona stabilna članica EU i NATO-a, dok BiH još uvijek traga za takvom stabilnošću.
„Ali govoriti o susjednoj državi, članici Europske unije i NATO-a, kao o ‘vještačkoj tvorevini’, ‘geopolitičkoj anomaliji’ ili ‘resortu bez budućnosti’ nije analiza. To je retorička presuda. A presuda bez mjere lahko se pretvara u bijes. A bijes nije argument,“ rekao je Cerić.
Cerić u svom tekstu postavlja pitanje treba li Bošnjacima retorika poniženja susjeda da bi se osjećali sigurnije, zaključujući da takav pristup zapravo pokazuje unutarnju nesigurnost. Pa tako kaže: „Bosna ne postaje jača time što Hrvatsku prikazuje kao geopolitički promašaj. Naprotiv, takva retorika produbljuje nepovjerenje i daje argument onima koji već žele prikazati Bošnjake kao destabilizirajući faktor.“
Jasno je da su riječi Muhasilovića i Cerića u dubokom kontrastu. Muhasilović u svojim tekstovima koristio oštru, polemičku retoriku punu optužbi i omalovažavanja Hrvatske, a Mustafa Cerić je reagirao pozivom na mjeru, dostojanstvo i samokritiku. On upozorava da takav govor ne samo da šteti odnosima s Hrvatskom, nego može stvoriti percepciju da Bošnjaci kao narod dijele stavove jednog autora, što dugoročno slabi bošnjačku poziciju.
“Hrvatsko cvijeće” ponovo procvjetalo na smetljištu historije“
Jahja Muhasilović nije stao sa optužbama na račun Hrvatske nego je početkom veljače također na portalu Stav.ba napisao tekst pod nazivom „Kako je “hrvatsko cvijeće” ponovo procvjetalo na smetljištu historije“. Ovim tekstom Muhasilović se obrušio na Bošnjake koji ne misle kao on. On u svom tekstu ne apostofira Cerića, ali se obrušava na sve Bošnjake koji su u suglasju s hrvatskom politikom ili koji barem ne mrze Hrvate kao on.
U svom tom polemičkom tekstu na portalu Stav.ba, Jahja Muhasilović ponovo je iznio niz teških optužbi na račun Hrvatske i dijela bošnjačkih konzervativnih krugova koje naziva „prohrvatskom strujom“. On tvrdi da ta grupacija djeluje kao podizvođač hrvatskih političkih interesa, gurajući Bošnjake u podanički odnos prema Zagrebu. Prema njegovim riječima, takva politika nije suverenistička, nego vodi u kulturnu majorizaciju i konačnu asimilaciju, jer se oslanja na HDZ kao „prirodnog saveznika“ i zanemaruje vlastitu političku samostalnost.
Muhasilović posebno naglašava da ta struja svjesno briše ili relativizira bošnjačka stradanja iz 1993. godine – Ahmiće, Stupni Do, Heliodrom i Dretelj, kako bi opravdala savez s HDZ-om. On to naziva historijskom amnezijom i revizionizmom, tvrdeći da se radi o dobrovoljnom brisanju vlastitog stradanja kako se ne bi „uvrijedio“ Dragan Čović i hrvatska politika. U njegovoj interpretaciji, današnji Zagreb predvođen Andrejem Plenkovićem i HDZ-om predstavlja „fašističku kliku“ koja Bošnjake u međunarodnim krugovima prikazuje kao latentne teroriste, a ne saveznike.
Najopasniji aspekt, prema Muhasiloviću, jest da takva politika cementira podjelu Bosne i Hercegovine i vodi ka stvaranju trećeg entiteta. On upozorava da se Bošnjaci time pretvaraju u „korisne idiote velikohvatske politike“ koja nikada nije odustala od ideje Banovine, dok se istovremeno kroje izborni zakoni koji bi ih pretvorili u političku manjinu u vlastitoj državi. Umjesto suverenističke politike, Muhasilović vidi intelektualnu izdaju i put nazad u 1993. godinu.
Nacionalistički pamflet koji zalazi u ekstrem
Muhasilović se u svom prvom tekstu frontalno obrušio na samu Hrvatsku, dovodeći u pitanje njezinu državnost, ekonomsku održivost i geopolitičku logiku. Udrugom tekstu na zub je uzeo „prohrvatsku“ bošnjačku struju i optužuje ju za podaništvo prema Zagrebu, revizionizam i političku izdaju. Dakle, ne samo da se obrušio na Hrvatsku nego je otišao korak dalje i time je stvorio dvostruku polemiku: s jedne strane protiv same Hrvatske koju opisuje kao „resort bez budućnosti“, a s druge strane i protiv Bošnjaka koji traže zajednički jezik s hrvatskom politikom.
Muhasilovićev tekst je izrazito oštar i pun negativnih kvalifikacija prema Hrvatskoj. On koristi jezik koji omalovažava, pa čak i dehumanizira državu i njezine građane, što je izazvalo burne reakcije u regiji. Njegove ocjene nisu neutralna analiza, nego polemički napad u kojem se Hrvatska opisuje kao „propala država“, „logistička noćna mora“ i „resort bez budućnosti“ .
Muhaselimovićev tekst o Hrvatskoj je pisan u stilu pamfleta, a polemika obiluje retorikom mržnje, s ciljem da šokira i diskreditira. Umjesto akademskog jezika, koristi metafore („kifla“, „resort“) i uvredljive kvalifikacije.
Ovakav diskurs se može opisati kao ekstremno nacionalistički pamflet pun retoričkih figura i uvredljivih kvalifikacija koji koristi jezik blizak retorici mržnje i političkog ekstremizma.
Muhasilovićev rukopis, dakle, ne ostavlja prostor za nijanse niti za argumentiranu raspravu. Njegova retorika, koja se kreće između polemike i otvorene mržnje, ne samo da produbljuje nepovjerenje između Bošnjaka i Hrvata, nego i stvara percepciju da se bošnjačka politika gradi na ponižavanju susjeda. Upravo zato su se javili glasovi unutar bošnjačke zajednice koji upozoravaju da takav diskurs ne jača Bosnu i Hercegovinu, nego je dodatno slabi. U vremenu kada je regiji potrebna zrela politika i kultura dijaloga, Muhasilovićev ekstremni ton pokazuje koliko je lako skliznuti iz analize u pamflet, a iz pamfleta u retoriku koja zatvara vrata umjesto da ih otvara.
Takva polemika, koliko god bila glasna i provokativna, otvara šire pitanje granica javnog govora u bošnjačkoj zajednici: treba li se politička snaga graditi na retorici poniženja susjeda ili na kulturi mjere i dostojanstva koja jača vlastitu poziciju bez poticanja novih podjela.
PeD | DOMOVINA
