Ivan Lovrinović sveučilišni profesor, hrvatski je političar, bivši saborski zastupnik i aktualni potpredsjednik stranke Pravo i pravda na svom Facebook profilu objavio je tekst pod naslovom „Većinu banaka vratiti u hrvatsko vlasništvo“.
U svom tekstu na temu bankarskog sustava u Republici Hrvatskoj Lovrinović kaže: „Onaj tko misli da je svejedno jesu li banke u domaćem ili stranom vlasništvu ili nema pojma o ekonomiji ili svjesno potiče tu veliku zabludu. Zašto je vlasništvo bitno? Banka nije pilana ili tvornica mliječnih proizvoda. Banka proizvodi robu koju nitko osim nje ne može proizvesti, a to je novac. Koji novac? To nije gotov novac koji jedino može stvarati središnja banka, a tog novca u optjecaju ima najmanje – iako ljudi misle suprotno. Najveći dio novca, i to u nematerijalnom obliku proizvode banke odobravanjem kredita na račun klijenta.“
Dalje u tekstu Lovrinović dodatno apostrofira značaj banaka i kaže: „Tog novca, ovisno od zemlje do zemlje, ima između 70 do čak 95% u ukupnom novcu u optjecaju! Dakle, banke su najveće tvornice novca i one taj novac stvaraju „ni iz čega“ (ex nihilo). Drugačije rečeno, banke stvaraju najvažniju „robu“, onu kojom se može kupiti bilo koja druga roba.“
„No, ključno je pitanje kriterija po kojima banke odobravaju kredite. Strane banke će, doduše vrlo oprezno, raditi u dužem roku na promicanju interesa njihovih dioničara iz matične (strane) zemlje koji su često konkurenti domaćim poduzećima. Puno je naših poduzeća propalo jer ih banke u kritičnim trenucima nisu htjele kreditirati proglašavajući ih rizičnim, a u stvari su tako uništavale domaću konkurenciju i otvarale put poduzećima iz svojih matičnih zemalja“, istakao je Lovrinović u svom tekstu.
Lovrinović dalje ističe koliko je opasno da u Hrvatskoj vlasnička struktura nad bankama pripada dominantno stranim bankama. Po njemu to je ravno okupaciji, pa tako u tekstu kaže: „Godinama govorim da je Hrvatska okupirana stranim kapitalom, a tu ne pomažu francuski rafali niti njemački leopardi.“ Te je nastavio u istom tonu: „Jedna od većih podvala koje ljudi lako popiju jest ona: nije bitno kakve je boje mačka već je bitno da lovi miševe. Tako se govorilo gada je krenuo val privatizacije hrvatskih banaka. U nekoliko godina stranci su kontrolirali 90% bankarstva u Hrvatskoj, a to su presudno talijanske i austrijske banke. U njihovim državama ta lažna poslovica nije prihvaćena i tamo je bitno koje je mačka boje.“
Koliko je Hrvatska podređena u odnosu na druge europske zemlje, kada je u pitanju vlasnička struktura banaka Lovrinović ilustrira primjerima: „Tako npr. u Italiji udio stranaca i bankarstvu iznosio je samo 8,7% u 2023.g., a u Austriji između 20 i 25%. A ovu činjenicu vam nikada nitko nije govorio.“
Te dodaje primjere zemalja koje su shvatile problem i koje su načinili korake u vlasničkom restrukturiranju banaka u svojim državama: „No, neke zemlje poput Poljske i Mađarske shvatile su tu prvobitnu prevaru i proteklih godina drastično promijenile situaciju. U Mađarskoj je do 2008.g. 70% bankarstva bilo u stranom vlasništvu, a dana je to palo na 33%. U Poljskoj je 2003.g. 77% bankarstva bilo u stranim rukama, a danas je oko 40%. Te dvije zemlje su na vrijeme shvatile da se ne mogu uspješno razvijati ako im financijski krvotok i odlučivanje o njihovoj akumulaciji bude u stranim rukama.“
U nastavku teksta Lovrinović pobliže govori u konkretnoj situaciju u Republici Hrvatskoj: „Kakva je situacija u Hrvatskoj? Kod nas je početkom 2000-tih godina bilo 90% bankarstva u stranim rukama, a tako je ostalo i danas. Banke izvlače najveći dio svojih profita vani i svojom kreditnom politikom utječu koji će se sektori razvijati a koji neće. I još puno toga.“
Lovrinović ponovo ističe primjere Poljske i Mađarske na koje bi se Hrvatska trebala ugledati: „Poljska i Mađarska su pametnom politikom oporezivanja banaka ili osnivanjem posebnih fondova u domaćem vlasništvu prikupljale potrebni novac za preuzimanje stranih banaka, ali i neke druge mjere. Poljaci su taj proces nazvali repolonizacija Poljske.
U nastavku Lovrinović vrlo oštro kritizira odluke ranijih vlada u Republici Hrvatskoj i prodavanja hrvatskih banaka strancima u bescjenje bez ikakve odgovornosti i brige za nacionalne interese. Tako kaže: U tom segmentu , sve dosadašnje vlade u Hrvatskoj su bile podaničke; bez osjećaja za nacionalno i bez znanja. Prodali bi i svoga ćaću, što bi rekao naš narod, ako oni mogu nešto ušićariti. PBZ je npr. prodan Talijanima, a taj iznos su zaradili u dvije godine poslovanja. I ne samo to; prije prodaje, hrvatska vlada je provela sanaciju koju smo platili mi porezni obveznici, pa su Talijani bez rizika ušli u PBZ. Strašno i kriminalno. Usput, Talijani preko ZABE i PBZ-a kontroliraju 50% bankarstva u Hrvatskoj. Takva antitržišna koncentracija ne postoji više ni u kolonijama. O njihovom deranju na naknadama i provizijama, te bahatosti da i ne govorim. No, oni su stvarna vlast u HR.“
Lovrinović nije propustio da otvoreno kritizira bivšeg guvernera HNB-a Marka Škreba pa u svom tekstu piše: „Važnu ulogu tih godina u uništavanju naših regionalnih i gradskih banaka odigrao je bivši guverner HNB-a Marko Škreb, koji je zbog ozbiljnih kaznenih prijava godinama bio izvan Hrvatske. Proteklih dana ponovo po HNB-u drži predavanja o digitalnom novcu misleći da nitko više ne zna što je radio.“
Na kraju teksta Lovrinović izvodi zaključke o promašajima hrvatske politike gdje ponovo ističe pozitivne primjere Poljske i Mađarske: „ Zbog svega rečenog jasno je da Hrvatska ne može naprijed i čvrsto je zakucana na dno EU. Poljska i Mađarska su pokazale da su suverene države i napravile ogroman skok u svom razviju. Do 1990.g. mi smo za njim bili Zapad, a one su to danas za nas. Strane svijeta su nam izokrenule kriminalne prethodne vlade. Sjećate se one Tuđmanove: hrvatska lisnica u hrvatskom džepu! Bio je to samo dobar vic.“
Svoj tekst zaključuje tvrdnjom da Hrvatska mora u što kraćem roku kontrolirati najmanje dvije trećine bankarstva, bilo u domaćem privatnom, državnom ili mješovitom vlasništvu. Pri tomu upozorava da je za takve promjene nužno promijeniti postojeću vlast, ali upozorava da se treba riješiti i lažne oporbe.
DOMOVINA
