Reakcije građana u Bosni i Hercegovini izraelsko-američku intervenciju u Iranu zaista su raznolike i odražavaju duboke podjele u društvu.
Diskusije na društvenim mrežama vrlo su žustre, često emotivne i bez ikakve sumnje ideološki obojene. Primjetno je da se stavovi građana ne temelje samo na geopolitičkim analizama, nego su obilježeni identitetskim pitanjima gdje pripadnost religiji i političke simpatije oblikuju percepciju i njihove stavove.
Također, primjetno je da se događaji u Iranu koriste kao poligon za unutarnje rasprave u BiH, gdje se kroz vanjsku politiku zapravo reflektiraju domaće etničke podjele.
Reakcije građana BiH na intervenciju u Iranu nisu homogena politička analiza, nego ogledalo unutarnjih identitetskih i ideoloških podjela. Upravo zato su diskusije na društvenim mrežama toliko zanimljive. One pokazuju kako globalni sukobi postaju lokalni simboli i kako se kroz njih projiciraju vlastite društvene tenzije.
Nije bilo teško pogoditi tko će zauzeti kakav stav. To se znalo unaprijed. Ali analizom reakcija na društvenim mrežama iskristalizirala se percepcija svakog od beha naroda pa u nastavku donosimo zaključke o svakom narodu kako on vidi i osjeća invaziju Izraela i SAD na Iran
Bošnjaci
Reakcije Bošnjaka na izraelsko-američku intervenciju u Iranu najčešće se oblikuju kroz prizmu vjerske solidarnosti. Iako nemaju nikakvih stvarnih političkih ili kulturnih dodirnih točaka s Iranom, komentari na društvenim mrežama pokazuju snažnu identifikaciju s islamskom državom i kritiku prema SAD-u i Izraelu. Taj stav otkriva selektivnu empatiju, dok se za Iran pokazuje fanatična podrška, u slučaju Ukrajine Bošnjaci nisu iskazali sličnu solidarnost, nego su ostali suzdržani ili čak rusofilski nastrojeni. Paradoksalno, isti SAD koji je odigrao ključnu ulogu u osamostaljenju BiH sada se u diskursu Bošnjaka prikazuje kao agresor, što pokazuje koliko je vjerski identitet snažniji od političke zahvalnosti.
Srbi
Srbi se prema intervenciji u Iranu odnose pragmatično, ali i kroz vlastite unutarnje odnose u BiH. Iako imaju snažan antiamerički sentiment zbog bombardiranja 1999. i gubitka Kosova, ipak se stavljaju protiv Irana jer ga vide kao produžetak muslimanskog faktora, a time i neprijatelja Republike Srpske. Njihova pozicija nije izraz simpatije prema SAD-u ili Izraelu, nego refleksija odnosa prema Bošnjacima u BiH. Za razliku od ambivalentnog stava prema Iranu, u slučaju Ukrajine Srbi su potpuno jasni, masovno i otvoreno staju na stranu Rusije, bez ikakve zadrške, što pokazuje dosljednost u antiameričkom i proruskom opredjeljenju.
Hrvati
Hrvati se u ovoj raspravi pokazuju kao najmanje emotivni i najviše usmjereni na načela međunarodnog prava. Njihovi komentari naglašavaju da je Iran suverena država i da vanjska intervencija nije korektna, ali istodobno politički ostaju na strani Zapada i NATO-a. Podrška američko-izraelskoj akciji kod Hrvata nije fanatična, nego racionalna i utemeljena na političkom savezništvu. Njihov stav je umjeren, ravnodušan u emotivnom smislu, ali dosljedan u političkom. Kritika režima u Iranu ne znači simpatiju prema intervenciji, nego prihvaćanje realnosti da su zapadni saveznici uvijek njihova prirodna strana.
Posebnost bošnjačkih reakcija
Stavovi Srba i Hrvata prema intervenciji u Iranu mogu se opisati kao pragmatični i utemeljeni na političkim savezništvima ili načelima međunarodnog prava, reakcije Bošnjaka otvaraju širi sociološki obrazac koji nadilazi klasične političke interpretacije. Njihovo poistovjećivanje s Iranom ne proizlazi iz racionalne kalkulacije interesa niti iz univerzalne empatije prema žrtvi, već iz snažne religijske identifikacije koja oblikuje percepciju globalnih sukoba. Upravo ta dimenzija, gdje religijska pripadnost postaje primarni kriterij za zauzimanje stava, razlikuje bošnjačke reakcije od dominantnog europskog obrasca političkog ponašanja, u kojem se podrška jednoj strani obično temelji na pragmatičnim razlozima, interesima ili načelima pravde. Zbog toga je nužno posvetiti više prostora analizi bošnjačkih komentara, jer oni ne samo da odražavaju unutarnje podjele u BiH, nego i ukazuju na specifičan kulturno-identitetski fenomen koji zaslužuje zasebno razmatranje.
Sociološki aspekt bošnjačkih stavova
Reakcije Bošnjaka na izraelsko-američku intervenciju u Iranu otkrivaju snažan identitetski obrazac u kojem religijska pripadnost nadjačava racionalni nacionalni interes. U njihovim komentarima dominira ideja islamske solidarnosti, napad na Iran percipira se kao napad na islam, pa se bezrezervno staje na stranu protivnika bilo koje islamske države. Takav stav pokazuje selektivnu empatiju: dok se za Iran iskazuje fanatična podrška, u slučaju Ukrajine nije bilo slične solidarnosti, nego su prevladali suzdržanost ili čak rusofilski tonovi. Paradoksalno, isti SAD koji je odigrao ključnu ulogu u osamostaljenju BiH sada se u diskursu Bošnjaka prikazuje kao agresor, što svjedoči o snazi vjerskog identiteta u oblikovanju političkih stavova. Iako postoje racionalni glasovi koji upozoravaju da takva retorika može dovesti do stigmatizacije Bošnjaka na Zapadu, oni ostaju marginalizirani i često napadnuti od fanatičnog dijela javnosti. Time se pokazuje da bošnjački mentalni sklop u kriznim situacijama reagira prvenstveno kroz vjersku pripadnost, a ne kroz pragmatičnu kalkulaciju interesa, što ih razlikuje od drugih naroda u BiH.
Bošnjačka percepcija pomoći Irana
Iako je Iran doista pomagao Bošnjacima tijekom rata, ta pomoć nije bila jedina. Hrvatska je odigrala ključnu ulogu u opskrbi i logistici, a udomila je i stotine tisuća izbjeglica. Međutim, u bošnjačkom diskursu upravo se iranska pomoć posebno naglašava, jer nosi snažnu islamističku simboliku. Time se gradi narativ vjerske solidarnosti i ističe identitetska posebnost Bošnjaka, koji se žele prikazati kao zaseban narod čije je prihvaćanje islama bilo „prirodno“, a ne slučajno. Takva retorika služi i za otklon od zajedničkog povijesnog nasljeđa s Hrvatima i Srbima, naglašavajući razliku kao dokaz posebnosti. U tom kontekstu, isticanje Irana nije samo podsjećanje na ratnu pomoć, nego i sredstvo širenja islamske ideje i učvršćivanja identiteta kroz religiju. Pritom se zanemaruje doprinos drugih, nemuslimanskih zemalja, jer se u bošnjačkom narativu naglasak stavlja na islamsku dimenziju solidarnosti, a ne na univerzalnu zahvalnost.
Refleksija, pragmatičnost i solidarnost
Reakcije na izraelsko-američku intervenciju u Iranu u Bosni i Hercegovini jasno pokazuju da globalni sukobi nisu samo vanjska tema, nego i ogledalo unutarnjih identitetskih podjela. Bošnjaci kroz islam grade osjećaj posebnosti i solidariziraju se s Iranom, Srbi svoje stavove oblikuju kroz refleksiju odnosa prema muslimanima u BiH i prorusku orijentaciju, dok Hrvati ostaju najbliži pragmatičnom zapadnom okviru, oslanjajući se na načela međunarodnog prava. Takva raznolikost stavova otkriva da se u BiH vanjska politika ne promatra prvenstveno kroz racionalni interes, nego kroz identitetske narative i povijesne refleksije. Upravo zato diskusije na društvenim mrežama nisu samo komentari o Iranu, nego i produžetak domaćih podjela koje se prenose na svaku globalnu krizu.
PeD | DOMOVINA
