Prema podacima Agencije za statistiku BiH, cijene proizvoda i usluga za osobnu potrošnju u veljači 2026. godine u odnosu na prethodni mjesec porasle su u prosjeku za 0,5 posto. Najveći mjesečni rast zabilježen je kod alkoholnih pića i duhana (+1,6%), stanovanja i režijskih izdataka (+1,1%), dok su cijene odjeće i obuće pale za 1,7 posto. Na godišnjoj razini inflacija je iznosila 3,3 posto, pri čemu su stanovanje (+8,3%), zdravstvo (+6,2%) i restorani i hoteli (+6,7%) najviše poskupjeli.
Proizvođačke cijene industrijskih proizvoda također bilježe rast od 1,32 posto mjesečno i 2,2 posto godišnje. Na domaćem tržištu proizvođačke cijene porasle su za 2,8 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine.
Objašnjenja trgovaca i realnost
Trgovci u BiH često opravdavaju poskupljenja krizom na Bliskom istoku i rastom cijena nafte na svjetskoj burzi. Gorivo, nesumnjivo, ima značajan udio u troškovima proizvodnje i transporta, no statistika pokazuje da cijene prijevoza nisu porasle najviše. Logično bi bilo očekivati da upravo prijevoz, gdje je gorivo ključni input, bilježi najveći rast, ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, poskupljenja su najizraženija u sektorima gdje gorivo nije dominantan trošak.
Razlika između proizvođačkih i potrošačkih cijena
Proizvođačke cijene porasle su za oko 2 posto, dok su potrošačke cijene u maloprodaji rasle znatno više. To znači da trgovci ne samo da prenose povećane troškove na potrošače, nego i povećavaju vlastite marže. Kada maloprodajna cijena poraste za 2 posto, to uključuje i povećanje poreza i drugih troškova, pa je realni rast cijene za potrošača veći od nominalnog povećanja proizvođačke cijene. Ovakva praksa pokazuje da trgovci svjesno podižu cijene iznad realnih troškova, čime doprinose inflaciji i dodatno opterećuju građane.
Kalkulacija primjera trgovačke marže i utjecaja inflacije
Radi lakšeg razumijevanja neopravdanih poskupljenja objasnimo to kroz pojednostavljen primjer kalkulacije cijene. Uzmimo da je nabavna cijena nekog proizvoda (uključujući proizvodnu cijenu, distributivne i druge troškove) 50 KM. Trgovac na tu cijenu obračunava maržu npr. od 10%, a zatim se na ukupnu cijenu dodaje PDV od 17%.
Prvobitna kalkulacija:
- Nabavna cijena: 50 KM
- Marža (10% od 50 KM): 5 KM
- Cijena prije PDV-a: 50 KM + 5 KM = 55 KM
- PDV (17% od 55 KM): 9,35 KM
- Maloprodajna cijena: 55 KM + 9,35 KM = 64,35 KM
Kalkulacija nakon povećanja proizvođačke cijene za 2% zbog inflacije:
- Nova nabavna cijena: 50 KM + 2% = 51 KM
- Marža (10% od 51 KM): 5,10 KM
- Cijena prije PDV-a: 51 KM + 5,10 KM = 56,10 KM
- PDV (17% od 56,10 KM): 9,54 KM
- Maloprodajna cijena: 56,10 KM + 9,54 KM = 65,64 KM
Zarada trgovca po proizvodu:
- Prije poskupljenja: 5,0 KM
- Poslije poskupljenja: 5,10 KM
Kalkulacija maloprodajne cijene povećane za 3% u odnosu na prvobitnu nabavnu cijenu:
- Povećanje od 3% na prvobitnu nabavnu cijenu od 50 KM = 51,50 KM
- Marža (10% od 51,50 KM): 5,15 KM
- Cijena prije PDV-a: 51,50 KM + 5,15 KM = 56,65 KM
- PDV (17% od 56,65 KM): 9,63 KM
- Maloprodajna cijena: 56,65 KM + 9,63 KM = 66,28 KM
Tko je dodatno zaradio i zašto je maloprodajna cijena povećana za 3%?
Maloprodajna cijena povećana je za 3%, iako je realno povećanje nabavne cijene bilo samo 2%. Razlika od 1% predstavlja dodatnu zaradu trgovca (što uključuje i veću zaradu države od PDV-a), jer je marža obračunata na veću osnovicu. To znači da trgovac koristi situaciju inflacije da poveća svoju dobit iznad realnog povećanja troškova. Također, povećanje cijene može biti rezultat i drugih faktora poput povećanja operativnih troškova ili strategije tržišnog pozicioniranja, ali u ovom primjeru jasno je da trgovac ostvaruje dodatnu zaradu na račun potrošača.
Iz gornje kalkulacije se jasno vidi da ako proizvođač poveća cijenu s 50 na 51 KM (2%) maloprodajna cijena bi trebala biti 65,64 gdje su i prihodi od marže povećani sa 5,00 na 5,10 KM. Što znači da trgovac ima linearno povećanje i ne stvara si nikakve gubitke prihoda. Međutim, isti love u mutnom i povećavaju cijenu za dodatnih 1% čime sebi osiguravaju dodatni prihod i on iznosi 5,15 KM. Na jednoj stavci ovi iznosi zarade izgledaju beznačajni, ali ako se pravilo primjeni na razini cijelog tržišta gdje marže premašuju pretpostavljenih 10% dolazimo do milijunskih iznosa koji se na siguran način odlijevaju iz džepova građana.
Društvene posljedice
Plaće i mirovine u BiH ostaju niske i ne prate rast inflacije. Građani se suočavaju s europskim cijenama, dok im standard ostaje daleko ispod prosjeka EU. Posebno su pogođeni umirovljenici koji najteže podnose teret krize. Inflacija, koja je u velikoj mjeri umjetno proizvedena, vodi ka daljnjem siromaštvu stanovništva.
Odgovornost vlasti
Danas živimo u uvjetima slobodnog tržišta i tržišne ekonomije, gdje tržište diktira mnoge procese i cijene. Ipak, slobodno tržište ne smije biti opravdanje za postojanje velikog disbalansa između cijena i primanja građana. Tržište može utjecati na formiranje cijena, ali je uloga vlada i vlasti ključna u osiguravanju da rast cijena ne vodi do dodatnog siromašenja stanovništva. Visoke cijene koje nisu praćene adekvatnim rastom plaća i mirovina predstavljaju ozbiljan društveni problem i dodatno osiromašuju građane. Zato vlasti moraju aktivno intervenirati kroz mjere koje će ublažiti udar na najugroženije i osigurati ravnotežu između tržišnih kretanja i socijalne pravde.
Vlade bez ikakve kontrole dopuštaju trgovcima i pružateljima raznih usluga da povećavaju svoje marže bez ikakve opravdanosti. Ovakva praksa dodatno opterećuje potrošače i produbljuje društvene nejednakosti.
Vlade entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske, praktično ne čine ništa po pitanju zaštite potrošača. Umjesto da stanu na stranu građana i uvedu mehanizme kontrole cijena ili ograniče marže trgovaca, one ostaju pasivne. Vlade bi morale imati mehanizme zaštite građana od samovolje trgovaca i lihvara. Trenutno stanje pokazuje da Bosna i Hercegovina ima pojedine cijene među najvišima u Europi, što je apsurdno kada se zna da prosječna plaća pokriva tek trećinu prosječne plaće u EU.
Nužno usklađivanje plaća i mirovina
Inflacija u BiH nije samo posljedica globalnih kretanja cijena nafte, nego i pohlepe trgovaca koji koriste krizu kao izgovor za povećanje marži. Nedjelovanje vlasti dodatno pogoršava situaciju, ostavljajući građane nezaštićene. Bez aktivne politike zaštite potrošača i primjerenog usklađivanja plaća i mirovina s realnim troškovima života, građani BiH će nastaviti tonuti u siromaštvo.
DOMOVINA
