Digitalni identitet, digitalna valuta i centralizirani sustavi nadzora bez ikakve dileme postali su najvažnije pitanje našeg vremena. Oni nisu jedini aktualni problem, ali se u punoj mjeri isprepleću sa svim drugim problemima. Opasno nam se približava vrijeme kada će oni postati dio našeg života u punom kapacitetu, a onda će nam se sustav pretvoriti u društvo dozvole, a ne prava. Zato je ovo pitanje vrlo važno. Trenutačno najvažnije.
Ova tvrdnja, premda zvuči alarmantno, ne pripada sferi teorije zavjere. Naprotiv, ona proizlazi iz hladne analize trendova koji se već odvijaju u regulatornim, tehnološkim i financijskim sferama diljem svijeta. Digitalni identitet, digitalna valuta (CBDC) i centralizirani nadzor čine trokut u kojem osnovne slobode više nisu zajamčene, već uvjetovane. U nastavku razlažemo svaki od tih elemenata i pokazujemo kako se međusobno nadopunjuju.
- Digitalni identitet: pristup kao privilegija
Digitalni identitet, u svojoj najjednostavnijoj formi, predstavlja skup podataka koji potvrđuju tko ste u digitalnom prostoru. Biometrija, mobilne aplikacije, eID kartice – sve to služi za autentifikaciju. No, ono što se rijetko problematizira jest da digitalni ID nije samo sredstvo pristupa, već i sredstvo isključenja.
U sustavima gdje je digitalni ID preduvjet za rad, zdravstvo, obrazovanje ili komunikaciju, gubitak pristupa tom identitetu znači gubitak osnovnih funkcija građanstva. Jedan klik i vaše „pravo” postaje nedostupno. Tehnički kvar, administrativna greška ili politička odluka mogu vas učiniti nevidljivim.
- Digitalna valuta (CBDC): novac s uvjetima
Centralne banke diljem svijeta razvijaju digitalne valute koje se razlikuju od decentraliziranih kripto valuta. CBDC je digitalni novac pod kontrolom države, s mogućnošću programiranja transakcija. To znači da se novac može ograničiti po vremenu, lokaciji, svrsi ili korisniku.
Zamislite valutu koja vam dopušta da kupite kruh, ali ne i knjigu. Ili koja istječe ako je ne potrošite u roku od 30 dana. Takva tehnologija omogućuje fiskalnu disciplinu, ali i društvenu kontrolu. U kombinaciji s digitalnim ID-om, CBDC može postati alat za nagrađivanje i kažnjavanje ponašanja.
- Centralizirani nadzor: algoritamska disciplina
Nadzor više nije stvar kamera na raskrižju. Danas govorimo o algoritamskom nadzoru koji koristi podatke iz vašeg ID-a, vaših transakcija, lokacije, komunikacije i ponašanja na mreži. Sustavi poput društvenog scoringa već postoje. Najpoznatiji primjer je Kina, ali slični modeli se testiraju i u demokratskim društvima, pod krinkom „sigurnosti” i „efikasnosti”.
Nadzor ne mora biti vidljiv da bi bio učinkovit. Dovoljno je da znate da ste promatrani i ponašanje se mijenja. U tom kontekstu, sloboda prestaje biti unutarnji osjećaj, a postaje vanjski algoritamski uvjet.
- Trokut kontrole: kad sloboda postane algoritamski uvjetovana
Digitalni identitet, digitalna valuta i centralizirani nadzor ne djeluju odvojeno. Njihova snaga leži u međusobnoj povezanosti. Zajedno čine infrastrukturu u kojoj se osnovne slobode; kretanje, rad, izražavanje, pristup informacijama – više ne temelje na pravima, već na dozvolama.
- Digitalni ID definira tko ste.
- CBDC definira što smijete kupiti.
- Nadzor definira kako se trebate ponašati.
U takvom sustavu, sloboda nije ukinuta, ona je uvjetovana. Možete raditi, komunicirati, putovati, kupovati… dokle god se vaš ID validira, dokle god trošite „ispravno”, dokle god se ponašate „poželjno”. Sustav ne mora biti represivan da bi bio kontrolirajući. Dovoljno je da bude uvjetovan.
Ova logika već ulazi u javne politike. Primjeri uključuju:
- Digitalne putovnice koje uvjetuju prelazak granice.
- Programabilne subvencije koje se mogu potrošiti samo na određene proizvode.
- Algoritamsko filtriranje sadržaja koje određuje što vidite, a što ne.
Sve to može biti predstavljeno kao „pametno upravljanje”, ali u svojoj srži, riječ je o redefiniciji odnosa između građanina i sustava.
- Tko nameće digitalnu agendu i kako se građani mogu obraniti?
Digitalni trokut kontrole nije nastao spontano. On je rezultat koordiniranih politika, tehnoloških rješenja i financijskih interesa koje provode vlade, međunarodne institucije, tehnološki monopoli i bankarski sustavi. To nije teorija, to je praksa. Od Svjetskog ekonomskog foruma do centralnih banaka, od Big Tech korporacija do regulatornih tijela, sve više se govori o „digitalnoj transformaciji” koja uključuje upravo ovaj paket: identitet, novac, nadzor.
Građanima se ta agenda predstavlja kao napredak, sigurnost, efikasnost. No iza tog jezika krije se redefinicija slobode. Ne radi se o tome da će netko „ukinuti prava”, nego da će ih pretvoriti u dozvole. A dozvola se može opozvati. Jednim klikom.
Otpor ne može biti tehnički. Neće nas spasiti decentralizirani serveri, otvoreni protokoli ni transparentni algoritmi. Jer mase neće imati pristup kodu, ni moć da ga mijenjaju. Tehnologija, kakva god bila, uvijek će biti pod kontrolom onih koji je financiraju, definiraju i implementiraju.
Zato je jedina istinska obrana — politička i civilizacijska. Građani moraju odbiti prihvaćanje digitalnog ID-a kao preduvjeta za život. Moraju odbiti CBDC kao jedinu valutu. Moraju odbiti nadzor kao normu. To ne znači odbacivanje tehnologije, to znači odbacivanje tehnologije bez slobode.
Jer ako pristanu na ID žig, to će biti kraj svih ljudskih sloboda. I to će biti kraj civilizacije kakvu poznajemo. Suština ljudskog postojanja je sloboda. Onaj tko nameće društvo dozvola nije svjestan ljudskog potencijala i ljudske volje za slobodom. Povijest nas uči da su ljudi radije umirali nego gubili slobodu.
Zar oni koji nameću društvo bez sloboda misle da se ljudsko biće promijenilo?
Možda jeste. Možda nije.
Ako jeste, onda je ovo kraj ljudi kakve smo poznavali.
Ako nije, onda će ovo biti kraj onih koji nameću ovakva društvena rješenja.
PeD | DOMOVINA
